Na današnji dan: 25. rujna

Otkriven zakon o linearnim tokovima električne struje
Francuski fizičar Andre Marie-Ampere otkrio je zakon (Amperov zakon) o linearnim tokovima električne struje 1820. godine. Zakon kaže da se dva paralelna vodiča privlače kad kroz njih teče istosmjerna struja, a odbijaju kad su struje protivne. Njegovo otkriće omogućilo je razvoj magneta.

Mao Ce-tung postao prvim predsjednikom Narodne Republike Kine
1954. godine Mao Ce-tung postaje prvi predsjednik Narodne Republike Kine. Kao jedan od vođa KP Kine izbjegao je “bijeli teror” godine 1927. U planinama jugoistočne Kine započeo je ustanak i stvorio Kinesku Sovjetsku Republiku te razvio vlastitu marksističko-lenjinističku doktrinu koja će se poslije nazvati maoizam.

Počeo raditi prvi prekoatlantski telefonski kabel TAT-1
1956. godine počeo je raditi prvi prekoatlantski telefonski kabel. Kabel je bio postavljen između Gallanach zaljevamod strane broda “Monarh”. Kabal je inauguriran 25. rujna 1956. godine, a u početku je imao 36 telefonskih kanala. Kapacitet kabela ubrzo je povećan na 48 kanala. TAT-1 svoje vrijeme odslužio je 1978. godine.

Dwight Eisenhower poslao u Little Rock u Arkansasu 1000 vojnika
Na današnji dan 1957. godine Američki predsjednik Dwight Eisenhower poslao je u Little Rock u Arkansasu 1000 vojnika kako bi omogućili provedbu presude Vrhovnog suda da devet crnih učenika može pohađati jednu dotad “bijelu” školu. Guverner Arkansana angažirao je Nacionalnu gardu kako bi spiječio male crnce da pohađaju školu zajedno s bijelcima.

Rođen William Faulkner
1897. godine rođen je William Faulkner, američki pisac. Nakon pjesama i kraćih proza, prvi mu je početnički roman “Vojnikova plaća” koji je napisao 1926. godine. Budući da je teško nalazio izdavače, do kraja II. svjetskoga rata povremeno je odlazio u Hollywood, gdje je pisao i prepravljao uglavnom tuđe scenarije; poznate su njegove preradbe Hemingwayevih romana. Posljednjih petnaestak godina života uživao je veliku popularnost i bio svojevrsni veleposlanik američke kulture u Europi, Južnoj Americi i Japanu. Godine 1949. dobio je Nobelovu nagradu za književnost, održavši pritom vjerojatno najpoznatiji i najbolji govor koji je ikada izgovoren tijekom te svečanosti. Na početku Faulknerova velikog razdoblja njegov je treći roman “Sartoris”, priča o uglednoj obitelji toga imena kojom počinje njegova saga o Yoknapatawphi i gradiću Jeffersonu (apokrifna imena za gradić sličan Oxfordu i njegov kotar Lafayette). Njegov roman “Krik i bijes” prikaz je propasti četvero djece stare obitelji Compson, uklopljen u povijest američkoga Juga, a ujedno i eksperimentalni, inovativni roman struje svijesti koji može stati uz bok Joyceovu “Uliksu”.

