VIROVITIČKI LIST: Intervju s nositeljem liste HDZ-a IV. izborne jedinice Miroslavom Tuđmanom

Gospodine Tuđman kao nositelj liste za 4. izbornu jedinicu što mislite da je najvažnije učiniti kako bi Virovitičko-podravska i Osječko-baranjska županija ubrzali gospodarski razvoj?
Posljedice globalizacije i novih digitalnih tehnologija su takve da danas u EU i razvijenim zemljama u industriji radi tek 17-19% ljudi, a u poljoprivredi 3-4%. Hrvatsko gospodarstvo može biti uspješno i konkurentno gospodarstvima razvijenih zemljama samo ako definira nacionalnu strategiju razvija, a na temelju nacionalne strategije uskladi sve ostale strategije – od demografske do poljoprivredne. Do sada jedinu cjelovitu nacionalnu strategiju definirao je predsjednik Tuđman 1990. godine u deset točaka. Od 2000. godine, Hrvatska nema cjelovite ni nacionalne ni gospodarske strategije. Danas smo bolno svjesni da demografska i gospodarska kriza ugrožavaju opstanak i sigurnost Hrvatske. Zato su razvojni prioriteti, ne samo Virovitičko-podravske i Osječko-baranjske županije nego i cijele Hrvatske, zaustaviti negativne demografske trendove, te osigurati posao za sve, a pogotovo školovane mlade ljude koji odlaze u svijet u potrazi za poslom. Svaka županija ima svoje specifične potrebe i mogućnosti. Jedan je od ključnih razvojnih prioriteta Virovitičko-podravske i Osječko-baranjske županije razvoj poljoprivrede. Zato je ključni strateški cilj HDZ-ova programa za poljoprivredni razvoj formirati agrarnu banku koja će razumjeti, pratiti i dugoročno financirati poljoprivredne projekte i programe. Nema razloga zašto Hrvatske ne bi u kratkom vremenu postala konkurentna sa svojim proizvodima i na domećem i na stranom tržištu.

Kao člana izaslanstva Hrvatskog sabora u Parlamentarnoj skupštini NATO-a kako komentirate sukobe u Ukrajini i Turskoj te njihov utjecaj na Hrvatsku?
Prva rečenica Europske strategije sigurnosti iz 2003. godine glasi „Europa nikada nije bila tako uspješna, tako sigurna niti toliko slobodna“. Očito da te projekcije nisu bile realne. Danas su pojedine članice EU izložene čestim „domaćim“ terorističkim napadima islamskih militanata; rat se vodio i vodi u srednjoj Europi – na Krimu i u Ukrajini; Europa je izložena nekontroliranim imigracijskim pritiscima; Turska kao članica NATO-a danas je politički bliža Rusiji nego EU, itd. Posljedice su tih zbivanja da je Velika Britanija odlučila izaći iz EU, a time se urušila izvorna ideja zajednice europskih država. Danas EU nema jedinstvenu politiku prema imigrantima, pasivna je u odnosu na zbivanja u Siriji i militantnima islamske države. Koncept EU kakav je bio do samo prije nekoliko godina se urušio. Nema nove vizije ni međunarodnoga poretka, niti nove strategije razvoja EU. Vlada Zorana Milanovića vodila je apstraktnu politiku prema imigrantima, tj. „nema ograda na granicama“. Zbog takve politike posvađala je Hrvatsku sa Mađarskom, Slovenijom te Srbijom, a nije našla partnere i sugovornike u Bruxellesu – jer nije imala nikakva prijedloga kako riješiti krizu koja ugrožava Europu. Europe danas nema viziju svoje budućnosti u svijetu u kojem dominantu ulogu preuzimaju Kina i islamske zemlje. U takvim okolnostima Hrvatska treba čim prije udružiti svoje napore i interese sa zemljama članicama Višegradske skupine i jačati svoju poziciju kao srednje-europske i mediteranske zemlje.

