Na današnji dan: 26. travnja

Izdana najvažnija zagrebačka povijesna isprava
26. travnja 1134. godine ostrogonski nadbiskup izdao je najvažniju zagrebačku povijesnu ispravu ili takozvanu Felicijanovu latinsku ispravu. Riječ je o sudskom sporu između zagrebačkog biskupa Macilina i šomodjskog župana Adalberta, u kojem je zagrebačkoj biskupiji dosuđena nepravedno oduzeta šuma. Sadržaj te isprave bio bi tek jedan od brojnih zagrebačkih sudskih spisa da nema dva važna podatka, zapravo presudne činjenice za rasvjetljavanje najstarije povijesti Zagreba. Ne postoji nikakav stariji i vjerodostojniji dokument u kojem bi se pripovijedalo o tome kako je kralj Ladislav Arpadović osnovao zagrebačku biskupiju, doveo prvog biskupa, Slovaka imenom Duh, te mu za pomoćnike dodijelio svećenike vične slavenskom jeziku. Drugi je jedinstveni podatak u toj ispravi to što se prvi put u povijesti izrijekom spominje ime ovoga grada: zabrabienzem konstituit episkopatum, u prijevodu: za vladavine najplemenitijeg kralja Ladislava… rečeni je kralj, nadahnut milošću božjom, po savjetu onih i ostalih plemića, utemeljio biskupiju zagrebačku. Pred biskupom Felicijanom svjedočio je nekadašnji kapelan biskupa Duha, Fancica, sada u službi bačke nadbiskupije. Budući da je do otuđivanja sporne šume došlo za vrijeme Fancicina biskupovanja u Zagrebu, on je kao vjerodostojni svjedok najvjerojatnije pomagao nadbiskupu Felicijanu pri sastavljanju uvodnog teksta povelje, gdje se govori o osnivanju zagrebačke biskupije. Začuđuje da Fancica nije naveo točnu godinu utemeljenja biskupije, premda je u tome činu osobno sudjelovao, 40 godina prije toga. Izostavljanje te za Zagreb najvažnije i presudne godine osnutka biskupije može se protumačiti samo na dva načina: ili je taj dokument bio u ono vrijeme dostupan i poznat svakome, te nije bilo potrebno ulaziti u pojedinosti njegova sadržaja – ili, pak, povelja o utemeljenju biskupije nije nikad izdana. Iz povijesti je znano da kralj Ladislav nije uspio dobiti od pape Urbana II. dopuštenje za to, već je to ishodio kod protupape Klementa III., dok je Rim tek 1227. blagoslovio taj čin kao gotovu stvar. Zbog toga i nema krsnog lista Zagreba, povelje o utemeljenju biskupije, jer nije nikada ni postojala.

Osnovan NK Dinamo Zagreb
Na današnji dan nogometni klub Dinamo obilježava godišnjicu svog osnivanja, jer je tog dana 1911. godine u Zagrebu osnovan klub čiju tradiciju Dinamo nastavlja – “Prvi hrvatski građanski športski klub”, poznat kolokvijalno pod nazivom Građanski. Zagreb je u to doba još bio u sastavu Austro-Ugarske i nogomet je bio tek u početku razvoja. Novi klub osnovan je u jednoj kavani na Preradovićevom trgu, a za prvog predsjednika izabran je Andrija Mutafelija. Igrači Građanskog nosili su plave dresove, što je tradicija koju je do danas zadržao Dinamo. Komunističke su vlasti 9. lipnja 1945. preimenovale ukinute klubove Građanski, HAŠK i Concordiju u Dinamo. Nova je vlast 26. lipnja 1991. godine promijenila ime Dinamo u HAŠK Građanski, a 24. veljače 1993. godine u Croatiju. Konačno je 14. veljače 2000. godine vraćeno popularno ime Dinamo.

