Vodenica – spomenik orahovačke kulture

Kroz orahovačku gornju okolicu slijevaju se mnogi izvori s potocima koji čine brzicu rijeku Vučicu. Kristalno bistra voda hitro žubori, prelijeva se po stijenju. Vodotok ima dobar pad. Mlazom jake vode zavrtilo se mlinsko kolo gore – dolje, unaokolo. Melje. Mljela je…Mljela je vodenica žitarice za krušno brašno, tijesta i kolače, kukuruz za palentu… Tu su nekada davno stajala u redu mnoga seljačka kola sa zapregama čekajući u redu, čekajući da samelju žita u toj vodenici. Tu pred mlinom protekao je život. Bila je to oaza žuborenja vode i ljudskog društva u hladovini drveća, gdje se mladež rado sastajala čekajući da se žito samelje. Tu se razgovaralo o novostima, poslovima i obavezama, a često se zapjevalo i zaigralo kolo.

Vodenica je osnovana 1879. godine kao ketuški mlin, upisana u gruntovnicu u Orahovici u knjižnom ulošku 298, godina 1885. Prva stavka u knjizi. Vlasnici su Đuro Kalfić, Filip Ćuraj, Luka Petrušić, kuća Maraićevih i Matišićevih, na vlasničkoj čestici broj 654 i 655. Bila je zajedničko vlasništvo više kuća, od kojih se jedna brinula za zemlju na kojoj je bio mlin i pristup mlinu, druga za vodu, treća za mlinsku zgradu, četvrta za žrvnje, peta za čovjeka koji će u mlinu raditi kao mlinar…Mlinar nije bio stalan, nego je po utvrđenom rasporedu svaka kuća mljela žito kada na nju dođe red, s time da su bile dogovorene količine. Dijelili su vrijeme po suvlasničkom ugovoru. Vlasnici su sami obavljali popravke i čišćenje mlina prema udjelu, a često su sami i mljeli. Meljava se najčešće vršila po noći, jer je tada vodostaj rijeke bio najveći. Briga oko vodenice bila je posao više ljudi, a ne samo mlinara. Trebalo je uskladiti kolo sa žrvnjem i učiniti vodenicu pristupačnom korisniku seljaku. Oko vodenice je tijekom cijele godine bilo mnogo posla.

Vodenicu su njezini vlasnici održavali dok im je nužno trebala, mljela je sve do 1948. godine, a kasnije je trunula u vlazi, ničija. Napuštena, urasla u korov usred parka. Na donji dio vretena i lopatica nataložio se mulj i granje od poplava. Žalosno. Jedina preostala vodenica usred grada, propadala je naočigled, prepuštena zubu vremena. Tu se skrilo, utihnulo, natrulo i dotrajalo vodno kolo. Šalukatre malih prozora su poluotvorene. Djeca proviruju kroz prozor i u čudu se pitaju što ima unutra. Nikada nisu vidjeli kako mlin izgleda iznutra. Možda tu stanuje kakva vještica ili čarobnica. Nema tko pokazati unutrašnjost mlina i potanko objasniti funkciju svakog kotačića.

Današnji izgled vodenice izradio je i postavio Stjepan Jagarinec iz Humljana, 2005. godine, u dimenzijama i obliku stare vodenice. Cijela vodenica vjerna je preslika one stare zahvaljujući inicijativi orahovačkog gradonačelnika Josipa Nemeca da se sačuvaju tradicijske vrijednosti kojima naš kraj obiluje.

Trošno i oronulo vreteno šćućureno uz zidine vodenice odolijeva vremenu. Na donjem dijelu vretena vidljivi su ostaci prošlosti. Ovo staro vreteno svjedoči o dobru i zlu, o davno ugašenom lijepom životu. Nekada su vodenice bile važan dio života i kulture ovoga kraja, a danas su dio tradicije i prošlosti. Vodenica je važan dio orahovačke kulturne baštine i važna karika povijesti koja se tiho ugasila ostavljajući, kao jedine tragove, ruševne vodenice koje nagriza vrijeme. Samo su rijetke vodenice uspjele preživjeti ovo propadanje. Jedna od njih je i naša. Obnovljena vodenica biti će i ostati svratište znatiželjnika, istraživanja graditeljskih stručnjaka i zaljubljenika u mirom okovanu prošlost. (orahovica.hr)