“Princeza naša”, #zumbulka, volimo vas” i druge kredom po ploči ispisane poruke dočekale su nastavnicu glazbe Zumbulku Foret u njenoj učionici na broju 5 u Osnovnoj školi Ivane Brlić-Mažuranić u Virovitici. Sjedimo za katedrom, ona i novinari s učenicima 8. c razreda u klupama, s kojim je podijelila posljednji sat nastave u puna četiri desetljeća u školstvu. Iza njih su godine provedene u pjesmi, slušanju, učenju, ali i uživanju. Jer, u osnovnoj školi glazbeni je odgojni predmet, govori nam nastavnica Zumbulka Foret. Tek kada se dijete opusti i zainteresira, moguće je ostvariti ono čemu je posvetila svoje znanje, iskustvo i talent – doživjeti glazbu.
NAVIKA SLUŠANJA GLAZBE
– Glazba nije samo notni zapis. Glazba je ono što te dotakne, nešto jako osobno, što do nas dopire notama i riječju, to je poruka koju svi mogu prepoznati – rekla nam je nastavnica Foret, ističući da joj je uvijek bila želja djecu i mlade potaknuti da steknu naviku slušanja i uživanja u glazbi. Glazba proširuje vidike pa je uz gradivo nastojala djeci uvijek dati širu sliku, povezujući povijest, kulturu, umjetnost…
– Učili su kako slušati glazbu, kako prepoznati sastavnice glazbe. Zamolim ih da mi svojim riječima opišu, primjerice, tempo. Ne moraju koristiti stručne pojmove, ali bitno mi je da su prepoznali glazbu, da je osjećaju. Koračnica ili uspavanka, glazba za svečane prilike. Pitam ih potom koja su glazbala čuli. Trube, kažu, a ja ih pitam, jeste li gledali onaj film gdje su s trubama dočekivali vojsku? Priča se potom okrene na Rimljane i eto cijele lekcije iz opće kulture – kazala nam je sa smiješkom dok gledamo stare fotografije s nastupa zborova, razrede koje je ispratila, uspomene koje su obilježile njen nastavnički staž.
POČETAK NA HARMONICI I KLAVIRU
Rođena je 1955. godine u Varaždinu, no djetinjstvo i mladost provela je u Ivancu. Završila je Srednju glazbenu školu u Varaždinu i nakon nje upisala je dvogodišnji nastavno-teoretski smjer na 8. odjelu Muzičke akademije u Zagrebu. Po završetku došla je u Viroviticu zbog ljubavi – supruga Darka i zaposlila se u glazbenoj školi, gdje je nedugo potom postala i ravnateljica.
– Počela sam kao mlada predavačica harmonike i klavira u virovitičkoj glazbenoj školi koja se te 1976. godine zvala Škola Josipa Štolcera Slavenskog. Kolektiv je bio mali i bilo je prekrasno raditi. Bilo nas je sedam, a počela sam prvo s individualnim radom, sa po jednim učenikom – sjeća se Zumbulka Foret, čiji su prvi đaci danas i sami nastavnici i profesori glazbe u Osnovnoj glazbenoj školi “Jan Vlašimsky”.
– Već taj prvi rad s djecom bio je prekrasan. Bila su to talentirana djeca koja su htjela raditi, skupiti što više znanja. Tada nije bilo računala, nije bilo toliko informacija i sve što su mogli naučiti, naučili su uz pomoć svog učitelja i vježbajući, predano radeći – priča naša sugovornica koja je nakon tog iskustva došla na radno mjesto nastavnice glazbenog odgoja u osnovnoj školi. Uslijedili su novi razredi, pa razredništva, mali i veliki zborovi, nastupi.
Cijeli tekst pročitajte u Virovitičkom listu. (www.icv.hr, mlo)