Na današnji dan: 25. srpnja

Otkriveno „Lice na Marsu“
Na današnji je dan 1976. godine američka sonda Viking 1 snimila slavnu fotografiju “Lica na Marsu”. Radi se o brdu promjera oko 2,000 metara, koje iz zraka nevjerojatno podsjeća na ljudsko lice. Ta se formacija nalazi u regiji Marsa nazvanoj Cydonia, između dolinskih područja Acidalia Planitie i brdovitih krajeva Arabia Terre, na sjevernoj polutki. Kad je glavni znanstvenik projekta Viking vidio fotografiju isprva ju je odbacio kao igru svjetla i sjene, no Viking je 35 orbita kasnije snimio novu fotografiju pod drugačijim kutem i na njoj se također vidjelo lice. Kad je javnost saznala za navedene fotografije nastalo je uzbuđenje zbog tumačenja da su lice sagradila inteligentna bića.Takva struktura ogromnih dimenzija desetak je puta većeg promjera od egipatskih piramida i stotine puta je većeg volumena. Mnogi autori prihvatili su tezu da “Lice na Marsu” dokazuje postojanje marsovske civilizacije, no ozbiljni znanstvenici najčešće su odbacivali takve teorije. Poznati Carl Sagan također se osvrnuo na “Lice na Marsu” upozorivši da se ljudi ne smiju dati zavarati iluzijama. Mnogi SF filmovi i serije iskoristili su “Lice na Marsu” za svoju radnju, uključivši “Misiju na Mars” Briana De Palme iz 2000. godine, s Timom Robbinsom i Garyjem Siniseom u glavnim ulogama.

Srušio se nadzvučni Concorde sa stotinu putnika
Na današnji dan 2000. godine dogodila se jedna od najtežih zrakoplovnih nesreća u povijesti, koja je uvelike odredila sudbinu nadzvučnih letova u sljedećim desetljećima. Naime, prvi i jedini put u povijesti srušio se nadzvučni zrakoplov tipa Concorde. Tih zrakoplova izrađeno je samo 20 komada i komercijalno su se počeli koristiti 1976. godine. Tijekom pune 24 godine niti jedan Concorde nije doživio nesreću u kojoj bi netko poginuo i smatran je jednim od najsigurnijih zrakoplova na svijetu. To je bilo izvrsno postignuće budući da se radilo o avionima koji su letjeli brzinom od preko 2 Macha (oko 2180 km/h) i bili jedini zapadni supersonični putnički zrakoplovi (Sovjeti su razvili konkurentski Tupoljev Tu-144, ali je on uskoro povučen zbog sigurnosnih razloga). Concorde je mogao prevesti stotinjak putnika preko oceana više nego dvostruko brže od normalnih putničkih aviona. Kraj priči o uspjehu došao je na današnji dan. S pariškog aerodroma Charles de Gaulle tada je poletio Concorde Air Francea let 4590. Na pisti se slučajno nalazio komad metala titanija otpao sa zrakoplova DC-10 koji je 5 minuta ranije poletio. Taj je komad, dužine samo 43.5 centimetra probušio Concordeovu gumu, koja se pri brzoj vrtnji rasprsnula i pogodila rezervoar s gorivom na donjoj strani krila. Guma nije napravila rupu u rezervoaru, ali je njen udar izazvao pritisak zbog kojeg je rezervoar napuknuo na najslabijem mjestu. Gorivo je počelo istjecati i uskoro se zapalilo od električne iskre. Budući da je avion već bio prestigao brzinu polijetanja, posada je morala uzletjeti, unatoč požaru. Vatra je, međutim, zahvatila krilo i isključila oba lijeva motora (Concorde ima 4 mlazna motora tipa Rolls-Royce/Snecma Olympus 593). Posada nije mogla dobiti dovoljan potisak sa samo dva motora, pa se avion sporo uzdizao. Pokušali su avion usmjeriti prema drugom pariškom aerodromu Le Bourget, no bilo je prekasno. Gubeći potisak srušili su se u hotel “Les Relais Bleus”, nedaleko od piste, u pariškom predgrađu Gonesse. Poginulo je svih stotinu putnika i devet članova posade. U razrušenom hotelu poginula su 4 čovjeka (dva Poljaka, jedan Indijac i jedan Alžirac), a jedna osoba je teško ozlijeđena. Većina od 100 putnika bili su Nijemci, koji su se uputili u New York, kako bi od tamo brodom napravili krstarenje po Južnoj Americi. Nakon nesreće zrakoplovi tipa Concorde su prizemljeni, a 2003. su potpuno povučeni iz službe. Zanimljivo je da danas na svijetu ne leti više niti jedan nadzvučni putnički zrakoplov.

