Na današnji dan: 4. srpnja

Hrvatska nogometna reprezentacija pobijedila Njemačku 3:0 na Svjetskom prvenstvu 1998.
Na današnji dan prije 16 godina Hrvatska je pobjedom nad Njemačkom 3:0 u četvrtfinalu SP-a u Lyonu ušla u polufinale natjecanja, ali i u povijest. Ako je prema nekim “relevantnim” istraživanjima, prije Mundijala u Francuskoj za našu zemlju znalo 5, a nakon SP-a 10 ili koliko već posto svjetske populacije, onda u zasluge Jarniju, Vlaoviću i Šukeru ide barem pola tog stopostotnog povećanja prepoznatljivosti zemlje koja nosi čudne dresove s kockicama i koja je u Francuskoj po prvi put nastupala na SP-u. Ne zna se kada se ta pobjeda više glorificirala: Nakon samog trijumfa ili u godinama koje prolaze. Zaboravlja se kako je Hrvatska tada igrala protiv prestare Njemačke (Matthaus, Klinsmann, Kohler, Hassler i Kopke bili su na SP u Italiji osam godina ranije!), koja je svejedno napravila pet velikih prilika koje je s crte fantastično skidao Ladić, kao i da smo više od poluvremena igrali s igračem više, nakon što je Šuker sjajno odglumio pogibiju od Wornsovog oštrog starta, pa norveški sudac Rune Pedersen nije imao izbora. Sve je to istina, ali i da je Njemačka upravo s tim igračima i istim izbornikom (Bertijem Vogtsom) u trenutku kada ju je Hrvatska izbacila sa SP-a, bila aktualni europski prvak. Kao što je poznato, do te titule je došla i preko hrvatske grbače, jer ju je u mančesterskom četvrtfinalu prema Wembleyu pogurnuo švedski sudac Leif Sundell. Zbog svega toga, u legendu su opravdano ušla Asanovićeva proigravanja na trepavicu, Jarnijeva ljevica kojom je u stilu Roberta Carlosa zatresao lijevi kut Kopkeovih vrata, Vlaovićeva desnica u isti kut i na kraju Šukerov predatorski instinkt nakon rolanja po lijevoj strani. Ne zaboravimo, i čudesne obrane čovjeka čiji su nevjerojatni kiks-autogolovi do koji mjesec prije bili “play of the day” na CNN-u. Te noći i ranog jutra, sve ulice i trgovi, sela i gradovi u zemlji bili su u nedoživljenoj euforiji i činilo se da je Hrvatska sigurno svjetski prvak.

U Americi se slavi Dan nezavisnosti
Na današnji dan u SAD-u se slavi Dan Nezavisnosti (Independence Day), jer je toga dana 1776. godine izglasana slavna Deklaracija nezavisnosti, kojom su se američke države odcijepile od Velike Britanije. Autor izvornog tekest Deklaracije bio je poznati Thomas Jefferson, kasniji predsjednik SAD-a. Deklaracija nezavisnosti važna je kao jedan od prvih službenih dokumenata u povijesti koji ističe ljudska prava. To se najbolje vidi u sljedećoj njenoj rečenici: “Smatramo da su ove istine očite: da su svi ljudi stvoreni jednaki, da su obdareni od strane svog Stvoritelja određenim neotuđivim pravima među kojima su pravo na život, slobodu i potragu za srećom.”Zanimljivo je da je Thomas Jefferson, koji je formulirao tu rečenicu, sam bio robovlasnik i imao je čak 130 robova. Deklaracija je izglasana na današnji dan na sastanku američkog Kongresa Philadelphiji, u zgradi danas poznatoj kao Independence Hall. Nakon što je Deklaracija odobrena u američkom Kongresu, odmah je navečer istog dana dostavljena tiskaru Johnu Dunlapu, udaljenom samo nekoliko ulica dalje, koji je tiskao oko 200 primjeraka. Oni su poslani diljem zemlje da budu objavljeni širem stanovništvu. Zanimljivo je da Deklaracija nije potpisana na današnji dan, kao što se obično misli, nego gotovo mjesec dana kasnije, 2. kolovoza 1776. godine. Potpisalo ju je 56 ljudi, koji su danas slavljeni u SAD-u kao tzv. “Očevi osnivači” (“Founding Fathers”). Među potpisnicima bili su slavni izumitelj Benjamin Franklin, budući predsjednik John Adams te John Witherspoon (predak glumice Reese Witherspoon). Kao predsjednik Kongresa prvi se potpisao John Hancock, i to velikim energičnim potpisom. Danas je u američkoj kulturi česta izraz “John Hancock” kao sinonim za potpis uopće. Zanimljio je da je od 56 potpisnika Deklaracije nezavisnosti katolik bio samo jedan – Charles Carrol – dok su ostala 55-torica bili ili protestanti ili ostali kršćani.

Lewis Caroll prvi puta ispričao “Alisu u zemlji čudesa”
Možda niti jedna vožnja čamcem nije napravila takav utjecaj na modernu književnost kao ona koja se dogodila na današnji dan 1862. godine na rijeci Isis. Naime, mala Alice Liddell, kćer dekana Oxforda zamolila je svog suputnika, profesora Charlesa Dodgsona da zabavi nju i sestru nekom pričom dok ne stignu na odredište. Pošto je profesor u slobodno vrijeme pisao pod umjetničkim imenom Lewis Caroll, priča je bila izuzetno zabavna, a pretočena je u knjigu nazvanu Alisa u zemlji čudesa i postala klasik književnosti.

Preminula Marie Curie
Na današnji je dan 1934. godine preminula po mnogima najveća znanstvenica u povijesti – Maria Skłodowska-Curie. Značajna je po tome što je razvila teoriju radioaktivnosti (taj pojam je također sama iskovala). Bila je jedina žena u povijesti koja je dobila dvije Nobelove nagrade (za fiziku i za kemiju). Dobila je i mnoge druge počasti, uključujući počasne doktorate i francusku Legiju časti. Prema riječima Alberta Einsteina bila je vjerojatno jedina osoba u povijesti koju slava nije iskvarila. Umrla je na današnji dan u sanatoriju Sancellemoz u francuskim Alpama, nedaleko od najvišeg alpskog vrha Mont Blanca, blizu švicarske i talijanske granice. Na neki način ju je ubio sam posao kojim se bavila tijekom života. Naime, smrt je bila posljedica dugotrajnog izlaganja zračenju tijekom njenih znanstvenih istraživanja. U to se vrijeme, dakako, još nije znalo da je radioaktivno zračenje toliko opasno za ljudski organizam. Maria Curie obavljala je eksperimente s radioaktivnim materijalima bez ikakve zaštite. Čak je nosila epruvete s radioaktivnim izotopima u džepu i spremala ih u ladicu pisaćeg stroja, primjećujući kako svijetle u mraku. Danas je njena pismena ostavština radioaktivna i smatra se preopasnom za rukovanje. Zanimljivo je da je čak i njena knjiga s kuhinjskim receptima visoko radioaktivna. Njeni su dokumenti smješteni u olovne kutije i za rukovanje njima potrebna je zaštitna odjeća. (www.icv.hr, mh; Fotografija: Ilustracija)