Na današnji dan: 16. listopada

Osnovana Hitna pomoć u Zagrebu
Zanimljivo je da su prva kola zagrebačke Hitne pomoći imala konjsku zapregu. Bili su to doista skromni početci, jer je Hitna raspolagala samo s dvojim takvim kolima i samo s četiri sanitarna pomoćnika. Na današnji dan 1909. godine osnovana je institucija kojoj mnogi Zagrepčani doslovce duguju život. Bila je to Hitna pomoć, koja u Zagrebu djeluje i danas. Dapače, na današnji dan zagrebačka Ustanova za hitnu medicinsku pomoć slavi svoj rođendan. Zagrebačka Hitna pomoć osnovana je na inicijativu profesora kirurgije Miroslava Čačkovića. Taj ugledni liječnik bio je i prvi dekan Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, a svoj je radni vijek proveo u bolnici Sestara milosrdnica u Zagrebu. Imao je i plemićku titulu, pa mu je puni naslov bio dr. Miroslav pl. Čačković Vrhovinski.Zanimljivo je da su prva kola navedene Hitne pomoći imala konjsku zapregu. Bili su to doista skromni početci, jer je Hitna raspolagala samo s dvojim takvim kolima i s četiri sanitarna pomoćnika. Ipak, s vremenom je opremljenost Hitne rasla, pa je postajala sve sposobnijom spašavati živote.

Prosvjednici spalili mađarsku zastavu u Zagrebu
Na današnji je dan 1895. godine grupa zagrebačkih studenata izrazila svoje nezadovoljstvo mađarskom vlašću nad Hrvatskom. To su učinili spaljivanjem kopije mađarske zastave na Trgu bana Jelačića. Nisu željeli spaliti službenu mađarsku zastavu s kraljevskim insignijama kako ne bi povrijedili cara i kralja Franju Josipa I. koji je tih dana bio u posjetu Zagrebu radi otvorenja nove zgrade Hrvatskog narodnog kazališta. Zbog toga su dali sašiti kod 18-godišnje zagrebačke modistice Margarete Mastler zastavu u mađarskim bojama (crvena-bijela-zelena). Na današnji dan tu su zastavu donijeli na Jelačićev trg pred banov spomenik, proboli je na uglovima vrhovima sablji i podigli razapetu u vis. Zatim su je polili rakijom i zapalili. Uhićena su 24 studenta, među njima Stjepan Radić i Vladimir Vidrić. Radić je od svih najoštrije kažnjen, sa 6 mjeseci zatvora.

Smaknuta Marija Antoaneta
Na današnji je dan 1793. godine na giljotini smaknuta francuska kraljica Marija Antoaneta. Prije toga je dugo vremena provela u zatvoru, gdje je izgleda počela bolovati od tuberkuloze, a možda i od raka grlića maternice. Organizirano joj je montirano suđenje u kojem je optužena za različite gadosti u kojima uopće nije sudjelovala. Prije smaknuća odrezana joj je kosa i vožena je po Parizu u otvorenim kolima, noseći skromnu bijelu haljinu. Dovezli su je na pariški Trg Revolucije (današnji Place de Concorde) gdje je bila postavljena giljotina. Okupilo se mnogo publike. Posljednje riječi su joj bile “Oprostite gospodine, nisam to namjerno učinila”, što je izgovorila nakon što je slučajno stala na nogu krvniku. Glava joj je odsječena točno u podne i petnaest minuta.

Preminuo Jakov Gotovac
1982. godine preminuo je Jakov Gotovac, hrvatski skladatelj i dirigent. Dobitnik je nagrade za životno djelo Vladimir Nazor kao i nagrade AVNOJ-a. Prvi njegov opus “Dva skerca” za mješoviti zbor na narodne tekstove pokazao je pravac kojim će njegovo stvaralaštvo ići. Bio je to put nacionalnog muzičkog realizma, kojem će gotovo bez izuzetka ostati vjeran u svojim daljnjim ostvarenjima. Za svoja vokalna djela, Gotovac je najviše uzimao narodne tekstove. Stihovi iz narodne lirike i epike našli su u njemu izvanrednog tumača, umjetnika koji je znao ne samo tonovima ocrtati njihov sadržaj, nego i muzičkim sredstvima podati potrebno raspoloženje i dočarati sredinu. Uz folklorna obilježja, Gotovac je u svoja djela unio i mediteransku raspjevanost, prožetu senzibilnošću, što se najviše odrazilo u operama. Vrhunci njegovog prvog stvaralačkog razdoblja su narodni obred “Koleda” i “Simfonijsko kolo” uz koje treba još spomenuti scensku glazbu za Gundulićevu Dubravku i romantičnu narodnu operu Morana. Iduća etapa u Gotovčevom opernom stvaralaštvu je njegova komična narodna opera “Ero s onoga svijeta” koja je obišla više od 80 europskih muzičkih pozornica i izvođena je na devet jezika. U književno vrijednom libretu Milana Begovića, Gotovac je našao izvrsnu podlogu na kojoj se u okviru arhitektonski izrađene cjeline mogao slobodno prepustiti svim svojim sklonostima za komiku i humor. Opus Jakova Gotovca još sadrži opere “Mila Gojsalića”, “Dalmaro” i “Stanac”, više orkestarskih dela, zborskih kompozicija i solo pjesama.

