Tomislav Tolušić – Moj obračun s ministrima

Tridesetpetogodišnji župan Virovitičko-podravske županije, Tomislav Tolušić, jedan je od najmlađih, ali ujedno i najaktivnijih protagonista političke scene u Hrvatskoj. Jedan moj kolega slikovito mi ga je opisao kao moder­nog “puntara”, pučkog vođu poniženog i obespravljenog provincijskog plebsa. U svom neprekidnom ratovanju i polemiziranju s Vladom, Tolušić se osobito ističe kao veliki protivnik Vladina plana regionalizacije Hrvatske te čvrsto zagovara sadašnju administrativnu podjelu na 20 županija. Nedavno se istaknuo vrlo ironičnim i zajedljivim otvorenim pismom ministru zdravlja Rajku Ostojiću u kojemu mu, uz ostalo, poručuje da je zdravstveni sustav u Kubi, dakle u zemlji kojoj je na čelu Fidel Castro, puno bolji od zdravstvene zaštite u Hrvatskoj, piše Darko Hudelist za Globus.

Tomislav Tolušić rođen je u Virovitici 1979. Diplomirao je na Pravnom fakultetu u Zagrebu. Mlad je i ambiciozan, pa iako mu je zasad bojno polje obrana županija i županijskog sustava, a u opreci spram Vladina plana da se zemlja podijeli na nekoliko regija – za pretpostaviti je da će se u budućnosti baviti i nekim drugim poslovima i zadacima, najvjerojatnije na državnoj razini.
Inteligentan je, bridak, brz u razmišljanju, snalažljiv, lijepo se izražava, kulturan je i dobro odgojen, relativno i načitan, a, koliko sam ga mogao upoznati, i dosta ambiciozan. Na neki način je već sada, a to bi još više mogao biti u skoroj budućnosti, jedna od jačih uzdanica predsjednika HDZ-a Tomislava Karamarka (s kojim se, koliko vidim, ideološki potpuno slaže, pa i na onim najosjetljivijim pitanjima).
Razgovarali smo u subotu, 12. travnja, u zagrebačkom hotelu »Panorama«, gdje se zadržao dva-tri sata na proputovanju iz Karlovca u zavičajnu Viroviticu.

Odakle su vam roditelji?
– Otac je iz Hercegovine, selo Zagorje, općina Vir kraj Posušja, a mama je Slavonka, rođena u Bršadinu. Djed po mami bio je željezničar, a djed po tati fizički radnik, cestar.
Tata je po zvanju ekonomist, a mama pravnica. Tata je u Zagrebu studirao ekonomiju, došao je u posjet svojoj sestri koja se bavila poljoprivredom u selu Cabuni kraj Virovitice, upoznao je na seoskoj zabavi moju buduću mamu i eto, desila se ljubav.
Prvo radno mjesto mog oca bilo je Općoj bolnici u Virovitici; bio je šef računovodstva, ili tako nekako. Onda je dobio posao u »Univerzalu« u Slatini, u tvornici koja je proizvodila sušare za duhan i poljoprivredne strojeve.

Tko je to od vaših predaka doživio Bleiburg i Križni put?
– Djed Jure, s tatine strane. Bio je domobran. Bio je u Bleiburgu, preživio je, uspio je doći natrag do Bugojna i onda su ga ponovno uhvatili, pa je još osam mjeseci odslužio u Slavonskom Brodu. U kući se o tome nije pričalo. Kad ga je moj tata jednom o tome nešto pitao, dobio je šamarčinu.

Gdje ste vi našli curu?
– Moja supruga je iz Gornjeg Bazja, to je selo kraj Virovitice. Upoznali smo se na fakultetu. Ona je diplomirana pravnica i radi na Visokoj školi za menadžment u turizmu i informatici; tajnica je u toj školi.

Koliko djece imate?
– Dvije djevojčice. Tena ima pet godina, Jana će tri.

