Virovitičanki ukrali životnu ušteđevinu

Nedavna krađa novca u Ulici Matije Gupca u Virovitici još jedan je od mnogobrojnih dokaza da lopovi ne miruju, za razliku od naših građana koji, polazeći od sebe, smatraju da se tako što ne bi trebalo dogoditi, barem ne u njihovom dvorištu.

Radi se o našoj sugrađanki, umirovljenoj 70-godišnjakinji Mariji Tomljanović koja je zahvaljujući mnogim medijima već poznata čitateljstvu. Iza njene naoko jednostavne i banalne priče koja je istinita i iz koje se ustvari može iščitati lakovjernost naših poštenih građana, krije se ustvari sofisticirana pljačka koja se nažalost nije prvi put dogodila na našem području, štoviše događa se prečesto.

Tim povodom posjetili smo Mariju, koja je poprilično iscrpljena što zbog ovog događaja, što zbog medija koji su je u proteklih nekoliko dana uistinu opsjedali.

– Dan mi je počeo uobičajeno, kao i svi drugi. Živim mirno i nije mi se dosad nešto tako desilo, iako ne mogu reći da nisam primijetila da mi se u susjedstvu unazad nekoliko godina šmucaju sumnjive osobe, tobožnji trgovci i ostali. No, toga dana zaista nisam mislila o tome, bila sam zaokupljena svojim stvarima. Otkako mi je suprug umro prije nekoliko godina, živim sama i sama se brinem o domaćinstvu, financijama i sličnom. Nakon što sam se toga dana vratila iz banke u Virovitici gdje sam obavila neke poslove, zazvonio mi je telefon. Nazvala me nepoznata ženska osoba, predstavila se kao djelatnica banke i obavijestila me da u ime banke provjerava ispravnost stranih valuta. Rekla mi je da ukoliko imam strane novčanice neka ih stavim u vrećicu i ostavim kod dvorišne ograde s unutarnje strane pa će je netko iz banke pokupiti. Uz to je napomenula da ne moram zbog toga dolaziti u banku, nego će specijalno kombi vozilo s ovlaštenim djelatnicima doći na moju kućnu adresu. Nisam baš bila ravnodušna, ali kada su mi kazali da su to učinili kod nekih mojih susjeda i da je to normalan postupak, te da će mi nakon obrade žurno vratiti novac, povjerovala sam. Ne razmišljajući pritom da je možda riječ o prijevari, u PVC vrećicu stavila sam svoju životnu ušteđevinu od 8.400 eura i ostavila je, kako mi je rečeno. Namjeravala sam pričekati vozilo, ali tek što sam se vratila u kuću, čula sam da netko otvara vrata. Umjesto da sam potrčala prema vratima, pogledala sam kroz prozor. Bila je to žena nižeg rasta i malo punije građe, tamnokosa, obučena u crne hlače i crvenu majicu. S obzirom da je vrlo brzo odmakla u smjeru šećerane, ne bih je niti mogla sustići. Tada sam, iako ne vjerujući da je to moguće, shvatila da sam ustvari pokradena. Odmah sam nazvala banku i rečeno mi je da to nije bio njihov poziv i neka to odmah prijavim policiji, što sam i učinila – kazala nam je još uvijek vidno potresena Marija iako je od tog događaja prošlo nekoliko dana…. (www.icv.hr, bs)

Cijeli tekst može se pročitati u Virovitičkom listu