Rudolf Ilić je ponosni vlasnik Fiće

Nekada je automobil Zastava 750, popularno zvan fićo, bio jedno od popularnijih, ako ne i najpopularnije vozilo. Mnogi će reći da je to jedan od najboljih proizvoda koje je bivša Juga iznjedrila za uglavnom domaće tržište. U šezdesetim godinama vozili su ga oni koji su bili imućniji, a sedamdesetih, pogotovo osamdesetih, pa čak i devedesetih oni koji si nisu mogli priuštiti skuplje vozilo jer je fićek bio najjeftiniji. Preteča fiće bio je talijanski Fiat 500 i Fiat 600, a trenutačno su ti modeli, neovisno radi li se o oldtimerima ili o istim modelima u modernom i skupom izdanju, privilegija onih koji imaju novca. Što se našeg fićeka tiče, njega si prosječan građanin može priuštiti, samo rijetko će ga negdje naći jer gotovo da je izumro, a ima ga tek poneki umirovljenik ili netko kome struka dopušta da ga pokupi sa smetlišta i dovede u vozno stanje.

U gradu Virovitici i bližoj okolici ima ih jedva desetak, a ponosni vlasnik crvenog fićeka 1976. godine proizvodnje je Rudolf Ilić iz Špišić Bukovice. Ruda voli automobile, ima i svoj autoservis u Špišić Bukovici, a njegovo znanje i ljubav prema automobilima omogućili su mu da staru tralju koju je zatekao u dvorištu svoga susjeda pretvori u lijepog malog ljepotana.

– Fiću je valjalo dovesti u besprijekorno stanje – kaže njegov ponosni vlasnik Ruda. – Kad sam ga dovezao u garažu, na njemu ništa nije valjalo. Bio je u raspadajućem stanju, i mašina i limarija. Krenuo sam polako, dio po dio, nešto kupio, nešto sam krojio. Do njegovih dijelova nije lako doći, a većinu sam kupio u Srbiji. Uz svoj rad koji je dugo trajao, uložio sam u njega sigurno 20.000 kuna, a krajnji rezultat tog mukotrpnog posla vidi se u garaži.

I doista je tako. Fićo izgleda besprijekorno, mašina radi kao sat, a njegov sjaj, jednostavnost, šarm i pomalo nostalgija za ovim nekad tako popularnim vozilom mami mnoge. Mnogo puta je Ruda dobivao ponude da ga proda, ali uzalud, njegov stav je jasan, ne želi ga prodati.

– Nema govora o prodaji. Mnogo sam u njega uložio, ne da bi ga prodao već da bih ga imao. Zadnja registracija bila je 2005. godine, a sada ću ga ponovo registrirati i voziti.

Potpuno ga razumijemo, jer podatak koliko je fićo popularno vozilo, većini ljudi je dobro znan. Za vrijeme turističke sezone stranci, ali i domaći turisti iznajmljuju dotjerane oldtimere i koriste ih za vožnju u našim gradovima. Fićo ne troši puno, a ovako uređen, kao što je i Rudin, posebna je atrakcija, upotpunjena nostalgijom za opuštenim vremenima kada nismo imali puno novca, ali smo živjeli ljepše, mirnije.

To nam je potvrdio i Ruda.

– Fićo me u mnogočemu podsjeća na vrijeme kada sam bio mlad, jer i meni je, kao i mnogima, upravo fićo bio prvo vozilo koje sam kupio. Naša ekipa nije odoljela da ga dotakne, zaviri u unutrašnjost i čuje zvuk mašine, a uskoro će, kao što je kazao Ruda, njegov miljenik biti u prometu pa će se u njegovu ljepotu uvjeriti i mnogi sugrađani. (www.icvr.hr; B. S.)