MyLife4Kids: Virovitičani Saša Pjanić i Aleš Vokurka djeci u Afriku nose školski pribor, med, lijekove, igračke i – svoja srca

Posljednji su dani u kojima Varaždinac Damir Filipović do posljednjeg detalja priprema svoj terenac Nissan Patrol GR Y60. Njime će s još trojicom odvažnih avanturista, kojima će biti vođa tima, proći put dug čak 9 tisuća kilometara do Senegala, Mauritanije i Gambije. Djeci iz podsaharske Afrike donijet će poklone iz Hrvatske, u okviru najvećeg humanitarnog relija na svijetu Budimpešta – Bamako. S njim će put od 12. do 28. siječnja 2018. godine u terencu dijeliti varaždinski kolega Stanislav Modrić, a ono što je za našu sredinu čast i – dva Virovitičana! Fotograf i putopisac Saša Pjanić i Aleš Vokurka u okviru MyLife4Kids proći će off road stazama i daleko od ekskluzivnih safarija stići do najzabačenijih mjesta u Africi.

Spomenuta četvorka čini jedan od tri hrvatska tima, a na svjetskoj razini sudjeluje njih stotinjak. Djeci koja žive u posvemašnjem siromaštvu bar nakratko vratit će osmijeh na lice, a njihovim roditeljima osvijestiti da na ovom dijelu svijeta još uvijek ima ljudi koji ih nisu zaboravili.

ODGOVORNO PUTOVANJE

– U biti riječ je o spoju humanitarnog i kreativnog – kaže nam Saša Pjanić, koji ovih dana još uvijek sakuplja poklone koje će s kolegama predati mališanima u selima podsaharske Afrike.

– Ovo je definitivno avantura, ali nije smisao ići na put zbog adrenalina, iako te on prati na svakom koraku. Putuješ off road stazama, iskapaš saharski pijesak ispod guma automobila i ponekad imaš 20 minuta da spakiraš sebe, šator u kojem si spavao na krovu vozila te svu fotografsku opremu koju nosiš sa sobom. Ne, ovo je nešto sasvim drugo.

Poruka je da nema smisla čekati da svijet postane neko bolje mjesto, nego da sam učiniš nešto po tom pitanju. Ovo nije samo put zbog puta, turistički, nego odgovorno putovanje za djecu o kojem aktivno svjedočimo i nakon povratka kući – kaže Saša Pjanić.

Prošle godine sudjelovao je prvi put. Damir F. i Stanislav M. na reliju su stalno prisutni od 2015. godine, a Alešu Vokurki bit će ovo prvi reli. Prošlogodišnje dojmove Saša Pjanić nikad neće zaboraviti. Oni su razlog zbog kojih i ove godine kreće na izazov u kojem se od svakog sudionika traži povjerenje, strpljivost, stručnost i upornost na zahtjevnom putu do odredišta. Afrika je jedan drugi svijet, priča nam naš sugovornik, koji nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Život se prema hrvatskim standardima može grubo nazvati borbom za opstanak.

BEZ STRUJE, VODE I LIJEČNIKA

– Lani smo bili u Maliju. Većina sela nema struju, nema pitku vodu. Žive u nastambama od zemlje i skromnih materijala u kojima jedan dan život započne, a nekoliko dana kasnije i završi zbog loših uvjeta. Liječnici su kilometrima daleko, do njih je u slučaju krajnje nužde potrebno putovati zapregom. Neka sela imaju samo jedno staro vozilo koje poglavica ili vođa sela koristi za potrebe plemena pa se većina liječničkih intervencija prepušta vračevima – o iskustvima prvog humanitarnog relija govori nam Saša Pjanić.

Posvemašnja neimaština nije ono što je ganulo ovog iskusnog fotografa i putopisca.
– Dirnut sam gostoprimstvom koje su nam iskazali na svakom koraku. Donijeli bismo im nekoliko bilježnica, olovki, odjeću i sitnice, a zauzvrat su nam dali sve što su mogli – kaže Saša.

