Na današnji dan: 31. listopada

U Dubrovnik uplovio konvoj Libertas
Na današnji je dan 1991. godine, u jutarnjim satima u dubrovačku luku Gruž uplovio konvoj od 29 brodova. Brodovi su nosili dugo očekivanu pomoć okupiranom Dubrovniku, koji je bio pod pomorskom blokadom Jugoslavenske ratne mornarice još od 17. rujna te godine. Konvoj je prema Dubrovniku krenuo 28. listopada. U Splitu mu se priključio Stipe Mesić, tada predsjednik Predsjedništva SFRJ. Glavni brod u konvoju bio je trajekt Slavija. Na njega se, uz Mesića, ukrcao i tadašnji hrvatski premijer Franjo Gregurić i još poznatih osoba iz političkog i kulturnog života. Jugoslavenska ratna mornarica zaustavila je konvoj i naredila da se brodovi vrate. Ipak, nakon dužih pregovora brodovi su propušteni u Dubrovnik, nakon pretresa. Gradu su donijeli pomoć u obliku lijekova i nužnih potrepština, no najveća je pomoć bila psihološka.

Ubijena Indira Gandhi
U Alahabadu u državi Utar Pradeš rodila se 19. studenog 1917. indijska političarka Indira Gandhi. Punih je 20 godina vodila svoju veliku zemlju tražeći rješenja koja će najbolje odgovarati indijskim uvjetima i interesima. Njezin životni put prekinula je kiša metaka ispaljenih iz automata i pištolja 31. listopada 1984. Pogođena sa 16 metaka pala je toga jutra na putu u radne prostorije svoje rezidencije u New Delhyju.
U mladosti godinama je Indira pratila svoga oca Džavaharlala Nehrua, progonile su je i zatvarale britanske vlasti, no 1938. ulazi u Indijski nacionalni pokret, da bi njegovom predsjednicom postala 1959. Bila je ministrica u Šastrijevoj vladi, a od 1966. njegova nasljednica na položaju premijera. Nastavila je putem koji su utrli njezini veliki prethodnici Gandhi i Nehru, pokušavajući izgraditi indijsko društvo u skladu sa zahtjevima vremena. Bila je uvjerena da samo politika oslonca na vlastite snage može učvrstiti nezavisnost zemlje i ojačati njezin međunarodni položaj. U tom razdoblju Indija se uvrstila među 10 prvih zemalja na svjetskoj ljetsvici po obujmu industrijske proizvodnje, a ovladala je nuklearnom i svemirskom tehnologijom. Nastavljajući očevim putem osnovna misao vodilja njezine vanjske politike bila je nesvrstanost. U ožujku 1983. postaje predsjedavajuća Pokreta nesvrstanih zemalja. Posljednjih mjeseci prije atentata primila je više prijetnji, osobito nakon napada vojske na najveće svetište Sika, Zlatni hram u Amritsaru. Konačno, ekstremno krilo Sika koje je bilo stalna preperka u dijalogu Vlade i umjerenih vjerskih i političkih vođa te zajednice, uspjelo je ostvariti svoj naum. Smrtonosni pucnji u Indiru potresli su svijet. Radio i televizijske stanice prekidajući redovne programe, objavile su da je sa svjetske pozornice nasilno sišla jedna od najistaknutijih osoba toga doba.
Bilo je, naravno, i drukčijih mišljenja i naglasaka na drugim uzrocima njezina uklanjanja. Spominjao se Indirin sin i program nasilne sterilizacije i kastracije Indijaca koje je on provodio, nepravde učinjene u vrijeme izvanrednog stanja i slično.
Uza sve to ozbiljni politički komentatori smatraju da Indira ide u red osoba koje su obilježile drugu polovicu 20. stoljeća.

