Na današnji dan: 19. lipnja

Obilježava se blagdan Tijelovo
Tijelovo je blagdan kojim se slavi euharistija i misterij pretvorbe kruha i vina u Kristovo tijelo i krv. Tijelovo se slavi u četvrtak poslije Presvetog Trojstva, dakle, deveti četvrtak nakon Uskrsa, što ove godine pada 19. lipnja. Za Katoličku Crkvu, svetkovina je u spomen na ustanovljenje Euharistije na Veliki četvrtak. Pojavljuje se u 13. stoljeću, a na cijelo zapadno kršćanstvo proširuje se u 14. stoljeću. Augustinska redovnica sv. Julijana iz samostana kod Liegea u Belgiji, imala je viđenje punog mjeseca, na kojem je opazila mrlju. Puni mjesec je protumačila kao Crkvu, a mrlju kao nedostatak blagdana, kojim bi se častio Presveti oltarski sakramenat. Na njezinu molbu, mjesni je biskup za svoju biskupiju uspostavio blagdan, koji se na početku zvao blagdan Euharistije. Sveta Julijana i njeni suvremenici promicali su ideju toga blagdana i željeli su ga proširiti na cijelu Crkvu. Papa Urban IV. objavljuje bulu 1264., kojom blagdan Euharistije, želi proširiti na cijelu Crkvu. No, brza smrt ga je spriječila u tome. Tek u 14. stoljeću, papa Ivan XXII. širi blagdan na cijelu Rimokatoličku Crkvu.

Napadnut Dubrovnik
Grad Dubrovnik, jedinstveni svjetski spomenik kulture, na današnji dan 1992. godine, napali su topovima iz istočne Hercegovine srpsko-crnogorski vojnici i četnici, ili posljednji europski barbari XX. stoljeća, kako ih je netko nazvao. Usred bijela dana, dok su gradske ulice bile prepune civila, podmuklo su zasuli grad i njegov glasoviti Stradun stotinama topovskih i minobacačkih projektila. Poučeni barbarskim ispadima, Dubrovčani su se odmah sklonili s ulica i izvan domašaja oružja, pa je teže ranjen samo jedan civil. Među hrvatskim borcima nije bilo ranjenih. Međutim, posljedice su, pogotovo nakon pogleda na gradsku jezgru, natjerale suze na oči mnogim Dubrovčanima. U višesatnome zločinačkom napadu teško su oštećeni najvredniji spomenici kulture upisani u svjetsku baštinu. Fotografije i snimke toga kulturocida obišle su cijeli svijet. U izvješću koje je odaslano svjetskoj organizaciji UNESCO navodile su se posljedice više od stotina neprijateljskih granata. Stradali su: palača Sponza, u kojoj je smješten poznati povijesni arhiv; franjevački i dominikanski samostan, najstarija europska židovska sinagoga, muslimanska džamija, pravoslavna crkva, biskupsko sjemenište, crkva svetog Vlaha, gradske zidine, tvrđava Bokar, gradska kanalizacija iz XIV. stoljeća i još mnogo toga. Na Stradunu su bili vidljivi ostaci fosfornih granata, koji su svjedočili kako su barbari namjeravali zapaliti dubrovačku povijesnu jezgru. Šteta bi bila i veća da Hrvatska vojska nije žestoko uzvratila. Iz grada je srbočetnicima poslana poruka: Zapamtit će vam to Dubrovnik i izdržati! U povijesti Dubrovnik je prije ili poslije, na ovaj ili onaj način, uvijek pobjeđivao.