Vaš pogled na aferu Lex Perković?
Parlament EU i Vijeća Europe donijeli su tri rezolucije o uklanjanje naslijeđa bivših komunističkih totalitarnih sustava, te o europskoj savjesti i totalitarizmu. Činjenica je da su te rezolucije u Hrvatskoj prihvaćene samo formalno, bez ikakvoga učinka na političke odnose i bez odjeka u pravosuđu ili obrazovanju. Svaki pokušaj uklanjanja komunističkoga nasljeđa i provođenja lustracije SDP je u zadnjih 16 godina žestoko odbijao, a zločine komunističkoga režima bagatelizirao. Kada je prije pet godina Kukuriku koalicija došla na vlast, prvo je ukinula pokroviteljstvo nad Bleiburgom a par dana prije ulaska RH u EU izglasala je Lex Perković. Nakon prvostupanjskih presuda u Münchenu, Zdravku Mustaću i Josipu Perkoviću, Milanović je grubo i besmisleno počeo ponavljati da SDP nema ništa ni s Perkovićem, ni s Mustaćem. Budući da su i Perković i Mustać bili dio komunističkoga sustava, i bivše države koja je bila u vlasništvu Partije, njegove izjave treba razumjeti kao poruku da SDP ni danas, nakon 26 godina od utemeljenja demokratske Hrvatske, nije spreman osuditi komunističke zločine i totalitarni režim.
Današnji SDP je pravna, kadrovska i materijalna slijednica Saveza komunista Hrvatske (SKH). Treba podsjetiti da se SDP odrekao imena SKH tek 1993. godine. Godine 1990. SKH je samo modificirao svoj naziv u SKH-SDP (Stranka demokratskih promjena). Za demokratski razvoj Hrvatske važno je da SDP svojim postupcima stvarno osudi zločine komunističkoga režima i ispriča se hrvatskome narodu za zločine koje je partija počinila u ime komunističke ideologije.

Što mislite o lustraciji?
Lustracija se može provesti na nekoliko načina: a) kaznenim progonima počinitelja zločina, b) administrativnim zabranama da određene profesije ili akteri obavljaju javne dužnosti, ili c) povijesnom i/ili političkom osudom totalitarnih režima. Nakon četvrt stoljeća od propasti jugoslavenskoga totalitarnog režima, ne treba isključiti osobnu kaznenu odgovornost za pojedince, ali ključno je da u povijesnim ocjenama i povijesnim udžbenicima ne bude dvojbe kakav je to politički režim bio. Tito kao doživotni predsjednik partije i države, tako je to bilo i Ustavom definirano, ne može biti ni uzor i mjera demokracije. Treba podsjetiti samo na neke elementarne činjenice. UDB-a je bila „štit i mač Partije“, a partijski vrh je bio taj koji je određivao koga treba eliminirati, otpustiti, zatvoriti. Jugoslavenske tajne služne od 1960. do 1990. ubile su u inozemstvu više disidenata nego što je to istome razdoblju učinio KGB. Amnesty International tvrdi da je 1980-ih u Jugoslaviji bilo više političkih zatvorenika nego u SSSR-u (u odnosu na broj stanovnika). Sabor treba pod hitno donijeti odluku da se arhivi komunističke partije učine dostupnim javnosti i istraživačima. Sada SDP odobrava pristup toj građi prema svojem nahođenju.

Da li smatrate da je Stipe Mesić (koji se nalazi na listi SDP-a) izdajnik hrvatskog naroda?
Stipe Mesić je politički konvertit. Osoba bez političkih ideala, koja je mijenjala strane samo kako bi zadovoljila svoje egoistične ciljeve. Za vrijeme Hrvatskoga proljeća 1967. najtežim riječima osudio je potpisnike Deklaracije o hrvatskome književnome jeziku. Kao član Predsjedništva SFRJ 1991. bio je pouzdani „informator“ Aci Vasiljeviću i suglasio se da JNA izvrši vojni udar u Hrvatskoj i uhiti hrvatsko vodstvo, samo je tražio da ne JNA ne uhiti Boljkovca i Špegelja. Nezadovoljan i nesretan svojom političkom pozicijom išao je na rušenje predsjednika Tuđmana već 1993., a potom je bio tajni haški svjedok. Njegovo je svjedočenje bila je osnova za podizanje optužnice i generalu Blaškiću i generalima Gotovini, Markaču i Čermaku. Napisao sam knjigu „Vrijeme krivokletnika“ u kojoj se na 500 stranica pokazuje i dokazuje da je Mesić krivokletnik. I po haškim i po hrvatskim zakonima trebalo mu je suditi za krivokletstvo. Štitila ga je institucija predsjednika države, ali i oni međunarodni čimbenici koji su Hrvatsku htjeli odvesti na zapadni Balkan. Mesić je politički konvertit, lažni svjedok i krivokletnik.