Koji je bio vaš razvojni put do župana Virovitičko-podravske županije?
– Tata mi je bio jedan od osnivača HDZ-a u Slatini, i to je ta nekakva poveznica, demokršćanska osnova koju ti netko usadi s obiteljske strane. I logično je bilo da i ja nekako krenem tim stopama. Iako sam učlanjen u tu stranku tek 1997., sa 18 godina. Župan Virovitičko-podravske županije postao sam 2008.

A što ste u HDZ-u?
– Dopredsjednik Županijskog odbora. Predsjednik Županijskog odbora je Josip Dakić. A Ivica Kirin je predsjednik Gradskog odbora.

Vi ste najmlađi župan u Hrvatskoj?
– Ne više. Matija Posavec iz Međimurske županije je nešto mlađi od mene.

Vi ste ujedno i na čelu Hrvatske zajednice županija. Iskreno rečeno – sve do neki dan nisam ni znao da takvo što postoji.
– To je, nažalost, naša krivica. Bili smo poprilično inertni prema van, prema javnosti, iako smo unutar sebe dobro djelovali.

Od 20 hrvatskih župana – koliko je njih iz HDZ-a?
– Deset. Dva su iz HSS-a, jedan nezavisni (g. Bajs iz Bjelovarsko-bilogorske županije), SDP ima tri, HNS dva, HDSSB ima jednog, IDS ima jednog… Pola nas je, dakle, iz HDZ-a.
Naravno da se mi politički razilazimo, ali mogu reći da je župan Krapinsko-zagorske županije Željko Kolar vrhunski dečko. Ili Predrag Štromar, HNS-ovac, u Varaždinskoj županiji. I Valter Flego iz Istarske županije. Nemam nikakvih problema s njima. Vrlo smo složni kad su interesi županija u pitanju.

Ima li i sama Hrvatska zajednica županija kao ustanova određen politički naboj suprotstavljanja dominantnom trendu centralizacije u Hrvatskoj?
– Naravno da ima. Hrvatska je potpisnica Europske povelje o lokalnoj samoupravi. To je povelja Vijeća Europe. Busamo se u prsa, govorimo o decentralizaciji zadnjih 20 godina, a Hrvatska je poslije Grčke najcentraliziranija država u Europi. To nisam izračunao ja, nego Ekonomski institut ili Institut za javne financije. To su statistički podaci iz časopisa. Znači, nisu moji.
Od 100 kuna – da se slikovito izrazim – koje Darko ili Tomislav iz Virovitičko-podravske županije uplate u proračun (kroz porez na dohodak, mirovinsko, zdravstveno, sve prireze, poreze, namete itd.), u županiju se možda vrati nekih 5 kuna. A u skandinavskim zemljama, koje neprestano ističemo, od 100 kuna dobijete natrag 50 kuna.

Vi ste veliki protivnik Vladina plana regionalizacije Hrvatske, koji državu namjerava podijeliti na pet regija, što bi automatski značilo ukidanje svih 20 županija?
– Vladin plan regionalizacije Hrvatske ne postoji.

Dobro, zasad je na stolu prijedlog Kukuriku-koalicije…
– Ne postoji ništa. I to je u svemu tome najtužnije.

Mora postojati nešto, kad se već povela tolika strka oko toga…
– Ministarstvo regionalnog razvoja (tj. ministar Branko Grčić) govori o statističkim regijama. A Ministarstvo uprave ne govori ništa. Hoću reći da ne postoji nikakvo strateško razmišljanje o tome.

Stekao sam dojam da netko, ili neki, žele ukinuti županije, a da ste vi kategorički protiv toga?
– Stalno nam se zadire u ovlast. Vidite, županije su osnivači bolnica u Hrvatskoj, osnivač nije Ministarstvo zdravlja, Vlada ili Sabor. I mislim da se ne može nešto raditi, ukidati, spajati, a da se ne pita osnivače. Meni je to izvan svake pameti.

