Virovitički list s arheolozima na Sjenjaku u Novoj Bukovici, nalazištu iz prapovijesti

Načelnik općine Željko Vencl vodio je put. S državne ceste D2 u Novoj Bukovici skrenuli smo lijevo na makadamsku cestu te automobilom dizali prašinu nekih dva do tri kilometra. Stigli smo na mjesto koje se zove Sjenjak, gdje nas je srdačno dočekao Saša Kovačević, viši znanstveni suradnik iz Instituta za arheologiju u Zagrebu. On je ovdje glavni. Došli smo na mjesto koje nije toliko poznato stanovnicima Virovitičko-podravske županije. Na žalost, jer se radi o iznimno vrijednom pronalazištu. Od 1997. godine u Sjenjaku se istražuju prapovijesne nastambe. Točnije, pronađeni su ostaci dva velika prapovijesna naselja.

DVA DOBA, JEDNA LOKACIJA

– Projekt je započela moja bivša šefica dr. Kornelija Minihrajter. Ona je detaljno obilazila ovaj kraj i pronašla izorane predmete koji su ukazivali na prapovijesni lokalitet. Potvrdilo se da se ovdje nalaze dva velika prapovijesna naselja – priča u jednom dahu Saša, koji je u Sjenjaku “mali za sve”.

Objasnio nam je da je to otkriće iznimno važno za arheologiju i povijesne stručnjake jer su na jednoj lokaciji pronašli ostatke iz dva različita doba – kasnog brončanog i mlađeg željeznog.

– To znači da su u razdoblju od nekoliko stotina godina različiti ljudi izabrali isti položaj za naseljavanje – rekao je Saša, koji je tamo još kao apsolvent stigao 1998. godine. Sjenjak mu je prirastao srcu pa je ondje ostao sve do danas.

Važnost tog nalazišta prepoznalo je i Ministarstvo kulture koje redovito financira radove, kao i Općina Nova Bukovica koja je trajno zadužena za pomoć oko organizacije i provedbe arheoloških istraživanja.

DOČEKALI RIMLJANE

Na naše pitanje zašto su se tada ljudi baš ovdje naselili, Saša nam je odgovorio:
– Ako pogledate okolo, vidjet ćete da su ovo zadnji povišeni brežuljci prije nego počinje dravska ravnica. To je jako ugodan položaj. Naime, u blizini je dravska šuma koja je zasigurno bila bogata s divljači, kao što je i danas i ima pitke vode. To je tada bilo sasvim dovoljno da ovdje niknu naselja – objašnjava ovaj arheolog, dodajući da je to razlog zbog kojeg je ovaj kraj bio vrlo naseljen tijekom tog razdoblja.

Još prije 20 godina arheolozi su shvatili da se radi o jednom vrlo važnom i velikom arheološkom lokalitetu za cijelu Hrvatsku.

– Ono što je nama arheolozima najdragocjenije je da smo pronašli ostatke naselja, infrastrukturu i objekte koji pripadaju kako naselju kasnog brončanog doba starom više od 3000 godina, tako i mlađem naselju mlađeg željeznog doba – kaže Saša.

To je populacija koja je dočekala rimska osvajanja ovog područja i to je onaj dio koji je najznačajniji, tvrde arheolozi. Uz to pronađena je i veća količina keramičkog posuđa, komadi nakita od bronce, stakla i jantara. Jantar je u ovoj priči najvažniji. Riječ je o materijalu kojeg na ovom području do tada nije bilo.

– To otkriće nam govori da je jantar na ovo mjesto donijet s vrlo udaljenih krajeva. Dokaz je to intezivnog naseljavanja ovog područja još od prapovijesti – ističe Saša.

JEDAN OD “KLJUČEVA” ZA DEŠIFRIRANJE PRAPOVIJESTI

Nova Bukovica je ključni lokalitet jer se nalazi na razmeđu istočnih i zapadnih dijelova te ovih prekodravskih i južno od Drave. Na neki način ovo je po geografskom položaju jedno od ključnih lokaliteta za dešifriranje tih prapovijesnih razdoblja na ovom području. Jedno je od rijetkih sustavno istraživanih lokaliteta te vrste na potezu od Zagreba do Osijeka, a Saša Kovačević u Novoj Bukovici je već 19 godina i istražuje ga sa svojim suradnicima.

POSUDE I NAKIT STARI 3000 GODINA

Kako izgleda to čudesno nalazište koje već gotovo dva desetljeća privlači vrhunske hrvatske arheologe? Na prvi pogled to je obična rupa širine i dužine od oko 30 metara i svega 30 centimetara dubine. Provlačimo se oko željeznih stupića koji arheolozima olakšavaju svakodnevne istrage. Zapinjemo za njih, gledamo kako ovjekovječiti tragove jedne cijele civilizacije na koju se s poštovanjem gleda u povijesti. Fotografiramo svaki detalj jer upravo su detalji bitni u ovoj znanosti: kamenčiće, nakit, komade starog posuđa od keramike, novčiće. Budno oko radnika koji iskopavaju, prosijavaju zemlju i čiste nalaze prati nas na svakom koraku. Naš vodič daje nam jedinstvenu priliku – u rukama osjetiti dio glinene posude u kojoj je netko, prije tri tisuće godina čuvao vodu za piće, kuhao obrok ili držao začine koje su kupovali od karavana koje su išle ovim putevima.

– Zahvaljujemo načelniku Općine Nova Bukovica Željku Venclu te svim njezinim mještanima koji nam svesrdno pomažu u radu – kaže Saša Kovačević, a njegov pogled već leti prema dršci od posude koju su upravo prosijali. Bilo je to vrijeme da i mi nastavimo svojim putem, prema izgrađenim prometnicama i modernom vremenu. (www.icv.hr; vle)