Rock Hudson objavio medijima da boluje od AIDS-a
Na današnji je dan 1985. godine slavni američki glumac Rock Hudson objavio novinarima da boluje od AIDS-a. To je izazvalo veliku senzaciju, jer je AIDS do tada (1985.) bio manje poznata bolest koju se uglavnom povezivalo s homoseksualcima. Rock Hudson bio je najpoznatija javna osoba koja je do tada oboljela od AIDS-a i njegov je slučaj iznimno mnogo pridonio osviještavanju javnosti o toj bolesti. Smatra se da je putem Rocka Hudsona AIDS “dobio lice”. Službena je Hudsonova objava tvrdila da je glumac tu bolest dobio putem transfuzije krvi, no američki je žuti tisak odmah počeo nagađati o njegovoj homoseksualnosti. Premda nikada nije dokazano da je Hudson bio homoseksualac, toliko se govorilo o tome da je postalo općeprihvaćeno. Hudson je objavio da boluje od AIDS-a u Parizu, kad je već bio u poodmaklom stadiju i kad je po Europi tražio mogućnost liječenja. Bio je već tako slab da su ga na nosilima morali unijeti u Boeing 747 koji ga je prevezao natrag u Ameriku. Jedini putnici na avionu bili su on i njegovo medicinsko osoblje. Još se oko mjesec dana liječio u bolnici Cedars-Sinai Medical Center u Los Angelesu, a zatim je odvezen kući na Beverly Hills, gdje je umro u jesen iste godine. Umro je samo mjesec i pol dana prije svog 60. rođendana. U godini nakon njegove smrti udvostučile su se donacije za istraživanje i borbu protiv AIDS-a u SAD-u. Tadašnji američki predsjednik Ronald Reagan bio je Hudsonov prijatelj, pa se i sam nakon glumčeve smrti pobrinuo da SAD stavi borbu protiv AIDS-a među nacionalne prioritete.

Francuski kralj Henrik IV. obratio se na katoličku vjeru
Na današnji dan 1593. godine francuski kralj Henrik IV. obratio se na katoličku vjeru s protestantizma u kojem je odgojen. Zanimljivo je da je to učinio na poticaj svoje ljubavnice, slavne Gabrielle d’Estrées, koja je bila katolkinja. Inače, Henrikova zakonita supruga bila je poznata kraljica Margot (glumila ju je Isabelle Adjani u filmu “La reine Margot” iz 1994. godine), no brak Henrika i Margot bio je nesretan i bez djece. Gabrielle d’Estrées zapravo je bila Henrikova ljubav života. Do obraćenja Henrik je bio prvak protestanske stranke u Francuskoj, koja je ratovala s katolicima u krvavom vjerskom ratu (sjetimo se samo pokolja u Bartolomejskoj noći). Henrik IV. je na francusko prijestolje došao kad je umro njegov rođak Henrik III., posljednji iz dinastije Valois. S Henrikom IV. došla je na vlast nova dinastija – Bourbon – koja će vladati Francuskom sljedećih 250 godina, a i danas vlada u Španjolskoj (kralj Juan Carlos je direktni muški potomak Henrika IV.). Tek kad se Henrik obratio na katoličanstvo mogao je biti svečano okrunjen za kralja Francuske. To je i učinjeno u veličanstvenoj katedrali u Chartresu 1594. godine. Henrik IV. jako je volio svoju ljubavnicu Gabrielle d’Estrées. Dao joj je visoke titule markize i vojvotkinje, a želio ju je i oženiti nakon što poništi svoj brak s kraljicom Margot. Međutim, Gabrielle je tragično umrla od eklampsije dok je bila trudna, noseći Henrikovo četvrto dijete. Kralj je bio shrvan žalošću. Henrikovo pristajanje uz katolike konačno je okončalo vjerske ratove u Francuskoj. Ni protestanti nisu loše prošli, jer je Henrik bio blag prema njima i izdao je poznati Edikt iz Nantesa, kojim su protestantima zajamčena znatna prava i vjerske slobode.

Rođen Samuel Taylor Coleridge
1834. godine rođen je Samuel Taylor Coleridge, britanski pjesnik i jedan od utemeljitelja britanskog romantizma. Bio je svestran i neprestano u letu za idejama, a djelovao je kao pjesnik, predavač, propovjednik, novinar, prevoditelj Schillerova “Wallensteina”, teolog, kritičar i esejist, davši svemu – sputavan neprilikama i ometan bolešću – mnogo manje nego što je nosio u sebi. Najbolji je i najpoznatiji kao pjesnik triju izvrsnih pjesama: “Pjesma o starom mornaru”, “Christabel” i “Kubla Khan”. Po nekima on je najbolji književni kritičar što ga je Engleska ikada imala, čovjek koji je vratio dostojanstvo i dao težinu kritici, okrenuvši se pitanjima njene biti, metode i smisla. Izvršio je golem utjecaj na moderne kritičarske škole angloameričke književnosti. Njegova cjelokupna duhovna akcija težila je utopističkoj sintezi znanosti, umjetnosti, religije i politike. (www.icv.hr, mh; Fotografija: Ilustracija)