Rano jutro, mrak, 10.listopada 5.30, učenici i učitelji Osnovne škole Vladimir Nazor iz Virovitice kreću u Vukovar. Još sneni, razmišljamo o slikama koje će nas dočekati. Puno smo slušali i gledali o Vukovaru i Domovinskom ratu. Ali, koliko god puta došli u Vukovar, rane od Domovinskog rata svakoga od nas ostavljaju bez riječi. U tišini, pogleda punog suosjećanja, palimo svijeće na Memorijalnom groblju. Posjećujemo Ovčaru, bolnicu, Trpinjsku cestu i vojarnu. Na usnama pitanje „Zašto?“ Tuga i nevjerica vidljiva je na licima nas koji se dolazimo pokloniti gradu i ljudima koji su obranili našu domovinu. Branitelji koji su prošli Domovinski rat i Bitku za Vukovar vrlo slikovito i detaljno govore učenicima o strahotama koju su preživjeli u jesen 1991.godine. Vukovar se obnavlja, na ulicama mladi ljudi, grade se ceste i nove zgrade, a Dunav i dalje neprekidno teče.
Pogled u visinu zaustavlja se na vrhu ponosnoga Vodotornja koji nitko nije uspio uništiti, a naše misli usmjerene su na sve one koji su izgubili svoj život u obrani Vukovara. Na kraju našega putovanja natječemo se s vršnjacima iz Nove Bukovice, Orahovice i susjedne škole Ivane Brlić Mažuranić. Naučili smo u ova dva dana puno o Gradu Heroju i njegovim najtežim herojskim danima. I osvojili drugo mjesto. Ali nije važno. Važno je da mladi ljudi poput nas s ponosom i poštovanjem posjećuju naš Vukovar i nikada ne zaborave patnju i bol koje su građani Vukovara i hrvatski branitelji proživjeli za svoju slobodu. (OŠ Vladimir Nazor)
