Gordana Čurik: Unatoč različitim motivima i tehnikama, postoji jedna nit koja sve moje slike povezuje s mojom osobnošću

Gordana Čurik umjetnošću se bavi od malih nogu, a kao svoju najveću ljubav ističe slikarstvo

Gordana Čurik iz Suhopolja, nastavnica njemačkog jezika u Osnovnoj školi August Cesarec Špišić Bukovica, umjetnošću se bavi od malih nogu. Članica je Likovnog kluba “Nikola Trick” od samog njegova osnutka, a posljednjih 17-18 godina intenzivno se bavi slikarstvom.

– U vrijeme osnutka Likovnog kluba “Nikola Trick” radila sam drukčijim tehnikama nego danas. Vrlo omiljena i moderna tehnika kojom sam se tada bavila bio je makrame. Tim su se ručnim radovima ukrašavali domovi i slično, a ja sam špage za to naručivala kod užara, bojala ih i radila to uistinu do savršenstva. Sada sam okupirana slikarstvom, no to nije sve. Budući da sam zaposlena u školi, radim i s učenicima. Već nekoliko godina održavam umjetničku radionicu na kojoj se pomalo dotičemo svega. Trenutno sam zaokupljena izradom mozaika od keramike, lijepim pločice po terakoti, po cvjetnjacima… Svojevremeno sam i šivala kada nije bilo za kupnju odjeće kakvu smo poželjeli svojoj djeci, što je za mene također vrsta umjetnosti. No ipak, kada sve uzmem u obzir, moja najveća ljubav je slikarstvo – kazuje Gordana Čurik.

INSPIRACIJA U SLIKARSTVU JE SVUDA OKO NAS
Prema riječima Gordane Čurik, motivacije i inspiracije u slikarstvu ne manjka, ona je svuda oko nas. Iako većinom radi pejzaže, motivi njezinih slika su različiti.

– Isprobavam različite slikarske tehnike i motive, tako da imam i aktova i veduta. Radim i apstrakcije, koje me u posljednje vrijeme prilično zaokupljaju, čak mi se čini da pomalo i prelazim u apstraktno slikarstvo. Redovito idem na likovne kolonije i tada obično radim motive mjesta u kojem se nalazimo.
Dosta slika prodam, što mi pomaže u daljnjem radu i organiziranju izložbi budući da je to, kako bi se reklo, skup sport. Ono što prodam, jednostavno me potiče da dalje radim, da ulažem u materijale i što je najvažnije, da uživam u tome što radim – rekla je Gordana Čurik.

LIKOVNE KOLONIJE IDEALNA SU PRILIKA ZA DRUŽENJA, ALI I NOVA ISKUSTVA
Gordana Čurik ističe kako joj posebno zadovoljstvo predstavlja sudjelovati na likovnim kolonijama te ih svake godine odradi barem desetak. Osobito su joj prirasle srcu lokalne kolonije.
– Atmosfera koja tamo prevladava i druženje uvijek me vesele i potiču na daljnji rad. I što je vrlo bitno, uvijek naučim nešto novo. Kolonije su za mene zapravo seminari. Dosta sam znatiželjna u slikarstvu, pratim i rad drugih autora, a ono što mi se svidi kod drugih, pokušavam i sama napraviti. Ponekad se na mojim slikama ne može prepoznati moj potpis jer su slike potpuno različite, a sve su zapravo moji radovi. Imam realističnih slika, ali i onih koje prelaze u apstrakcije pa sve do čistih apstrakcija. Isto tako je i kada je riječ o mojim potezima kistom. Negdje su vrlo nježni i prozirni, a negdje snažni i vide se deblji namazi boje – kaže Gordana Čurik.

UVIJEK POSTOJI ONA JEDNA NIT KOJA POVEZUJE MOJE SLIKE S MOJOM OSOBNOŠĆU
U okviru programa Ministarstva socijalne politike i mladih “Vrijeme za prijatelje” u Dnevnom boravku Gradskog društva Crvenog križa Virovitica Gordana Čurik je nedavno imala izložbu pod nazivom “Moje vizije”.

– To je bila moja druga samostalna izložba u Dnevnom boravku, a ukupno gledano oko 25. samostalna izložba što na području naše županije, što šire. Izložila sam ulja na platnu, sve zajedno oko 25 slika, različitih motiva i stilova. Ta izložba je bila zapravo “ja”, dakle ono što ja osjećam i ono što jednostavno izlazi iz mene. Motivi su različiti, kao i boje i tehnike, ali ipak postoji ona jedna nit koja sve te slike povezuje s mojom osobnošću – zaključila je Gordana Čurik.

(www.icv.hr, mb)