Ako bi se Hrvatska doista podijelila na pet regija, u koju bi regiju spadala Virovitica?
– Vjerojatno u Slavoniju. Ali pitanje broja je zadnja stvar o kojoj trebamo razgovarati. Razgovarajmo o novcu. Mi imamo sad u Slavoniji pet županija koje imaju ukupno – kad zbrojite svih pet proračuna – 800 milijuna kuna. To se možda nekome može učiniti puno, ali to je jad i bijeda. Ako vi sad spojite pet županija u jednu veliku regiju, veliku županiju, a ako i dalje budemo imali proračun od 8oo milijuna kuna, onda nismo napravili ništa. Nego smo sve skupa unazadili za još jednu stepenicu.
Ali ako će netko to spojiti i dati toj regiji milijardu i 200 milijuna kuna – ali to se neće dogoditi, ne bojte se – onda možemo reći da od toga ima neke koristi. To se, međutim, ne događa i o tome se uopće ne razgovara.

Vi ste dosta izazivački, da ne kažem cinički, predložili da sjedište ureda Državne uprave za cijelu Slavoniju bude u Virovitici…
– Ja se inače često služim ironijom i cinizmom, ali ovaj moj istup jedini nije išao na taj efekt. To je sasvim razuman prijedlog.

Zašto sjedište toga ureda ne bi bilo u Osijeku? On je ipak najveći grad u Slavoniji.
– Hoćemo li onda seliti ljude iz Đurđevca i Virovitice nekamo drugamo? Moj glavni prigovor postojećoj Vladi, kada govorim s pozicije župana, jest taj da nas je apsolutno ugušila na lokalnoj razini – posebice kada govorimo o ruralnim područjima. Pa ne možete poukidati sve! To građani u Zagrebu ili u Osijeku ne razumiju, jer to nisu doživjeli.

Kako biste vi administrativno podijelili Hrvatsku? Zadržali biste postojeće županije?
– Naravno. Cijeli taj sustav županija, postavljen prije 21 godinu, pokazao je daleko više prednosti nego mana. Županije su apsolutno ispunile svoju svrhu i one su danas najhitnija institucija kad govorimo o lokalnoj i regionalnoj razini.
Ujutro kad se dignete – vozite se županijskom cestom na posao. Dijete vodite u županijsku školu, liječite prehladu u županijskom domu zdravlja ili u županijskoj bolnici, građevinsku dozvolu vadite u županiji, novac iz eurofondova tražite vezano za županijske projekte…

Europska Unija traži podjelu Hrvatske na nekoliko regija, što znači da se županije prije ili poslije moraju ukinuti. A vi se zauzimate upravo za opstanak županija i protivite se podjeli na nekoliko regija. Nije li onda takva vaša i HDZ-ova politika u raskoraku s normama Europske Unije?
– Naravno da nije. Ta izjava je potpuna laž ili neznanje onoga tko je to plasirao. Jedna Francuska ima 38.000 općina i gradova, 100 županija i 10 regija. Jedino što EU traži to je da, zbog privlačenja sredstava iz fondova EU, državu podijelimo na statističke regije.
Problem je, međutim, u tome što nitko u Hrvatskoj ne zna što su to statističke regije. A vidjet ćete do kakvih će strašnih posljedica dovesti ovo ukidanje cijelih odjela u bolnicama u ruralnim područjima. Dogodit će se to da ćemo mi u Virovitici, u našoj virovitičkoj bolnici, umjesto deset odjela imati samo četiri. Ja želim svoju djecu liječiti u Virovitici, ne želim ih liječiti u Koprivnici ili Zagrebu. Dugoročno, to će dovesti do daljnjeg upropaštavanja ne samo Slavonije nego i svih drugih ruralnih područja u Hrvatskoj. Zato i kažem: preselite nas na Kubu!

Da, to sada sami sebe citirate iz onoga svojeg otvorenog pisma ministru zdravlja Rajku Ostojiću…
– Žalosno je to, ja bih više volio da mogu pisati neka druga pisma.