Započeo reformacijski pokret
Početkom 16. stoljeća u crkvenim krugovima sjeverne Europe počeo je reformacijski pokret, koji je začet na ideji o ponovnoj uspostavi starog kršćanstva. Reformacijski pokret uzrokovao je raskol Crkve i stvaranje nove vjere – protestantizma. Začetnik pokreta i osnivač protestantizma bio je redovnik Martin Luther, koji je rođen 10. studenoga 1483. godine. Luther je odgajan brižljivo i pobožno. Nakon završenih škola, 1501. upisuje fakultet u Erfurtu, a četiri godine poslije postaje magistar i stupa u crkveni red augustinaca. No, uskoro Luther je razočaran stanjem u Crkvi, pa počinje naučavati kako bi se vjera trebala približiti izvornom kršćanstvu, Novom zavjetu, oslobođena lažnih sakramenata. Crkva bi se trebala odreći bogatstva i sjaja, a pape srebroljupstva, dok bi vjeru trebalo približiti puku. Kada je papa Lav X. obnovio ozloglašenu trgovinu oprostima grijeha, indulgencije, Luther je razradio svoje mišljenje o dogmama Crkve u 95. teza, koje je 31. listopada 1517. objesio na vrata dvorske crkve u Wittenbergu. Taj događaj smatra se početkom Reformacije. Papa oštro osuđuje Lutherov istup, kažnjava ga izopćenjem iz Crkve, no Martin Luther javno pali papinsku bulu i negira svaku podređenost Papi. Lutherove teze i reforme Crkve najprije će podržati njemački kneževi i veleposjednici, koji na taj način zapravo iskazuju bunt protiv papinske svjetovne moći, te naslućuju mogućnost da se domognu dijela crkvenog bogatstva. Pod zaštitom njemačkih kneževa, Luther nastavlja djelovanje, i godinu dana poslije objavljuje Novi zavjet na narodnom jeziku. Taj prijevod imat će golemu kulturnu važnost za srednjovjekovnu Njemačku, osobito lingvističko i književno, ali usput postaje i snažan usmjeritelj Reformacije. Sada su i široki pučki slojevi mogli uočiti raskorak između Zavjeta i ponašanja nekih crkvenih uglednika. Oduševljenje pokretom, poprima stanje euforije, pa se protestantizam širi i u Nizozemsku, Francusku i Švicarsku. Na tom putu Lutherov se protestantizam mnogo puta sukobio s reformacijskim idejama, ali Reformacija će udaljiti sjeverozapadnu Europu od Svete Stolice. Protestanti će u svakom smislu ostati kršćani, ali više neće priznavati Papin autoritet te crkvenu hijerarhiju, sakramente i dogmu. S vremenom Katolička je crkva prihvaćala mnoga pozitivna shvaćanja protestanskih reformatora, a II. vatikanski sabor izričito govori o Crkvi kao onoj uvijek potrebitoj reforme!

Rođen John Keats
1795. godine rođen je John Keats, britanski pjesnik i jedna od vodećih figura romantizma. Od rujna 1818. do rujna 1819. traje Keatsovo najplodinje stvaralačko razdoblje. U toj godini dana napisao je najveći dio svojih djela koja je kritika pohvalila.
Bio je u Škotskoj i Irskoj, ali se prerano vratio zbog narušenog zdravlja. Po savjetu doktora o promijeni klime, sa svojim prijateljem uputio se u Rim. Uselio se u kuću kraj Španjolskih stuba, i tu su se o njemu brinuli prijatelj Joseph Severn i doktor John Clark. Pomoći nije bilo. Iako je tuberkuloza tada bila neizlječiva bolest, Percy Bysshe Shelley i George Gordon Byron vjerovali su da je Keatsa dotukla kritika objavljena u časopisu “Quarterly Review”.Njemu u spomen i čast, Shelley je napisao i pjesmu Adonais. Preminuo je na prijateljevim rukama sa samo 26 godina. Pokopan je na protestantskom groblju u Rimu. Na nadgrobnom spomeniku mu stoji natpis:”Ovdje leži onaj čije je ime zapisano u vodi”. Oscar Wilde mu se divio smatravši ga kraljem.

Preminuo Federico Fellini
1993. godine preminuo je Federico Fellini, talijanski režiser. Fellinijevi filmovi su naširoko hvaljeni, a čak 4 njegova filma dobila su Oscara za najbolji strani film: “Cesta”, “Cabirijine noći”, “8½” i “Amarcord”. Još jedan film, “Slatki život”, jedan je od utjecajnijih filmova 1960-ih, te je proglašen kao 6. najbolji film svih vremena od strane Entertainment Weeklyja. “Slatki život” je i u svakodnevni rječnik uveo riječ paparazzi. Pojam proizlazi iz prezimena prijatelja Marcella Rubinija (igra ga Marcello Mastroianni), koji se u filmu preziva Paparazzo. Godine 1990., Fellini je dobio prestižni Praemium Imperiale nagradu, koju mu je dodijelila Japanska umjetnička asocijacija, a koja se smatra ekvivalentom Nobelove nagrade. Nagrada se dijeli u 5 kategorija: slikarstvo, kiparstvo, arhitektura, glazba i kazalište/film. Među prijašnjim dobitnicima te prestižne nagrade su Akira Kurosava, David Hockney, Pina Bausch i Maurice Béjart.

(www.icv.hr, Foto:Wikipedija)