Često se govori da u Hrvatskoj previše ljudi radi u javnoj upravi te da ih treba poslati na Zavod za zapošljavanje. Što Vi mislite o tome?
U usporedbi s drugim državama iste ili slične veličine Hrvatska nema znatno veći broj zaposlenih u javnoj upravi. Problem sa javnom i državnom upravom je u njezinoj neučinkovitosti. Mi trebamo „pametnu upravu“, odgovornu upravu. Mišljenja sam da „referenti“ a ne ministri ili načelnici trebaju biti odgovorni za rješenja koja izdaju. Zadaća je ministara da se brinu o smislenosti i učinkovitosti zakona. Građani pak moraju znati u svakome trenutku do kojega roka će njihov predmet biti riješen. Krajnje slučajeve, slučajeve koje zakon ne može predvidjeti treba rješavati putem presedana, koji će se primjenjivati na sve do konačne izmjene zakona. Smatram da imamo previše zakona i zakona sa previše izmjena, te da bi bilo uputno da Sabor donosi samo do tri izmjene zakona, a nakon toga se usvaja novi zakon.

Prilikom svog posjeta Virovitici 1. 10. 1995. godine vaš otac dr. Franjo Tuđman nazvao je Viroviticu jednim od gradova heroja Domovinskog rata, grad gdje je započela obrana od veliko-srpske agresije. Što mislite o doprinosu Virovitičana u Domovinskom ratu?
Virovitica je u strateškim planovima velikosrpske politike bila označena kao granica Velike Srbije: Virovitica, Karlovac, Karlobag. Zasluga je Virovitičana da ni taj cilj jugo-komunistička armija i četničke postrojbe nikada nisu ostvarili. No, posebnu zahvalnosti svi mi dugujemo Virovitičanima jer su u Domovinskome ratu dali veliko doprinos na svim bojišnicama i do zadnjega dana Domovinskoga rata. Važan je doprinos Virovitičana ne samo u Oluji neko i nakon Oluje u operaciji Južni potez.

Što mislite o mogućnosti da Zoran Milanović ponovno postane premijer?
Vlada Zorana Milanovića 2011. „preuzela je odgovornost“ kada su već postojale naznake, minimalne ali ipak naznake, gospodarskoga oporavka. No, njegova Vlada u svojem mandatu uspjela je dva puta sniziti kreditni rejting Hrvatske. Prema međunarodnim anketama Vlada RH 2015. godine bila je među šest najlošijih vlada u svijetu. Tek u zadnjoj godini mandata ponovo su počeli rasti pokazatelji gospodarskoga oporavka. Hrvatska se za vrijeme Milanovića nije mogla brže oporaviti od posljedica globalne gospodarske krize jer Milanović nije spreman na suradnju i dijalog ni sa kime. Nije razgovarao sa sindikatima, seljacima, gospodarstvenicima, poduzetnicima, braniteljima. U Saboru je ponavljao ‘mi smo nebo oporba je podzemlje’, što je bila poruka zastupnicima Kukuriku koalicije da ne razgovaraju ni s oporbom. Milanović je danas jedini političar koji sustavno prikuplja osobne podatke o svojim prijateljima i protivnicima (i njihovim roditeljima) koje koristi javno kako bi diskreditirao sve one koji mu stoje na putu. Njegova politika svodi se na obračune s biografijama pojedinaca, prema kriterijima simpatija i animoziteta, odnosno u njegovoj terminologiji „mi ili oni“. Hrvatska s takvom politikom ne može biti uspješna. Čak i kada bi se počela gospodarski konsolidirati takva bi ju politika razorila iznutra. Mogući povratak Milanovića na vlast bio bi povratak na „već viđeno“.

(www.hdz-vpz.com)