Pročitao sam ga na internetu. Kako ste došli na ideju da se poslužite metaforom Kube i Fidela Castra?
– Na Kubi postoji najbolji zdravstveni sustav na svijetu.

Tko vam je to rekao?
– Pročitao sam u novinama. A bio je i film od Michacla Moorea »Sicko«, o zdravstvenom sustavu u Americi. Govori o zdravstvenomsustavu u Americi, o svim njegovim slabostima i manama.

Kako vam se čini ministar Ostojić?
– Potpuno nekompetentan. Možda je drag kao čovjek…

Znate li da je jako dobro vodio gastroen-terološki odjel na Rebru? I s punim autoritetom. Gledao sam ga tamo…
– Trebao je tamo i ostati. Vidite, taj njegov Masterplan za racionalizaciju bolničkog sustava – to bi sada trebao biti nekakav čarobni papir koji će riješiti sve probleme zdravstvenog sustava. A znate li što ima u njemu? Taj dokument ima 114 stranica, od čega 34 stranice teksta i 80 stranica tablica koje govore o sadašnjem stanju i o projekciji nekakvog budućeg. Znači, sudbinu moje, virovitičke bolnice kroji dokument koji ima 34 stranice teksta. To je malo lošiji seminarski rad. Meni je to presmiješno. U njemu ne piše ništa.

Po čemu je onda bitan za Viroviticu? Njime se virovitička bolnica pripaja koprivničkoj?
– Po tom Masterplanu mi smo jedina iznimka u državi. U lošem smislu, naravno. Mi smo jedina županijska bolnica u državi koja se po Masterplanu pripaja bolnici istog ranga. Znači, Bjelovar se pripaja KBC-u Dubrava, Našice se pripajaju KBC-u Osijek, bolnice nižeg ranga pripajaju se bolnicama višeg ranga, samo se mi pripajamo bolnici istog ranga.
Virovitička i koprivnička bolnica iste su bolnice, istog ranga, s istim brojem kreveta. Ako ne možete nešto izliječiti u virovitičkoj, sigurno nećete izliječiti ni u koprivničkoj.

Po toj logici moglo se napraviti i obrnuto: da se koprivnička bolnica pripoji virovitičkoj…
– To je i bilo prvotno rješenje, koje je čak izašlo u medijima. Ali je onda ispalo da su SDP-ovci u Koprivnici jače lobirali pa se Masterplan preko noći okrenuo.

U veljači o.g. strahovito ste napali sanacijsku upraviteljicu virovitičke bolnice dr. Marijanu Živko, koju je postavio ministar Ostojić. Optužili ste ju da je nagomilala 20 milijuna kuna gubitaka i da bi najveću uslugu građanina učinila kad bi otišla iz Virovitice zauvijek. Ubrzo potom netko je izvršio svojevrsni atentat na nju: usred grada fijuknuo joj je kamen pokraj glave…
– Doista ne znam tko je to učinio. Marijana je draga žena i vrsna liječnica, ali i strašno loš sanacijski upravitelj. Čak ne mislim da je toliko velika njezina krivica jer sam sustav generira iz dana u dan na mjesnoj razini naših bolnica preko milijun kuna dugovanja – iz jednostavnog razloga što sustav kao takav ne valja.

Znači li to da je u vašem kraju toliko dogorjelo do nokata da će ljudi početi fizički napadati one za koje misle da su krivi?
– Doista se bojim kako će ljudi reagirati. Dobro je dok nije vaša glava u pitanju – kad govorimo o bolnici. A što će biti kad zbog Masterplana nekome umre dijete? Morat ćete ga bolesno voditi iz Virovitice u Koprivnicu, u tih sat ili sat i pol vremena ono neće dobiti liječničku uslugu na vrijeme, i umrijet će.
Prije tri godine napravili smo novu zgradu bolnice, u Virovitici, uložili smo u to sto milijuna kuna, i sada će to uglavnom biti prazno! Po prijedlogu Masterplana mi bismo do 2016. trebali izgubiti i pedijatriju. Ako moja pedijatrija, županijska, u Virovitici, sad ima oko 25 ležajeva, a ako je projekcija da se do 2016. smanji na u, onda to definitivno nije dobra priča. Netko misli da se ja zafrkavam oko toga, ali ja sam vrlo ozbiljan.

