Na današnji dan: 17. lipnja

Osnovana Hrvatska demokratska zajednica
Na današnji dan 1989. godine, osnovana je Hrvatska demokratska zajednica u prostorijama nogometnog kluba “Borac” nedaleko od Jaruna (kasnije preimenovanog u NK Jarun). Osnivačkoj skupštini, koja je bila održana u tajnosti zbog straha od policije, prisustvovalo je navodno samo 48 ljudi. Skupština je trajala kratko, svega oko pola sata, jer je postojao strah od upada policije. Dr. Franjo Tuđman je u uvodnom govoru naglasio da ako policija upadne, stranka će se smatrati osnovanom. Branimir Glavaš navodno je predložio Tuđmana za predsjednika stranke, što su svi prisutni na glasovanju podržali. Potpredsjednicima su postali Vladimir Šeks, Dalibor Brozović i Krešimir Balenović. Za počasne predsjednike imenovani su Petar Šegedin i Šime Balen, a Milivoj Slaviček postao je predsjednik Središnjeg odbora stranke. Među prisutnima bili su još i Josip Manolić, Ivan Bobetko i Neven Jurica. Za tajnost smještaja prve skupštine u prostorijama nogometnog kluba pobrinuli su se Miroslav Kutle i Ćiro Grubišić. Tuđmanova supruga Ankica navodno je zapisivala i bilježila tijek skupštine, a sin Stjepan Tuđman fotografirao. Navodno je predsjednikom HDZ-a namjeravao postati Marko Veselica, ali je zaobiđen time što je skupština na Jarunu održana bez njega. HDZ je službeno upisan u registar političkih stranaka tek sljedeće godine, 5. veljače 1990., nakon što je okupljanje u stranke zakonski dozvoljeno od strane tadašnjeg Račanovog vodstva.

Preminula Mumtaz Mahal, supruga šaha Džahana koji je njoj u spomen dao sagraditi grobnicu Taj Mahal
Mumtaz Mahal, žena vladara Mogulskog carstva šaha Džahana I., 1631. godine umrla je pri porodu njihovog 14. djeteta, Gauhara Beguma. Prije smrti zamolila je supruga da joj izgradi mauzolej kakav svijet do tada nije vidio. Šah Džahan je obećao ispuniti njenu posljednju želju, a gradnja jedne od najpoznatijih svjetskih grobnica, Taj Mahala, počela je godinu dana poslije njezine smrti. Glavni mauzolej završen je 1648., dok su ostale zgrade i vrtovi dovršeni pet godina poslije. Taj Mahal obuhvaća graditeljske tradicije perzijske i rane mogulske arhitekture. Karakteristična inspiracija dolazi od uspješnih timuridskih i mogulskih građevina poput Timurove grobnice, Humajunove grobnice, grobnice Itmad-Ud-Daulah, te šah Džahanove džamije Jama Masjid. Taj Mahal nalazi se južno od gradskih zidina grada Agre. Gradnja je započeta zemljanim radovima koji su uključivali nasipanje terena i ravnanje površine. Građevinski materijal nabavljan je u većem dijelu Indije i Azije. Sveukupno je 28 različitih dragih i poludragih kamenja umetnuto u bijeli mramor. Radna snaga od 20.000 ljudi angažirana je iz cijele sjeverne Indije. Mauzolej izgrađen prema strogom simetrijskom redu smatra se najprepoznatljivijim arhitektonskim simbolom Indije kojeg tamošnje stanovištvo zove Srcem Indije, a u svijetu je osim po ljepoti poznat i po romantičnoj priči koja stoji iza njegovog nastanka. Šah Džahan osobno je opisao Taj Mahal ovim riječima:

“Treba li krivnja tražiti utočište ovdje,
Kao isprika, postaje čista od grijeha.
Treba li grešnik poći do ovog zdanja,
Njegovi grijesi biti će zaboravljeni.
Prizor ovog zdanja stvara prizore tuge,
I sunce i mjesec suze lijevaju iz očiju.
Na ovom svijetu ovo zadnje je građeno,
Da time pokaže slavu svoga stvaraoca.”

