Mišljenje struke o revitalizaciji Gradskog parka – riječ Hrvatskog šumarskog društva iz Virovitice

Redakcija Informativnog centra Virovitica primila je priopćenje virovitičkog ogranka Hrvatskog šumarskog društva, a vezano uz temu revitalizacije Gradskog parka, kojeg donosimo u cijelosti:

Poštovani!

Potaknut tekstom objavljenom na Vašim stranicama dana 15. prosinca 2017. godine pod naslovom „U Gradskom parku došlo do samourušavanja stabla“, a vezano na projekt obnove Dvorca i Parka, želio bih reći slijedeće:

SAMOURUŠAVANJE

Ne postoji „samourušavanje stabla“, odnosno svako zdravo uzraslo stablo se neće izvaliti samo do sebe, već dolazi do izvale stabla kao posljedica djelovanja biotskih ili abiotskih faktora.

U slučaju sadašnje studije obnove i revitalizacije parka potvrđuju se poznate činjenice da je uklanjanjem velikog broja bolesnih stabala i ostavljanjem manjeg broja zdravih stabala došlo do otvaranja sklopa te povećanog negativnog utjecaja abiotskih faktora ( u ovom slučaju vjetar ) koji su doveli do izvaljivanja potencijalno zdravog ostavljenog stabla, čime je bila dovedena u opasnost imovina te ljudski životi.

Za očekivati je da će i preostala „zdrava stabla“ koja nisu obuhvaćena uklanjanjem, uslijed narušene strukture prostornog rasporeda, poslije svakog jačeg vjetra i kiše prijetiti imovini, zgradama i automobilima, a da ne govorimo o ljudskim životima.

OBNOVA PARKA I DVORCA

Mislim da se svi slažemo da je zaista „5 do 12 za Dvorac“ i da ne treba uopće dovoditi u pitanje potrebu obnove najprije same zgrade Dvorca a u sklopu toga projekta i obnovu parka kao hortikulturne cjeline.

Samom obnovom zgrade koja dobiva novu multifunkcionalnu namjenu, mora se obnoviti i podići i park. Sadašnjem projektu zamjeram uklapanje „starog“ i „novog“ parka, jer smatram da upravo zbog gore navedenih činjenica narušavanja abiotskih i biotskih utjecaja na park, ostaje trajna opasnost po imovinu i građane od strane „starog“ drveća.

Stoga smatram potrebitim do kraja urušiti i ukloniti sva preostala stabla (pa čak i onih 25 koja navodno datiraju iz 19. stoljeća, odnosno onih 37 koja se spominju kao zdrava i pregledana od stručnjaka arborikulture, jer su i ona po naravi stvari „stara“ i vrlo brzo će postati opasna ), te u potpunosti podići „novi park“ sa svim elementima parkovne arhitekture, a koji će zadovoljavati sve naše potrebe i uklapati se u prostor građevinski obnovljenog Dvorca koji će biti centralna točka parka.

EKOCID ILI NEDOSTATAK INFORMACIJA?

Veliki broj naših građana je u trenutku početka radova na obnovi i uklanjanja drveća ostao zatečen, a mnogi su same radove nazvali ekocidom i sličnim pogrdnim riječima.

Iz konteksta „protivnika obnove parka“ se jasno razabire nedostatak informacija, ali i poznata hrvatska boljka da smo stručnjaci u svim područjima.

Stoga bih sve protivnike obnove Parka zamolio da poštujući „načelo komfornosti“ dopustimo struci da ukloni sva opasna i stara stabla ne dovodeći u opasnost ničiju imovinu, a ne daj, Bože, život.

Ujedno, kao prirodoljupci i ekolozi uživajmo u procesu sadnje, uređivanja i formiranja novih nasada i biljnih vrsta (pa ako treba i konstruktivno i djelatno), te promatrajući kroz godine njihov rast, razvoj, cvjetanje, listanje, promatrajmo nastajanje novog Parka kao rađanje novog života.

Davor Bralić, dipl. ing. šum., Predsjednik Hrvatskog šumarskog društva – ogranak Virovitica