Rođen Michael Douglas
1944. godine rođen je Michael Douglas, američki glumac i producent. Kako je imao slavnog oca, otvorila su mu se mnoga vrata o kojima su drugi mogli samo sanjati. Douglas je nastupao u televizijskoj seriji “Ulice San Francisca”. 1976. godine osvojio je Oscara kao producent filma “Let iznad kukavičjeg gnijezda”. Iako se pokazao kao sposoban glumac u Ulicama, njegova je karijera nakon serije ušla u fazu stagnacije, u kojoj se pojavio u par manje poznatih filmova. Sreća mu se nasmiješila kad je 1984. godine nastupio u romantičnoj pustolovnoj komediji “Lov na zeleni dijamant”. Godinu poslije je uslijedio nastavak, “Dragulj s Nila”. 1987. godine je s Glenn Close nastupio u “Fatalnoj privlačnosti”, filmu koji je postao svjetski hit. 1988. godine osvojio je Oscara za ulogu Gordona Gekka u “Wall Streetu”. Kasnije se pojavio u sličnoj ulozi Gospodina Rosea u “Ratu Roseovih”, u kojem su nastupili i Kathleen Turner i Danny DeVito. 1992. godine je u “Sirovim strastima” nastupio sa Sharon Stone. Film je bio veliki hit i izazvao kontroverze o prikazu biseksualnosti i lezbijstva. Par godina kasnije Michael Douglas i Demi Moore pojavili su se u “Razotkrivanju”, koji se fokusirao na vruću temu seksualnog zlostavljanja iz muške perspektive. To je potaknulo još žešće rasprave o kontroverznoj temi te pomoglo otkloniti ženske predrasude da većina muškaraca zlostavlja članice suprotnog spola na radnom mjestu. Douglas je i dalje ostao jedan od najtraženijih holivudskih glumaca. Nakon komercijalnog podbačaja filma “Sve ostaje u obitelji”, tri godine se nije pojavljivao na filmu, sve do “Sentinela” 2006. godine.

Rođena Catherine Zeta- Jones
1969. godine rođena je Catherine Zeta-Jones, velška glumica.Već zarana je primjećen njen glumački talent, iako ga je prvotno izražavala za obitelj i prijatelje. Vrlo rano je napustila školu, a prvi glumački posao bile su joj reklame. Iako je prvotno orijentirana na film, ni kazalište joj nije strano, pa je u West Endu ostvarila niz sjajnih uloga. Profesionalno je na filmu debitirala u 18. godini. Mjesto radnje je bila Francuska, a film “1001 noć”, redatelja Phillipea de Broce. Glumila je i u nizu britanskih i američkih televizijskih serija. Slavu na Otoku donijela joj je serija “Dražesni pupoljci svibanjski” gdje je glumila Mariette, najstariju kći Pa Larkina (David Jason). Do sada je ostvarila 23 uloge nasuprot mnogim slavnim partnerima. Od 2000. godine udana je za Michaela Douglasa, s kojim ima sina Dylana Michaela (po velikom velškom pjesniku Dylanu Thomasu) i kćer Carys Zeta Douglas. Oscara je dobila 2003. godine za ulogu Velme Kelly u mjuziklu “Chicago”. Tražila je vlasulju s frizurom tipičnom za 1920-te godine, jer je željela da joj se vidi lice i da obožavatelji ne sumnjaju da je sve plesne scene odradila sama.

Preminuo Frano Supilo
1917. godine preminuo je Frano Supilo, hrvatski političar i publicist. Školovao se u Dubrovniku i već je kao srednjoškolac sudjelovao u demonstracijama protiv austrijske politike i to prigodom dolaska prijestolonasljednika Rudolfa u Dubrovnik 1885. godine. U politički život ulazi kao osnivač i glavni urednik dubrovačke Crvene Hrvatske (1890.-1899.), društvenopolitičkoga lista pravaške koncepcije i bori se za sjedinjenje Dalmacije s Hrvatskom. Supilo je odigrao glavnu ulogu u promjeni javnoga mnijenja, što je, u nizu izbora, dovelo do pada talijanaško-srpske koalicije koja je mješavinom izbornih manipulacija, favoritizma bečkoga dvora i paralizom hrvatskih stranaka došla na vlast u dubrovačkoj općini u osamdesetim godinama 19. stoljeća. U vodstvo Stranke prava izabran je 1895. godine. Nakon raskola u stranci istupa protiv Josipa Franka, a od 1900. godine djeluje u Rijeci kao povjerenik dalmatinskih pravaša, nastojeći putem novina koje je uređivao (Novi list, od 1907. Riječki novi list) utjecati na hrvatsku politiku, orijentirajući ju prema političkoj suradnji Južnih Slavena i sporazumu s ostalim narodima Austro-Ugarske ugroženim germanizacijom, u skladu s politikom novoga kursa, prema čemu je usmjerio i novoosnovanu Hrvatsku stranku prava. (www.icv.hr, mh; Fotografija: Wikipedija)