Dogodio se najteži poraz britanske mornarice u povijesti
Poraz koji su doživjeli u pohodu koji je počeo na današnji dan 1667. godine Britanci smatraju najtežim u povijesti svoje mornarice. Tog je dana, naime, nizozemski admiral Michiel de Ruyter (najpoznatiji nizozemski admiral u povijesti) izvršio napad na englesku obalu, probivši se kroz rijeku Temzu prema kopnu i zatim poharavši brodove pred strateškom britanskom lukom Chatham. Nizozemci su uspjeli potopiti čak 13 britanskih brodova i zarobiti dva, od kojih je jedan bio i sam zapovjedni brod (flagship) britanske mornarice – HMS Royal Charles. Britanski kraljevski grb s krme tog broda i danas je u vlasništvu nizozemskog Rijksmuseuma u Amsterdamu. Kasnije je britanska mornarica obnovila snagu i od kraja 17. stoljeća do duboko u 20. stoljeće bila je najjača ratna mornarica na svijetu, dugo vremena održavavši tzv. “Two-Power Standard” (načelo da mora biti barem toliko jaka kao dvije sljedeće mornarice po jakosti zajedno).

Ukinute plemićke titule u Francuskoj
Na današnji dan 1790. godine, tijekom Francuske revolucije, ukinute su u Francuskoj plemićke titule. Dakako, bio je to značajan događaj, jer je u predrevolucionarnom razdoblju plemstvo u Francuskoj igralo veliku ulogu. Ukidanjem plemićkih titula, francusko je plemstvo izgubilo pravnu povlasticu po kojoj se razlikovalo od ostalih državljana. Naime, ranije su za plemiće i neplemiće vrijedili različiti zakoni, a plemstvo je imalo i porezne povlastice. Francuska revolucija išla je za time da sve te razlike ukine. U pogledu plemićkih naslova, u Francuskoj je do revolucije postojao doista razgranat sustav od oko 8 rangova i desetak titula. Navedimo francuske plemićke titule od najviših prema najnižima:
– vojvoda (Duc)
– knez (Prince)
– markiz (Marquis)
– grof (Comte)
– vikont (Vicomte)
– vidam (Vidame)
– barun (Baron)
– gospodar (Seigneur)

Tradicionalno su francuski plemići nosili prsten s obiteljskim grbom na prstenjaku desne ruke. Taj prsten naziva se na francuskom jeziku „chevalière“. Mogao se nositi s grbom prema gore (vidljivim) ili prema dolje (prema dlanu). U drugim europskim zemljama plemići su prsten nosili mahom na malom prstu, i to ponegdje lijeve, a ponegdje desne ruke. Francuske plemkinje, za razliku od muškaraca, plemićki prsten nosile su obično na malom prstu, a ne prstenjaku. Plemiće se u Francuskoj, za razliku od drugih europskih zemalja, nije cijenilo toliko po titulama, koliko po starosti obitelji tj. po tome koliko je dugo već imala plemićki status.

Izašao prvi strip o mačku Garfieldu
Na današnji dan 1978. godine izašao je prvi strip o mačku Garfieldu, istovremeno u 41 novinama diljem SAD-a. Kreator i autor stripa je proslavljeni Jim Davis koji je mačka nazvao po svom djedu Jamesu A. Garfieldu Davisu. Zanimljivo je da je taj djed dobio ime po američkom predsjedniku Jamesu Garfieldu, koji je ubijen u atentatu 1881. godine. Jim Davis je odrastao na farmi, a kasnije je postao crtač stripova. Prvo je počeo raditi strip u kojem je glavni lik bila jedna buba, no ustvrdio je da se čitatelji ne mogu poistovjetiti s bubama. Primijetio je da u SAD-u postoji mnogo stripova o psima, a nijedan o mačkama. Zaključio je da ako ljubitelji pasa vole čitati stripove o psima, da bi i brojni ljubitelji mačaka uživali u stripu u kojem bi nastupao mačak. Tako je nastala ideja za Garfielda. Garfieldov vlasnik u stripu zove se Jon Arbuckle, i uvelike je oblikovan po uzoru na samog Davisa, primjerice po zanimanju je također crtač stripova i odrastao je na farmi. Mačak Garfield i njegov vlasnik Jon žive u gradu Muncie u Indiani, baš kao i autor stripa Jim Davis. U proteklih 30-tak godina popularnost Garfielda je toliko narasla, da je ušao u Guinessovu knjigu rekorda kao najobjavljivaniji strip na svijetu. Objavljuje se u 2580 novina širom svijeta i čita ga oko 263 milijuna čitatelja. Godišnje se proda između 750 milijuna i milijardu dolara robe vezane uz Garfieldov lik (filmovi, igračke, knjige, video-igre i mnogi drugi). Zanimljivo je da je poštanska adresa gmail.com prije bila u upotrebi od strane Garfield.com, ali ju je kasnije otkupio Google.