Odigrala se bitka kod Bunker Hilla
Tijekom američke opsade Bostona u ratu za neovisnost 1775. godine odigrala se bitka kod Bunker Hilla, prema mnogima najkrvavija bitka tog rata. Oko 2.400 američkih pobunjenika predvodio je general Israel Putnam dok je general bojnik William Howe zapovijedao s oko 3.000 britanskih trupa. Po mnogim povjesničarima odlučujući trenutak bitke bila je zapovijed generala Putnama koji je svojim postrojbama rekao “ne pucajte dok im ne vidite boju očiju”, što je naravno jako povećalo broj žrtava. Amerikanci su u noći prije bitke utvrdili svoje položaje na Breed’s Hillu i Bunker Hillu. Britanci su rano ujutro topovskom paljbom zasuli pobunjeničku ‘utvrdu’, ali bez većeg uspjeha. Do trenutka kada je uslijedio britanski napad Amerikanci su uspjeli ojačati svoje redove i podići dodatne zaklone na padinama. Prvi napad započeo je oko 15 sati, ali odbijen je uz velike gubitke kao i drugi. Tek u trećem napadu Britanci su uspjeli probiti obranu i to prvenstveno zato što je većina pobunjenika ostala bez municije, pa je uslijedila borba prsa o prsa. Pobunjenici su se oko 17 sati nakon kratkog okršaja uspješno povukli osiguranim putem, no artiljerija je napuštena. Bitka je tako završila britanskom pobjedom, ali plaćena je s više od 1.000 stradalih što je general Henry Cliton pozivajući se na Pira opisao rečenicom: “još nekoliko ovakvih pobjeda i britanska dominacija u Americi će završiti”.

Kip slobode brodom stigao u New York
Kip slobode, punog imena Liberty enlightening the World, jedan od najprepoznatljivijih simbola New Yorka, 1886. godine brodom je stigao u svoju današnju domovinu. Ideja za izradu kipa pala je na pamet Edouardu de Laboulayeu, istaknutom profesoru prava i stručnjaku za američku povijest. Svojim prijateljima je izrazio ideju kako bi trebalo odati počast idealima inspiriranima američkom i francuskom revolucijom. Uspješnog mladog neoklasicističkog kipara Frederica Augustea Bartholdija ta je ideja toliko opčinila, da ju je držao u sebi dvadeset godina. Kad je nakon nekoliko godina posjetio New York i ugledao otok Liberty, shvatio je da je to mjesto na kojem bi kip mogao stajati. Uslijedile su mukotrpne godine realiziranja projekta. Trebalo je nagovoriti Amerikance da prihvate dar i odobre mjesto na kojem će ga postaviti, te prikupiti novac za ogromni projekt. Francuzi su za izradu kipa prikupili 400.000, a Amerikanci za izradu 27 metara visokog podnožja 300.000 dolara. Bartholdi nije bio inženjer, pa mu je u izradi postolja pomogao inžinjerski genij Alexandre-Gustave Eiffel. Bartholdi je napravio nacrt, a Eiffel je smislio željezni kostur. Konačni kip težio je preko 200 tona i bio gotov 1884. u Parizu. Potom je rastavljen i u 214 sanduka poslan u Ameriku, gdje je ponovno sastavljen i svečano otkriven 28. listopada 1886. Kip, koji se nalazi se na popisu UNESCO-ve Svjetske kulturne baštine, predstavlja božicu slobode koja u jednoj ruci drži baklju, u drugoj knjigu s datumom proglašenja američke nezavisnosti – 4. srpanj 1776., a na glavi ima krunu koja sa svojih sedam vrhova simbolizira sedam kontinenata.

Drakula napao Turskog sultana
Vlad Tepeš Drakula bio je poznati borac protiv Turaka s područja kneževine Vlaške u današnjoj Rumunjskoj. Suparnik mu je bio moćni turski sultan Mehmed II. Osvajač, poznat po osvajanju Carigrada i širenju Osmanskog Carstva sve do Bosne i granica Hrvatske. Između Drakule i sultana izbio je sukob kad je Drakula odbio plaćati džiziju, posebni porez koji su kršćani morali davati Osmanlijama. Naime, Drakulina Vlaška bila je tada u svojevrsnom vazalnom statusu prema sultanu. Još se više sultan najutio kad je Drakula provalio u sultanovu Bugarsku i nabio više od 23,000 Turaka i Bugara na kolce (po tome je dobio nadimak “Nabijač”). Sultan je pokrenuo veliku vojsku protiv buntovnog Drakule i provalio do vlaškog glavnog grada Trgovišta (rumunj. Târgovişte). U noći na današnji dan 1462. godine Drakula je izveo akciju protuudara izvevši napad ravno na sultanov logor. Drakulina je namjera bila ubiti sultana i tako obezglaviti njegovu vojsku. Atentat na sultana ipak nije uspio. Međutim, sljedeći je dan turska vojska kod Trgovišta naišla na još 20,000 Turaka i Bugara nabijenih na kolce. To je razbilo turski moral i sultan se s vojskom morao povući iz Vlaške. (www.icv.hr, mh; Fotografija: Ilustracija)