Kad ljubav prema vlakovima postane posao i uspješan turistički proizvod: Goran Denac i izložba “Virovitica voli vlakove” u tjedniku Nacional

Svi odrasli nekada su bili djeca, ali malo ih je koji se toga sjećaju”, poznata je misao iz “Malog princa* Antoinea de Saint-Exuperyja. Magični prostor u kojem bi se i najtvrdokorniji odrasli mogli prisjetiti svoje dječje prapovijesti onaj je Sindikata Hrvatskih željeznica u čijim je prostorijama, na Željezničkom kolodvoru u Virovitici, postavljena izložba maketa malih vlakova pod nazivom “Virovitica voli vlakove”. Time je Virovitica, zahvaljujući autoru izložbe, entuzijastičnom kolekcionaru Goranu Dencu, u ljeto 2015. dobila turističku atrakciju.

Postav je, u skladu s trenutnim mogućnostima nekoliko ljudi koji su okupljeni oko ovog projekta, otvoren vikendom nekoliko sati. A da je riječ o mamcu za goste svjedoči i to da je o virovitičkoj poslastici na jednom posjećenom talijanskom forumu otvorena tema pod naslovom “Najljepša izložba u Hrvatskoj na najljepšem mogućem mjestu”. Upravo to što je moguće uroniti u svijet vlakova u prirodnom okruženju željezničkog kolodvora, s pripadajućim mu mirisima i zvukovima, brojni posjetitelji ističu kao veliku prednost.

POTENCIJAL KOJI OVA ATRAKCIJA ima za promociju virovitičke ponude prepoznali su i u udruzi SINKO pa su uvrstili izložbu u program Festivala reportera i reportaže Franjo Martin Fuis koji će se od 7. do 10. rujna održati treću godinu. Riječ je o manifestaciji koja spaja novinarstvo, kulturu i turizam te omogućuje posjetiteljima u redovnom programu i novinarima u dodatnom da vide sve ono za što organizatori procijene da je vrijedno pažnje u Virovitici, Virovitičko-podravskoj županiji, a ponekad i u nekoj od županija u blizini.

“Ovo je zbirka kakvih gotovo nema u Hrvatskoj, pa je zanimljiva novinarima za njihove potencijalne priče. Franjo Fuis bio je začetnik turističke re­portaže i turističkog novinarstva, zbog njegove svestranosti festival je multimedijalno koncipiran. Naglasak je na novinarstvu i položaju reportaže u današnjim medijima, no novinari se moraju i malo odmoriti te pisati o destinacijama ruralnog turizma koji je u središtu našeg interesa, a Franjo Martin Fuis bio je na neki način njegov nesvjesni promotor”, rekao je Goran Gazdek, idejni začetnik Fra Ma Fu festivala.

VARAŽDINAC GORAN DENAC U VIROVITICU je preselio zbog posla u struci, a ostao zbog supruge s kojom danas ima dvoje djece. Diplomirani je medicinski tehničar koji je od malena zaljubljenik u vlakove, pa je logično da je danas strastveni sakupljač upravo njihovih umanjenih varijanti. “U vlakovima sam proveo sate koje je nemoguće izbrojati. Vlakom sam putovao u srednju školu, na studij i na prvi posao. Nekada je toliko djece išlo vlakom u školu da su nas znali ‘nakrcati’ u teretne vagone. Imam lijepa sjećanja na ljeta koja sam provodio kod bake i djeda: oni i danas žive uz prugu, a djed je radio kao pružni radnik”, rekao je Denac na početku razgovora za Nacional.

NA TRISTOTINJAK METARA KVADRATNIH nalazi se 1100 metara pruge i 3500 izložaka – lokomotiva, vagona, kompozicija i svega drugoga što se veže uz vlakove, kolodvore i tračnice. U središtu je pet metara dugačka i isto toliko široka maketa koja se sastoji od 150 metara pruge. Po njoj se paralelno vozi oko 25 vlakova kojima upravlja računalo. Izložba je u jednom dijelu od nedavno interaktivna, a djeci, malim virtualnim vlakovođama, izrađuju se i diplome.