Kuvajt ostvario nezavisnost od Velike Britanije
Na današnji dan 1961. godine ostvarila je država Kuvajt svoju punu nezavisnost od Velike Britanije. Naime, Kuvajt je do tada bio britanski protektorat tj. autonomni šeikat pod zaštitom Ujedinjenog Kraljevstva. Kad je na današnji dan ostvarena puna nezavisnost, dotadašnji kuvajtski šeik Abdulah III. Al-Salim Al-Sabah dobio je novu vladarsku titulu – emir. Kao prvi emir Kuvajta, Abdulah III. Al-Salim Al-Sabah nije vladao toliko autokratski koliko običavaju arapski vladari na Bliskom Istoku. Naime, emir je već sljedeće godine potpisao kuvajtski ustav, čime je ta država postala ustavna (konstitucionalna) monarhija. Za razliku od apsolutnih monarhija, u kojima vladara ne obvezuju nikakvi zakoni, u ustavnim monarhijama čak i vladar u načelu mora poštovati ustav svoje države. Ostvarenjem nezavisnosti 1961. godine, Kuvajt je dobio i svoju valutu – kuvajtski dinar – koji je zamijenio dotada korištenu tzv. zaljevsku rupiju. Kuvajtski dinar danas je valuta s najvećom vrijednosti na svijetu. Naime, 1 kuvajtski dinar vrijedi gotovo 20 hrvatskih kuna (sljedeći je najvrjedniji bahreinski dinar koji vrijedi oko 15 kuna). Zanimljivo je da se ne tiskaju novčanice iznad 20 kuvajtskih dinara. Dakako, Kuvajt je zbog svojih zaliha nafte silno bogata država, premda je površinom nekoliko puta manji od Republike Hrvatske (Kuvajt je 6. na svijetu po veličini dokazanih naftnih rezervi, čak ispred Rusije, SAD-a, Libije i Ujedinjenih Arapskih Emirata).

Preminuo Vladimir Nazor
1949. godine preminuo je Vladimir Nazor, hrvatski književnik. Pučku školu završio je na otoku Braču, a gimnaziju u Splitu. Studirao je prirodne znanosti, matematiku i fiziku u Grazu i Zagrebu. Diplomirao je 1902. godine. Predavao je u hrvatskoj gimnaziji u Zadru, a od 1903. do 1918. godine u Istri gdje je ujedno i proveo najviše svog života. Umirovljen je 1933. godine u Zagrebu kao upravitelj dječjeg doma. Prvo djelo mu je bilo Slavenske legende (1900.). Godine 1904. u Zadru je objavljeno njegovo djelo Knjiga o hrvatskim kraljevima, a u to vrijeme počinje pisati i Istarske priče. Koju godinu kasnije objavljuje Velog Jožu (1908.) – djelo po kojemu će se prepoznati Nazorova proza, a koje je on sam smatrao neuspjelim. Godine 1916. objavio je nekoliko knjiga: Utva zlatokrila, Medvjed Brundo, Stoimena. U pedeset godina plodnog rada Nazor je pisao pjesme, pripovijetke, priče za djecu, putopise, romane, dnevnike, rasprave i prevodio talijanske i njemačke pjesnike. (www.icv.hr, mh; Fotografija: Ilustracija)