JOSIP VOŠĆAK JE POZNATI VOZAČ STROJA ZA SANACIJU OTPADA I VELIKI HUMANIST: Ujutro strojem sortira otpad, a navečer liči prostorije mjesnog društvenog doma

Jedan od malobrojnih sretnika koji je nakon 13 godina rada u Tvornici šećera Virovitica i njena stečaja uspio pronaći novo radno mjesto je Josip Vošćak (62) iz Dugog Sela Lukačkog. Nakon nekoliko godina provedenih na Zavodu za zapošljavanje, u lipnju 2006. godine Josip ili kako ga mnogi od milja zovu Joza, dobiva privremeni posao u Trgovačkom društvu Flora Vtc. S vremenom kako je Flora širila svoje djelatnosti, primljen je u stalni radni odnos na mjesto na kojemu ga danas svi znaju – vozača, strojara.

STROJ SJAJI OD ČISTOĆE

– Nakon što je tvrtka kupila jedan od najmodernijih strojeva za sanaciju odlagališta, upravo je meni povjerena i ukazana velika čast da njime upravljam sve do danas, na čemu sam vrlo zahvalan Upravi tvrtke i direktoru Željku Iharošu. Inače, to je jedan specijalan, skupocjen stroj za koji sam odgovoran, a svjestan toga za njega se brinem s dužnom pažnjom, tj. kao da je moja vlastita imovina – skromno kaže Josip Vošćak.

Iako je stroj kupljen prije 12 godina, izgleda kao da je upravo sada izišao iz tvornice. Razlog tomu su upravo vrijedne Josipove ruke zahvaljujući kojima se unutrašnjost stroja koji sanira otpad sjaji od čistoće pa posao u njemu može obavljati i u papučama. Josipov posao je da sav dovezen komunalni miješani otpad strojem usitnjava i poravnava tijelo odlagališta. To uspješno obavlja sada već punih 18 godina.

– Svi koji radimo na odlagalištu svoj posao obavljamo savjesno. Otpad se sortira prema vrstama, lišće grana sprema se na kompostište, granje su usitnjava i od njega se pravi biomasa. Zemljom koja se dovozi prekrivamo tijelo odlagališta kako se s njega ne bi širili neugodni mirisi – o svojim obvezama govori nam Joza Vošćak, dodajući kako voli i poštuje svoj posao kao što bi ga trebali poštivati i svi drugi, “jer do posla je danas sve teže doći”.
Svi koji ga poznaju znaju za njegovu ljubav prema poslu i radnom stroju. Nikome ne dopušta ulazak u kabinu, brine se za svaki detalj, pa kada majstori dođu servisirati stroj, svaki put dobije pohvale za njegovo izvrsno održavanje.

LIČI PROSTORIJE, ČASTI KEKSIMA

No, pored svega navedenoga vrijedni Joza ima i veliko, humano srce. Član je nekoliko udruga umirovljenika kojima pomaže na razne načine, uvijek vlastitim angažmanom.
– Svakoj udruzi pomažem u ličenju njihovih prostorija, a nerijetko im i financijski pomažem pri organizaciji njihovih aktivnosti – jednostavno objašnjava ovaj aktivni dobročinitelj.
U Dugom Selu Lukačkom svojim je sredstvima oličio društvene, sportske i vatrogasne prostorije, a nogometnom klubu kupio je hladnjak. U svom naselju oličio je i prostorije škole, a nakon završenog posla svim je učenicima podijelio bombone i kekse. Zahvaljujući njegovom trudu novo lice su dobile i lovačke prostorije u Budrovcu.

– Po prirodi sam takav i drago mi je što mogu pomoći. Nedavno sam pomogao i u uređenju kapelica u Milanovcu i Svetom Đurđu. Izuzetno mi je drago da ljudi kojima pomažem mogu vidjeti da u Flori ima vrijednih i nesebičnih ljudi koji su u svakoj prilici spremni pomoći – naglašava Josip Vošćak, te ističe kako se ne boji posla te da će usprkos godinama, ako ga zdravlje i dalje bude služilo, kao i svih ovih godina pomagati drugima. (www.icv.hr, zc)