Moram priznati da u tim vašim javnim pismima i drugim kritičkim obraćanjima imate sjajan stil.
– Drago mi je da vam se sviđa.

Jeste li puno čitali? I što?
– Jesam, ali u zadnje vrijeme slabije čitam, uvijek je neka gužva. Najviše mi se sviđaju ruski autori, posebno Turgenjev.

Krležijanac, koliko vidim po stilu, stopostotno niste…
– Nisam. Možda malo Šenoe…
Ali sve ovo neće dobro završiti, kažem vam. Imat ćete sada pobunu u HŽ-u, u vezi s ukidanjem linija. Od deset linija koje voze na relaciji Osijek – Virovitica – Zagreb za vikend će ukinuti njih osam, tako da ćemo tijekom vikenda imati samo dvije linije. Tko god da je to propisao, odgovorno tvrdim da nije normalan. Znate zašto? Da je došao na kolodvor u Virovitici u nedjelju, vidio bi da je vlak krcat studentima. Ja sam tim vlakom putovao pet godina. Najveće su gužve upravo petkom i nedjeljom. Dođite na zagrebački Glavni kolodvoru petak i vidjet ćete: u vlaku koji ide za Osijek u 18 sati ljudi stoje, nema nijednog slobodnog mjesta prema Slavoniji i sada će se to ukinuti!

Ne znam što bih rekao. Meni su u HŽ-u nedavno rekli da kupuju čak 40 novihkompozicija. Kako to: kupuju se novi vlakovi, a ukidaju se linije?
– Možda će ti novi vlakovi voziti samo po Zagrebu. Ne razumijem ni ja. Ali me to boli kao građanina.

Ali evo i jedne malo vedrije teme. Pročitao sam da ste se pohvalili kako u svojoj Virovitičko-podravskoj županiji uspijevate izvući puno novca iz fondova Europske Unije, više nego mnogi drugi…
– Županije koje će povući najviše sredstava iz fondova EU bit će slavonske županije. Odgovorno to tvrdim. A među najboljima, usuđujem se to reći, bit će Virovitička županija. Možda upravo zbog tog našeg siromaštva. Mi smo danas najnerazvijeniji dio Hrvatske.

Netko na to gleda u Bruxellesu?
– Pa gleda i to. Nas je naša neimaština i siromaštvo natjeralo da razmišljamo drugačije. Mi smo dosad dobili novac za 60-70 projekata iz fondova EU. Upravo obnavljamo, za milijun i nešto eura, kuriju u Kapela Dvoru, u općini Lukač. Drugu tvornicu začinske paprike tvrtka »Šafran« gradi novcem koji joj je priskrbila naša Županija preko razvojne agencije. Otvaramo, zatim, farmu muznih krava iz fondova EU, popravljamo škole, gradimo vodovod – sve to iz fondova Europske Unije.

Tko to radi?
– Većinu projekata provodi Županijska razvojna agencija na čelu s ravnateljicom Natalijom Havidić. A ja koordiniram. Kad sam 2008. došao za župana, razvojna agencija još nije ni postojala.

Koliko ste dosad novca uspjeli izvući iz eurofondova?
– Radi se o 20-ak milijuna eura. Odnosno, o nekih 60-70 projekata vrijednosti 50.000 eura do milijun i nešto eura.

Treba tu puno rada i »sitnog veza«…
– Da, ali sad imamo ekipu koja po svom znanju i sposobnostima može »pojesti« Ministarstvo regionalnog razvoja!
Za mene je razvojna agencija tvornica novca. Mi godišnje u prosjeku na dva milijuna kuna uloženoga županijskog novca dobivamo natrag dva do tri milijuna eura. A nekad i više.

