Ivki skender folkloraši organizirali proslavu 50 godina vođenja folklora, 70. rođendan i 35. godišnjicu braka

Udruga KUD “Podravke” iz Starogradačkog Marofa organizirali su gospođi Ivki Skender nesvakidašnju svečanost. Bio je to znak zahvalnosti, svojoj dugogodišnjoj voditeljici folklora, koja ih uspješno vodi godinama unazad. Za datum proslave izabrale su 15.12. 2017. na njen 70. rođendan i 35. godišnjicu braka.

Zamoljena za razgovor s tim u vezi gospođa Ivka je rekla:

– Što se tiče folklora sve je počelo davne 1966. godine u vrijeme mojeg srednjoškolskog obrazovanja u Virovitici. Mi tadašnje djevojke polazile smo ekonomsku, a preko puta nas sami mladići bili su učenici Srednje tehničke drvne škole. Da bi se družili ja sam aktivirala školske prijateljice i mi djevojke i dečki zajedno smo počeli pjevati i plesati izvorna kola. Pjevale smo starinske pjesme “Kukuvačica lado zakukuvala .., Igrajmo se vanjkušića. U tim i sličnim kolima djevojka je birala dečka kojeg hoće. Oboje su kleknuti na vanjkušič na podu i poljubiti se. Tako je sve krenulo. Po završenoj školi ja sam se udala. Rodila sam kćer i tu mala zastala. Prije udaje 1967. godine imala sam dečka iz Podravskih Sesveta koji je bio veliki nogometaš. U to vrijeme od mojeg šogora brat oženio je jednu Sesvečicu. Tada sam vidjela Sesvetski običaj voženja ruha mladenke na trojim zaprežnim kolima u kuću mladoženje u Pitomaču. Dovezli su cijelu opremu mladenke. Isticali su se šarenilom boja prekrasno vezeni jastuci i ručnici i dr. Pritom se na svim kolima cijelim selom sviralo i pjevalo. Gledajući to u meni se probudila ljubomora zašto mi u Pitomači to nemamo, što okolna sela imaju. Da pokažem da i mi to možemo angažirala sam se i napravila delegaciju ondašnjih mladih žena i s njima napravila sam jedan takav izlet u Podravske Sesvete.

Mi smo fingirano ruvo i troja kola opremila svojim namještajem, ukrasile ga bijelim štikanim jastučnicama, nametale, svoje “gunje” okitile konje, i na konjskoj zaprezi provozale se oko stadiona na kojem je moj dečko igrao utakmicu. I to su bili moji jedni od prvih koraka u folkloru. U Pitomači godinama je postojao Aktiv žena. U vrijeme predsjednice Marije Petrović osnovala se folklorna grupa Aktiva žena Pitomača. Uz folklor istovremeno djelovala je fitnes grupa u sportskom domu, druge su bile kuglašice i treće folklor. Vježbe folklora imale smo u starom Vatrogasnom domu. Uvjeti su bili nemogući. Plesale smo na betonu i plesom podizale puno prašine pa sam dospjela na operaciju glasnica, jer sam prestala govoriti. Iz te skupine registrirana je folklorna grupa pod imenom “Pitomačanka”.

Prvi javni nastup pod imenom “Pitomačanka”, bio nam je uz HPGD “Sloga” na otvorenju nove proizvodne hale u ondašnjoj Tvornici školskog namještaja u “Gaju” Pitomača 1981. godine u vrijeme direktora ing. Antuna Kukavice. Fotografirali su nas s uvaženim gostom proslave predsjednikom Vijeća saveza sindikata Hrvatske Milutinom Baltićem. U to vrijeme imale smo folklor starijih članica, folklor mladih i posebno djece. Nakon toga prerasli smo u društvo mješovitih mladih parova, od kojih se je 50 posto međusobno poženili i poudalo. To je bio najbolji folklor, jer ti svi muškarci ne da su samo plesali, oni su svi i svirali i činili izvrsnu pitomačku folklornu grupu. O tome čuvam CD zapis. Tada su se počela sela odvajati i imati svoje folklorne skupine. Uz Pitomaču od tada sam vodila folklor u Starom Gracu, Starogradačkom Marofu i svuda su bile po tri grupe. Prošle su brojne godine, a sada imam prekrasnu grupu male djece drugog razreda u Starogradačkom Marofu, koja su prekrasna. Već su nastupali a i nastupat će na sljedećim smotrama folklora.

