Iz Virovitičkog lista: 50 godina mature! Zar mislite da je to puno?

Jednom davno, u prošlom tisućljeću, pred gimnazijom u Virovitici vladala je gužva. Što se to događa? Kad se malo bolje pogleda, to neki klinci i klinceze, četrnaestogodišnjaci zbunjeno gledaju oko sebe i s nekim iščekivanjem čekaju što će se dalje događati. To je bila nova generacija gimnazijalaca, godina 1962.

Sljedeće četiri godine bile su pune učenja, borbe za što bolje ocjene, a za dosta njih i borba za goli opstanak. Od 233 učenika, koji su se upisali u prvi razred 1962. godine, 1966. godine u prvom roku maturi je pristupilo 87 učenika (i to s ponavljačima). Maturiralo ih je 77 ili 33 %, ili svaki treći od upisanih u prvi razred, što govori o kriteriju kakav je tada bio.

Bez obzira na sve to je ipak najljepši period našeg života. Rađaju se nova prijateljstva i ljubavi koja traju do današnjih dana. Tu su ekskurzije, maturalna putovanja, maturalne zabave, radne akcije, sportski susreti, izleti…

U petak 20. svibnja pred gimnazijom se okupila generacija 1962. – 1966. godine na obilježavanju 50. godišnjice mature. Bilo je zanimljivo promatrati s kakvom se radošću i veseljem pozdravljaju stari prijatelji. Bilo je i onih koji su prvi put došli nakon pedeset godina. Nije dugo trebalo da se začuje graja, a bilo je i zviždaljki, kao neki dan na norijadi, i nismo se puno razlikovali od današnjih maturanata.

Proslava 50. godišnjice obilježavala se dva dana; prvi dan u Virovitici, a drugi dan u Voćinu na imanju našeg kolege Save Radojevića.

Počeo je i školski sat. Na početku je kolegica Kata Silner sve pozdravila, posebno ravnateljicu Gimnazije Petra Preradovića Jasminku Viljevac koja nas je došla pozdraviti i kratko upoznati s gimnazijom danas i planovima u budućnosti.

Podsjetili smo se na proteklih pola stoljeća, a zatim obišli groblje i položili cvijeće i zapalili svijeće za preminule kolegice i kolege. Iskoristili smo priliku obići grad i gradski muzej. Posebno ih je oduševila obnovljena palača Pejačević. Nakon obilaska grada završili smo u restoranu “Hemingwaj” gdje nas je dočekala muzika u ugodnom ambijentu i gdje smo proveli ugodnu i radosnu večer.

Proslava je nastavljena i u subotu od deset sati na imanju našeg kolege Save Radojevića u Voćinu i potrajala do večeri. Dan je bio divan, priroda je prelijepa, posebno sad u proljeće. Prošetali smo se po imanju i otišli na Rupnicu.

Poznata smo generacija koja je dosta složna i volimo se sastajati tako da ne treba iznenaditi podatak da smo se u proteklih 5 godina sastajali 37 puta i s tom tradicijom nastavljamo i dalje. No ovoga je puta prihvaćen i prijedlog da se za godinu dana nađemo u istom sastavu i na istom mjestu.

Razišli smo se s „Doviđenja do iduće godine!“.

Maturanti generacije 1962. – 1966.

Sjede (slijeva nadesno): Jasna Janžek, Dragica Fuks, Cecilija Tomeković, Zdenka Mikulčić, Đurđica Vrančić, Julijana Burlić, Branka Bikeš, Ana Dereš, Mara Ribić, Ljuba Vasiljević, Vukašin Mandić, Marijan Jengić, Nada Vereš, Radivoj Ćirić

Stoje: Vojislav Bosanac, Mile Podunavac, Blanka-Marija Kovač, Branko Drakulić, Ana Dodoš, Anica Vuković, Ankica Mikec, Slavica Vukanović, Lidija Hren, Mira Mikolčić, Kata Bosanac, Štefica Šolc, Slavica Zelenbrz, Mirjana Đurđević, Paula Sabolek, Kata Furjan, Josip Hrala, Franjo Cvrk, Ivan Subota, Milan Mihić.

Stoje (gore): Jovan Blagojević, Branko Šolc, Franjo Urban, Savo Radojević, Nenad Kristek.

(www.icv.hr)