“Djeca preko tableta mogu upravljati vlakovima. Na tabletu se otvori sučelje kao da sjedite u vlaku, po maketi upravljate vlakom. Često se i roditelji zaraze, a neki ljudi dolaze i nekoliko puta godišnje. Najviše gostiju ima iz Zagreba. Jednom se jedan gospodin iz Bjelovara, inače turistički vodič koji je dosta surađivao s Tajlanđanima, šokirao da nemamo ulaznice, nego samo uzimamo donacije od tridesetak kuna. Rekao je da se vani na takvu izložbu ne bi moglo ni ući za iznos manji od 50 eura. Gospođa s Kosova s djecom je zbog vlakova bila u različitim zemljama i kaže da smo to organizirali bolje od drugih jer vodimo posjetitelje po izložbi, pokazujući im sve što ih zanima.

Sviđa joj se što mi djecu prvo ‘zarazimo’, a onda im damo da se sami okušaju u tome, dok drugdje djeca samo gledaju iza staklenih površina”, rekao je Denac. Dodao je da je cilj imati dovoljno prostorija da mogu podijeliti postav po epohama kako bi bili edukativniji. “Moramo odvojiti švicarske željeznice, uskotračne, Divlji zapad, Ameriku, Europu, puno je toga što se može. Za Festival reportera i reportaže Franjo Martin Fuis pripremili smo dvije diorame. Na jednoj je obuhvaćen period od 1900. do 1930. i prikazuje vozila, konje, kočije, bicikle, avione, ali i ljude, drveće i životinje… Kada pogledate imate osjećaj kao da je sve živo, to je zapravo umanjena kompletna scenografija vremena, statična izdvojena slika na 3D maketi*, objasnio je Denac.

Osim izložbe, povremeno se održava i burza malih vlakova, na koju dolaze maketari i profesionalci koji imaju svoj svijet i jako dobro znaju da je nešto što je jednom koštalo 12 eura, danas moguće prodati za 430 eura.

U VIROVITICI JE MOGUĆE VIDJETI, u mjerilu 1:87, makete povijesnih vlakova kao što su Orient express, Hellas Istanbul express, Jugoslavia express, Hrvatska Mimara i Jugoslovenska Mimara. Tu je i model električne lokomotive Otte Horvata, začetnika modelarstva u Hrvatskoj i Jugoslaviji. Originalni model Orient expressa iz 1918. koji Denac posjeduje, evocira razdoblje kada je taj vlak bio jedan od najluksuznijih i najslavnijih na svijetu, inspiriravši mnoge autore knjiga i filmova. Uz mijenjanje trasa nekoliko puta, vozio je od Londona i Pariza preko Beča i Budimpešte do Istanbula, a u jednom je razdoblju vozio i kroz Jugoslaviju.

Kaže da su ljudi iz susjednih zemalja prepoznali Viroviticu kao središte za zaljubljenike u male vlakove i da brojni drugi izlagači žele pokazati svoje radove u tom gradu jer, za razliku od njihovih zemalja, znaju da je tu mnogo ljudi koji će to vidjeti i mediji će sve popratiti. “Dolaze i kolekcionari autića, a to je kasta ljudi koja može odvojiti 200,300,400,500 ili više tisuća kuna za egzotične modele koji stoje u vitrinama. Kada u jedan grad koji nudi i druge stvari, dovedete kolekcionare, a to su ljudi koji uglavnom imaju novca, odjednom imate bogate turiste, a to svaki grad želi. Samo smo rekli da nam se mogu pridružiti i da ćemo napraviti mjesta za njihovo izlaganje i evo, telefon zvoni cijele dane. Ne znamo hoćemo li imati dovoljno mjesta da sve primimo”, rekao je Denac.

IZLOŽBU “VIROVITICA VOLI VLAKOVE” do danas je obišlo otprilike 2000 gostiju, unatoč tome što ne postoji ciljana promidžba i veće institucionalno ulaganje. “Izložbu podržavaju Grad i Turistička zajednica grada Virovitice, ali ne računajući vrijeme mi potrošimo barem pet puta više. Kada iz Grada kažu da ne žele da odselimo, mi odgovaramo da nam u tom slučaju treba ozbiljni novac. Ovo je dobra lokacija i bilo bi dobro da dogovorimo konkretniju suradnju pa da izložba ostane trajni postav. Već nam je sada to premali prostor za sve nove ideje koje imamo. Imali smo dobru ponudu u Đurđevcu, dobili bismo mjesečni iznos za održavanje i dio od prodaje ulaznica, ali za sada smo odlučili ostati u Virovitici. Varaždin bi također bi dobar izbor jer je razvijen za hrvatske prilike i idealan po veličini. U Zagrebu bi se sve to izgubilo”, zaključio je Denac u razgovoru za Nacional. (Izvor: Nacional.hr, foto: Nacional.hr & Matija R.)