Na današnji dan: 27. listopada

Konstantin prije bitke dobio viziju križa na nebu
Na današnji je dan 312. godine rimski car Konstantin, jedan dan uoči odlučujuće bitke, vidio križ na nebu i zbog toga se obratio na kršćanstvo. Prema rimskom kroničaru Euzebiju vizija se odigrala na ovaj način: oko podneva tog dana Konstantin je vidio na nebu križ od svjetlosti i natpis “In hoc signo vinces” (“U tom znaku ćeš pobijediti”). Isto je vidjela i njegova vojska. Konstantin nije bio siguran u značenje tog ukazanja, no iste noći u snu mu je došao Isus Krist s istim znakom i zapovijedio mu da simbol križa upotrijebi u svim sukobima s neprijateljem. Konstantin je tako postupio i pobijedio u odlučujućoj bitki kod Milvijskog mosta, nakon čega je pobjedonosno ušao u Rim.

Vojni pilot ubijen u Kubanskoj raketnoj krizi posthumno odlikovan
Tijekom Kubanske raketne krize poginula je samo jedna osoba u izravnoj borbi. To se dogodilo na današnji dan 1962. godine, kad je američki bojnik (major) Rudolf Anderson srušen s neba nad Kubom. On je bio američki vojni pilot koji je upravljao izviđačkom letjelicom U-2. Taj dan je poletio iz baze na Floridi. Na njega je ispaljena raketa S-75 Dvina (NATO oznaka SA-2 Guideline) sovjetske proizvodnje. Pogođen je i usmrćen. Predsjednik Kennedy ga je posthumno odlikovao najvišim zasebnim odlikovanjem Američkog ratnog zrakoplovstva – Zrakoplovnim križem (Air Force Cross). Bio je prva osoba kojoj je dodijeljeno to visoko odlikovanje.

Država Kongo preimenovan u Zair
Na današnji je dan 1971. godine država Kongo preimenovana u Zair. Riječ Zair dolazi od riječi nzere ili nzadi, a znači “rijeka koja guta sve rijeke”. To je dakle drugo ime za rijeku Kongo, koja čini geografsku osovinu te države. Preimenovanje je inicirao predsjednik Mobutu. Namjera mu je bila učiniti “autentičnim” kongoanska imena. Tako je i sam sebe preimenovao, odbacivši francusko osobno ime Joseph-Désiré i uzevši puno ime Mobutu Sésé Seko Nkuku Ngbendu wa Za Banga, što otprilike znači “sve-osvajajući ratnik koji ide iz trijumfa u trijumf”. Od tada je na zapadu poznat kao Mobutu Sésé Seko. I drugi državljani Zaira morali su po njegovom zahtjevu uzeti “autentična” imena, s time da su po uzoru na Maovu Kinu prvo navodili prezime, a zatim ime. Preimenovani su i gradovi. Tako je glavni grad Léopoldville preimenovan u Kinshasu, prema selu koje se nekad davno nalazilo na mjestu na kojem je nastao taj grad. Grad Stanleyville preimenovan je u Kisangani, a Elisabethville u Lubumbashi. Nakon Mobutuova odlaska s vlasti Zair je ponovno preimenovan u Kongo, no imena gradova nisu vraćena na staro.

Preminula Nada Ruždjak
2012. godine preminula je Nada Ruždjak, hrvatska operna pjevačica. Nada Ruždjak se školovala u Rijeci, a pjevanje je učila najprije kod Mice Glavačević, a nastavila kod Nade Auer, Lava Vrbanića i Zlatka Šira. Debitirala je 31. prosinca 1961. godine na pozornici riječkoga Narodnog kazališta Ivan Zajc (danas HNK Ivana pl. Zajca) u ulozi Marice u Splitskom akvarelu Ive Tijardovića. Nakon povratka u Zagreb 1963. godine postala je članicom Gradskog kazališta Komedija. U Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu debitirala je 24. listopada 1965. godine kao Gilda u Verdijevoj operi Rigoletto. Opernu je publiku oduševljavala lijepim i ujednačenim sopranom, besprijekornom intonacijom te virtuoznim koloraturama. Nada Ruždjak je tijekom bogate karijere otpjevala mnoge lirske i koloraturne sopranske uloge, za koje je primila brojna priznanja i nagrade. Njegovala je i koncertni repertoar te nastupala s mnogim hrvatskim glazbenicima i instrumentalnim ansamblima. Za svekoliko umjetničko djelovanje dodijeljena joj je 2008. godine i Nagrada hrvatskog glumišta.

Preminuo Vinko Coce
2013. godine preminuo je Vinko Coce, hrvatski pjevač. Vinko Coce dolazi iz jedne od najstarijih obitelji sa čiovske strane današnjeg Trogira. Prema povijesnim izvorima, preci obitelji Coce su se ovdje nastanili još u 16. stoljeću. Na Cocu je od rane mladosti utjecala blizina grada Trogira i usmjeravala ga na glazbu mediteranskog suzvučja. Cocina glazbena nadarenost zamijećena je već u osnovnoj školi. Sa 13 godina dopunjuje solfeggio kod maestra Marinka Lukasa, satovima za klarinet, a sa 15 godina kao tenor pjeva u vokalnom kvintetu Mali kanti, osnovanom s ciljem izvođenja malih glazbenih formi iz 15. i 16. stoljeća.Samostalnu karijeru Vinko Coce započinje 1991. godine, pjevajući zabavnu glazbu. To, nažalost, donosi prekid suradnje s klapom Trogir, koja dijelom i zbog toga prestaje s radom 1995. godine. U Domovinskom ratu nastupa diljem zemlje i inozemstva na raznim skupovima prosvjeda protiv rata i potpore braniteljima te na mnogim humanitarnim koncertima.
Nakon rata, započinje suradnju s Nenom Ninčevićem i Joškom Banovom, što rezultira i prvim estradnim uspjehom; Coce 1993. snima svoj prvi album, Mirno spavaj, ružo moja, koji je donio i nekoliko hitova. Te godine osvaja i Grand Prix na Splitskom festivalu zabavne glazbe s pjesmom “Sićaš li se, Lungomare”. Godine 1994. nastupa na Dori s pjesmom “Zlato moje”. Uskoro dolazi i nominacija za Porin, za pjesmu “Kora kruha u vinu”. Nagradu doista i dobiva, zajedno s Klapom Trogir, i to kao priznanje za rad na polju njegovanja i unaprijeđenja tradicionalnog klapsko-dalmatinskog pjevanja. Ovi su mu uspjesi osigurali popularnost na nacionalnoj razini.

(www.icv.hr, Foto:Wikipedija)