Virovitički list: Poznati glazbenik Dragan Vlajnić obilježio 50 godina bogate glazbene karijere

Malo kome je poznato da je na ovogodišnjem, 25. glazbenom festivalu “Pjesme Podravine i Podravlja” u Pitomači poznati glazbenik Dragan Vlajnić obilježio 50 godina bogate glazbene karijere. No, ono što je još zanimljivije, skladba je koju je tom prigodom otpjevao.

– Prije sedam godina pokojni dr. Marijan Jergović, jedan od začetnika pitomačkog festivala, skladao je pjesmu pod nazivom “Još navek sem onaj stari”, tekst je napisala Katarina Fuček iz Đurđevca, a aranžman moj veliki prijatelj Danijel Krmić iz Starog Graca. Zanimljivo je da je pokojnog dr. Jergovića zanimalo kako ću ja, koji sam čisti štokavac, otpjevati tu pjesmu na kajkavskom izričaju. Na oduševljenje svih ispalo je jako dobro i ta je pjesma tada trebali ići na natječaj za pitomački festival. No, u međuvremenu je dr. Jergović umro, a pjesma je umjesto na natječaj otišla u zaborav. Otprilike dva mjeseca prije ovogodišnjeg festivala čistio sam svoju fonoteku i pronašao CD s tom skladbom. Uz pomoć Danijela Krmića ponovno sam je snimio u novom aranžmanu i prijavio na natječaj za festival, na kojemu sam je u pratnji “Suhopoljskih tamburaša” ove godine i otpjevao – o zanimljivom načinu na koji je proslavio 50 godina glazbene karijere ispričao nam je Dragan Vlajnić, dodajući kako je to bila prva pjesma koju je otpjevao na kajkavskom izričaju.

“GRUPA X” NEKADA POZNATA I KAO “BEATLESI PODRAVINE”

Dragan Vlajnić rođen je u Lasovcu kraj Šandrovca. Jedno vrijeme živio je u Starom Gracu, potom u Zagreb, a danas se skrasio u Pitomači. Glazbu je obožavao od malih nogu. Već s deset godina počeo je svirati violinu, a 1964. i “propjevao”. S vlastitim sastavom nastupao je na svadbama, raznim zabavama i sličnim seoskim okupljanjima. Svirali su izvornu narodnu podravsku i bilogorsku glazbu koja je i danas u njegovu srcu.

Prije 50 godina pjevao je i svirao u raznim sastavima koji su bili pod utjecajima tada popularnih “Korenića”, “Veselih Podravaca” i oca podravske glazbe Blaža Lengera, no veliki utjecaj u njegovoj karijeri imao je poznati glazbenik i tekstopisac Vladimir Smiljanić.

– Počeo sam svirati s tada vrlo popularnim sastavom “Veseli Bilogorci”. S njima sam šezdesetih godina nastupao od Pitomače do Bjelovara te snimio i prve pjesme “Kamena stijena” i “Suze, moje suze” koje su bile vrlo slušane. Nakon povratka iz vojske i dolaskom “električne struje” sve se promijenilo. S Mirkom Posavcem, Ivanom Seidlom i Tomislavom Krmićem osnovao sam “Grupu X”, a budući da je to bilo vrijeme Beatlesa, zvali su nas “Beatlesi Podravine”. Moram naglasiti da smo tada bili pravi profesionalci jer smo s dva muzička udruženja za nastupe imali potpisane profesionalne ugovore svirajući svaki dan osim ponedjeljka. U nekadašnjem Hotelu Slavonija u Virovitici imali smo čak apartman iz kojeg smo se svakodnevno spuštali svirati u restoran, koji je svake večeri bio krcat. Kao prvi električni sastav u Podravini sa sjedištem u Pitomači snimili smo i prvu singlicu s pjesmama “Ne tuguj, stari moj druže” (koja je postala evergreen i ušla u legendu te se još uvijek vrti po svim radiopostajama) i “Tvoje majke nema”. Glazbu i tekst za te pjesme napisao je Vlado Smiljanić, s kojim sam do današnjih dana nastavio glazbenu suradnju.

PJEVAJUĆI PROPUTOVAO CIJELU EUROPU, A AMERIKU NIJE VIDIO ZBOG STRAHA OD LETENJA AVIONOM

Upravo na nagovor svog velikog prijatelja Vladimira Smiljanića 1973. godine prelazim pjevati u popularni zagrebački sastav “Stranci”, koji su tada ostali bez vokalnog solista Miljenka Galića. “Stranci” su tada bili treći glazbeni sastav u Hrvatskoj po prodaji ploča, što nije čudo jer su tada njihovi glavni tekstopisci bili Đorđe Novković, Rajmond Dujmić, Mišo Doležal i ostali poznati skladatelji – kazuje Dragan Vlajnić, s ponosom dodajući kako je sa “Strancima” proputovao cijelu Europu, a Ameriku nije vidio zbog straha od letenja avionom.

Ponovno na nagovor Vladimira Smiljanića koji je tada radio u bivšem Jugotonu i brata Vlade zajedno s Tošom Krmićem osniva sastav “Tajna”, koji je bio i prvi sastav koji je pored Blaža Lengera snimio sve najpopularnije podravske pjesme, u novom aranžmanu i novom zvuku. U to vrijeme izdali su i nekoliko nosača zvuka i dva CD-a.

– U “Tajni” su do početka Domovinskog rata svirali izvrsni gitarist Tomo Plesac, te Branko Kološ i Hrvoje Šolić iz Pitomače. Kasnije su svirali i neki zagrebački glazbenici, a svirali smo sve, od rock’n’rolla, zabavnjaka, talijanske kancone, grčkih i meksičkih pjesama do evergreena – ističe Dragan.

U lipnju 1991. godine Dragan postaje dragovoljac Domovinskog rata, a nakon dvije godine kao pričuvni časnik vraća se u Zagreb na svoje radno mjesto u Hrvatskoj pošti u Draškovićevoj ulici.

– Zbog nostalgije za zavičajem 1996. godine vraćam se u Stari Gradac te počinjem svirati u Škrinjarevu sastavu “Veseli Podravci” s kojim snimam CD. Kada je dr. Jergović osnovao danas popularne “Podravske mužikaše”, prelazim u taj sastav kao kontrabasist i s njima nastupam desetak godina. Nakon toga počinjem suradnju sa “Sinovima Podravine”, a u to vrijeme nastupao sam samostalno, kao i ove godine, na pitomačkom festivalu – kazao nam je Dragan, koji osim što pjeva, svira i sve žičane instrumente.

Kao zaljubljenik u prirodu Dragan je danas kao umirovljenik ostvario i svoj dječački san – kupio je konja s kojim je projahao cijelu Podravinu i Bilogoru, a nerijetko je i svoje mnogobrojne prijatelje prevozio fijakerom.

(www.icv.hr, Zlatko Ciprijanović)