Oni će nadam se upamtiti i prenijeti sva moja folklorna znanja. Među njima su dvije djevojčice blizanke, kćeri Željkice Mihoković. folklorašice i predsjednike KUD-a i djeca njihove školske generacija.Ta su krasna djeca izuzetno muzikalna, i plesno raspoložena. Nadam se da će oni sakupiti sva moja znanja i nastaviti dalje kad ja stanem. Uz to napisala sam 80 čistih izvornih pjesama Pitomače. Nadam se da će mi za njih ih ravnatelj Muzičke škole iz Virovitici napisati note a potom ću pokušati naći sponzore, koji će mi pomoći da ja tu knjigu pokažem našem građanstvu slikovito, virtualno i dobro, opisano, da za sljedeće generacije bude sačuvano što su to naši stari pjevali i plesali, kako su slavili običaje našeg kraja i kako su se zabavljali o Uskrsu, Božiću, Tri Kralja … kako su bili obučeni i obuveni i još mnogo toga. Tada nije bilo fotoaparata da se to poslika, ali ja još uvijek mogu to opisati. Bili su to prekrasni običaji, Voljela bih ostvariti si veliku želju, napraviti takmičenje za Sveta ti kralja. U Starom Gracu sam pokušala prije dosta godina, ali posjet je izostao. Meni je nezaboravno kako sam kao mala djevojčica nosila dan prije i na blagdan Sveta tri kralja “Zvijezdu” od kuće do kuće po selu i dobila sitne dinare, kolačiće i slične darove što me silno veselilo. Neki su imali zvijezdu napravljenu od šefa sa svijećom, neki su je napravili od sita, a sve su služile istoj svrsi.

Za tu zamisao potreban je veći prostor koji za sada Pitomači nema. Pozvala bih sva društva Slavonija, Podravina, Međimurje .. koji bi došli sa svojim pjesmama i običajima, što bi za mene i mnoge bilo veliko i nezaboravno, a današnji mladi to nikad nisu vidjeli. Uz sve to danas 17.12. 2017. navršila sam 70 godina života. Osnovnu školu završila sam u Pitomači, srednju ekonomsku kao što sam rekla u Virovitici. Moram se pohvaliti. Završila sam i Međunarodnu školi folklora kod pokojnog profesora Ivana Ivančana organiziranu na Badiji. Njegovi sinovi Andrija i Ivan nastavili su očevim putem u LADU I “Ivnu Goranu Kovačiću”. U školu delegirao me je ondašnji kotar Đurđevac. Zahvalna sam mojim prijateljima koji su tada u meni vidjeli potencijal i volju da ću se time baviti cijeli život. U životu nije mi bilo sve sjajno. U braku dobili smo kćer Ninu. Nakon 7 godina braka moj suprug nas je jednostavno napustio, da bih se 12 godina poslije ponovno udala.Iz tog braka imamo sina Davora, profesora na pitomačkoj Srednjoj školi. Prihvatili smo i buduću snahu. Imamo i unučicu koja s porodicom živi u Sarajevu i nije danas mogla biti s nama.

Večeras sam presretna, uvjerena da moj život nije uzaludan. Jako su me razveselili moji članovi KUD-a “Podravka”, Starogradački Marof. Njima sam i ne samo njima u folkloru posvetila velik dio svojeg života. Ova proslava je obostrana zahvalnost što me čini sretnom. Obećali su mi i večeras realizirali proslavu sa živom muzikom rođendanskim i brojnim izvornim pjesmama, uz tortu, kolače, i napitke. I tako to. Ni u slobodno vrijeme ne mogu bez folklora. Tada “visim” na laptopu i uživam u folkloru LADA ili “Ivana Gorana Kovačića” i njihovim vrhunskim pjevačima i plesačima.

Izabrala sam jednu božićnu pjesmu iz repertoara folklorno ansambla “Ivan Goran Kovačić, koju ćemo za Božić izvesti u Crkvi Svetog Petra u Starom Gracu kamo pripada i Starogradački Marof, selo koje zaslugom KUD-a “Podravke, Ivke Skender i Kate Mikić ima svoju kapelicu u kojoj se svake nedjelje služi misa. (www.icv.hr, bm)