Preminuo Toše Proeski
2007. godine preminuo je Toše Proeski, makedonski pjevač pop i makedonske tradicijske glazbe. Preci Toše Proeskog su Cincari, čije je pravo prezime bilo Proja, koje je njegova obitelj promijenila u Proeski kako bi bilo u duhu makedonskoga jezika. Toše je namjeravao vratiti svoje pravo prezime natrag, ali ga je u tome spriječila tragična smrt. Od malih nogu pokazivao je ljubav prema glazbi. Glazbeni talent naslijedio je od oca Nikole i majke Domenike. Glazbeno obrazovanje dobio je u muzičkoj školi, te na skopskoj Muzičkoj akademiji. Do diplome su mu nedostajala samo dva ispita. Te ispite planirao je položiti na proljeće 2008., a najviše ga veselio diplomski rad – cjelovečernji klasični koncert. Glazbenim finesama podučavao ga je profesor William Riley u New Yorku, gdje je išao na glazbeno usavršavanje. Kod istog je učitelja svojedobno išao i jedan od triju tenora, Luciano Pavarotti.

Preminuo Blago Zadro
Na današnji dan, 16. listopada, 1991. godine poginuo je jedan je od najvećih heroja Domovinskog rata, legendarni Blago Zadro. Rođen u Bosni i Hercegovini kao desetogodišnjak doselio se iz rodne Hercegovine zajedno s obitelji u Borovo Naselje, gdje je završio školu, zaposlio se u tvornici “Borovo” i osnovao obitelj. Početkom demokratskih promjena aktivno se uključio u politički život toga kraja i postao prvi dopredsjednik HDZ-a u Vukovaru te se aktivno uključuje u organiziranje obrane pred nastupajućom velikosrpskom agresijom.
Po izbijanju krvave Bitke za Vukovar zbog svojih izuzetnih organizacijskih sposobnosti i hrabrosti preuzima zapovijedanje obranom čitavog Borova Naselja. Iako nije bio vojno školovan, kao zapovjednik 3. bojne legendarne 204. vukovarske brigade pokazao se izvrsnim organizatorom obrane Borova Naselja. Pod njegovim vodstvom na Trpinjskoj cesti, koja je zbog toga i prozvana “Groblje tenkova”, zaustavljena je oklopna sila JNA i uništeno na desetke srpskih tenkova i oklopnih transportera.
Bio je hrabar i odlučan, zapovjednik koji je u borbu kretao prvi, no iz jedne se nije vratio. Poginuo je 16. listopada 1991. godine blizu Trpinjske ceste, pokošen rafalom iz puškostrojnice dok je junački vodio svoje suborce u akciju. Blago Zadro pokopan je na vukovarskom Novom groblju 16. listopada 1998. nakon što su njegovi posmrtni ostaci ekshumirani u ljeto 1998. zajedno s 937 žrtava iz masovne grobnice na vukovarskome Novom groblju. Njegov sin Robert godinu dana poslije identificiran je iz zajedničke grobnice u Zagrebu nakon što je godinama njegova sudbina bila nepoznata. Otac i sin Zadro počivaju na vukovarskom Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskog rata, u Aleji hrvatskih branitelja. Zbog svoje uloge u Domovinskom ratu, junačke pogibije i velike karizme koju je stekao još za vrijeme bitke za Vukovar, po završetku Domovinskog rata postao je jedna od najvećih i najpoštovanijih ikona hrvatskog rata za nezavisnost. Posthumno, prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman, odlikovao je legendarnog junaka Vukovara i Trpinjske ceste Blagu Zadru činom general-bojnika.

(www.icv.hr, Foto:Wikipedija)