Zašto se to ne može postići na državnoj razini, tj. u ministarstvima?
– Ova je Vlada napravila strašnu grešku već po svom dolasku na vlast potkraj 2011., kad je krenula u tu svoju osvetničku politiku. Isključivo zbog osvete potjerali su apsolutno sve ljude koji su znali svoj posao.
Vidite, kad govorimo o sustavu europskih fondova, onda treba znati da to nije bankarski sustav. Vi možete maknuti ljude iz Zagrebačke banke pa dovesti njih deset iz Privredne, jer oni znaju posao. Ali ovo je sustav gdje vi nemate školu za to, na tržištu rada nema dovoljno ljudi koji znaju taj posao. I u najgorem mogućem vremenu, u zadnjim trenucima prije pristupanja Hrvatske EU, pri početku izrade svih kooperativnih programa koje moramo dostaviti EU, ekipa koja je došla na vlast jednostavno je potjerala sav onaj ešalon ljudi, sav onaj kadar službenika koji je dotad odlično radio svoj posao.

Po svom političkom opredjeljenju i svjetonazoru, vi ste uvjereni hrvatski desničar?
– Mene nije sram biti desničar. A što znači biti ljevičar? Ljevičar je valjda onaj koji ne ide u crkvu, a desničar onaj koji ide. Mislim da su to glupe podjele.

Na komemoraciji u Bleiburgu koja, lani, prvi put, nije održana pod pokroviteljstvom Hrvatskog sabora, bili ste udarni govornik. A pokrovitelj je bila zajednica deset hrvatskih županija. Zašto samo to, a ne svih 20?
– Zato što drugi nisu htjeli biti pokrovitelji. Znate, na području naše županije postoji dvadesetak stratišta iz Drugog svjetskog rata. Najpoznatiji je Mrtvi jarak, koji se prije zvao Crni jarak. Tamo je ubijeno više od 700 ljudi. Nisu imali ni spomenik do prije četiri godine. A to su sve nečiji roditelji, očevi, majke, braća, sestre, prijatelji, kumovi… Zar ne mislite da je to strašan zločin za koji je netko trebao biti kažnjen? Ako je netko bio na krivoj strani, treba mu se suditi.
Ako postoje podaci, ako postoje materijali u arhivima, ako se sumnja da je netko nešto radio, ajmo to procesuirati.

U svom govoru u Bleiburgu rekli ste: »Ideološki sinovi istih onih zločinaca koji su krivi za Bleiburg i Križni put ponovno pokušavaju sakriti svoje zločine.« Na koga se odnosi sintagma »ideološki sinovi« u toj vašoj rečenici?
– Što se mene osobno tiče, odnosi se na ovu vlast koja je do danas sve ovo zataškavala i koja nije učinila baš ništa na planu procesuiranja počinjenih zločina iz vremena Drugog svjetskog rata.

Neki moji kolege kažu da ste vi, po svom karakteru i stilu, »liberalni konzervativac«. Sviđa li vam se takva oznaka?
– Štogod to značilo, to su dvije suprotnosti.

Naime, netko bi od vas očekivao da slušate Thompsona, a vi slušate TBF.
-Točno. Slušam TBF, a odrastao sam na Majkama, Pipsima, Pepersima, Hladnom pivu… U našoj srednjoj školi, u Virovitici, mogli ste biti panker, metalac ili roker. Treće varijante nije bilo. Tako da sam ja bio roker, sve i svašta. Imao sam dugu kosu, tankericu, odnosno komandosicu, i marte.

I danas najviše slušate TBF?
– Apsolutno. Super su mi njihovi tekstovi, bez daljnjeg. Tekstovi su i socijalno i politički angažirani, i mislim da pogađaju bit puno toga.

Globus: Tomislav Tolušić – Moj obračun s ministrima