Eksplodirao reaktor u nuklearnoj elektrani Černobil
Na današnji dan 1986. godine, došlo je do najveće nuklearne katastrofe u dosadašnjoj svjetskoj povijesti. Eksplodirao je reaktor broj četiri u nuklearnoj elektrani Černobil oko 110 kilometara sjeverno od ukrajinskog glavnog grada Kijeva. Do ekspozije je došlo pri sigurnosnoj provjeri reaktora. Greška je bila izgleda u tome što su tu provjeru provodili nedovoljno iskusni tehničari, za vrijeme noćne smjene kad potrebe za strujom u Ukrajini nisu bile velike. Nisu bili prisutni glavni šefovi elektrane, koji bi možda mogli spriječiti katastrofu. Paradoksalno je da je do eksplozije došlo tek kad je jedan od tehničara pritisnuo gumb za potpuno gašenje reaktora. Grafitne moderatorske šipke tada su ušle u vruću jezgru istisnuvši tekućinu za hlađenje. Posljedica je bila da se na kratko vrijeme jezgra još više ugrijala, što je proizvelo plinove koji su raznijeli poklopac reaktora. Pritisak je bio tako jak da je izbacio gornju ploču tešku 2000 tona. Zapalili su se grafitni moderatorski štapovi, a u atmosferu je otišla velika količina radioaktivne tvari. Evakuirano je ukupno 350,400 ljudi. U samoj elektrani poginuo je 31 čovjek, no računa se da je od radijacije naknadno umrlo oko 4000 ljudi koji su sudjelovali u spašavanju ili su živjeli u okolici. Greenpeace predviđa da bi ukupno više od 200,000 ljudi moglo umrijeti od tumora koji su uzrokovani černobilskom katastrofom. Oko 60% radijacije palo je na Bjelorusiju, jer je nakon nesreće prevladavao vjetar u smjeru sjevera i sjeverozapada.

Osnovan Gestapo od strane Hermanna Göringa
Gestapo je kratica za GEheime STAatsPOlizei (Tajna državna policija) i osnovan je na današnji dan 1933. godine, svega tri mjeseca nakon dolaska nacista na vlast u Njemačkoj. Gestapo je osnovao zloglasni Hermann Göring, ubrzo nakon što ga je Hitler imenovao pruskim ministrom unutrašnjih poslova. Zanimljivo je da je Göring bio letački as iz Prvog svjetskog rata koji je srušio čak 22 neprijateljska aviona u dvobojima. Postao je jedan od najbližih Hitlerovih suradnika i ubrzo je imenovan na visoke pozicije. Kao pruski ministar unutrašnjih poslova zapovijedao je najvećom policijskom snagom u cijeloj Njemačkoj. Izdvojio je iz te policije obavještajnu i političku sekciju i od njih dvije stvorio novu jedinicu – Gestapo. Redove Gestapa Göring je ispunio nacistima. Prvi zapovjednik Gestapa postao je Rudolf Diels, Göringov štićenik, poznat po tome što je ispitivao slučaj slavnog Marinusa van der Lubbea, komunista optuženog za palež Reichstaga. Göringov Gestapo postao je konkurencija Himmlerovom SS-u. Na kraju je Himmler prevladao i Göring mu je morao prepustiti Gestapo, koji je pod okriljem SS-a postao glavna tajna policija za cijelu Njemačku i osvojena područja.

Rođen Eugène Delacroix
1798. godine rođen je Eugène Delacroix, francuski slikar. Glavni je predstavnik romantizma i nastavljač tradicije Rubensa i venecijanskih slikara. Uz slike, ostavio je i dnevnik u kojem je iznio dragocjena zapažanja o slikarstvu. U pariškom je “Salonu” debitirao 1822. godine djelom “Dante i Vergilije u paklu”, kojim je obilježen prijelom između akademskog klasicizma i novog naziranja, koje se istodobno s književnim romantizmom, borilo za slobodu likovnog izraza. Godine 1832. putuje u Alžir i Maroko, gdje dozrijeva njegov smisao za jake kolorističke ekspresije. Delacroix je velikom upornošću radio skice i studije svega što je vidio. Slikao je velike kompozicije, u kojima je prikazivao dramatske momente iz povijesti i suvremenih zbivanja. Radio je i portrete, osobito likove glazbenika. Time što je rehabilitirao boju kao počelo slikarske kreacije, nagovijestio je impresionizam. (www.icv.hr, mh; Fotografija: Ilustracija)