Velika je potreba za lijekovima, posebno onima protiv malarije, kaže, jer je ona pošast koja uzima najviše života. Novac koji će od sponzora i dobrih ljudi humanisti skupiti za put iskoristit će i za te lijekove i hranu koju će dostaviti u afrička sela. Put će Saša i ove godine pomno bilježiti fotoaparatom i riječju na svojoj Facebook stranici, kako bi svi oni koji su svojim poklonom sudjelovali mogli vidjeti da je zaista stigao u prave ruke.

NAJDRAŽI POKLON – MED

– Ove godine uključili su se brojni sponzori i svima zahvaljujem u ime cijelog MyLife4Kids tima. U Afriku, između ostalog, vozimo školski pribor – olovke, bilježnice, pernice, krede i ostalo što nam je poklonio Grad Virovitica. Hvala Vijeću učenika Osnovne škole Slavka Kolara iz Hercegovca, ravnateljici Veri Obrovac i pedagogu Jurju Markoviću, učenicima od 1. do 4. razreda Područne škole u Lozanu i njihovoj učiteljici Martini Lončar. Prikupili su školski pribor, higijenske potrepštine, lijekove i namirnice. Mala radionica šivanih dječjih igračaka, ukrasnih jastuka, majici i platnenih vrećica gospođe Tatjane Rimac i gospodina Igora Beroša iz Zagreba nas je jako iznenadila. Tako ćemo djeci koja odrastaju u svijetu krokodila, nilskih konja i lavova odnijeti igračke životinja bliskih našoj djeci: male psiće, mačke, šišmiše, miševe. Dragi darovi prošle godine su im bile lopte, dresovi, igračke, a ženama smo odnijeli i nekoliko torbica. No ono što je djeci najdraže je – med. Nije moguće opisati koliko mu se raduju jer su prilike za uživanje u slatkišima zaista rijetke. Zato smo već nešto meda i spakirali, a ako ima još dobrih ljudi koji ga mogu darovati, sačuvat ćemo mjesto u terencu za još – sa smiješkom kaže Saša.

Ne želi pretvoriti priču o Africi u patetiku, kaže.

– S jedne strane nema pitke vode, ali u selu je po nekoliko mobitela. Nema djeteta koje nije znalo tko je Luka Modrić jer se u svakom selu igra nogomet i svatko ima svog junaka – kaže te ističe kako je svjestan da je život u Africi prepun suprotnosti i da je surov, jer je oduvijek takav.

– Znam da jedan reli i sitan poklončić neće promijeniti to selo, ali možemo učiniti malu promjenu. Neki će ondje ostaviti automobile, od dijelova će ljudi iskoristiti pumpu za vodu. Plan je ove godine omogućiti izgradnju bunara koji će spasiti nekoliko sela. Ta pošiljka hrane i lijekova uvijek je nužna onima kojima idemo pa se i taj čin računa – smatra virovitički fotograf govoreći o kontinentu koji, kaže, vapi za promjenom svih društvenih i političkih struktura.

Nakon putovanja prezentacije, tribine i izložbe o Africi

– Mnogo komuniciramo s ljudima na društvenim mrežama, što je izuzetno važno za uspjeh jednog ovakvog projekta i stoga su u ovom slučaju društvene mreže odradile uistinu sjajan posao – kaže naš sugovornik čiji se posao na podizanju veće razine svijesti o Africi u okviru MyLife4Kids, dobrotvornom djelovanju i međunarodnoj suradnji nastavlja i nakon povratka kući. Kako izgleda spoj dobročinstva i kreativnosti, vještine i znanja, aktivisti tijekom cijele godine prezentiraju na izložbama, tribinama, javnim nastupima te putem kreativnih medija kao što su fotografija i video. Već sam put bit će moguće vidjeti i pratiti putem društvenih mreža, kaže S. Pjanić, a nakon povratka kući želja mu je gostovati po školama.

– Naš put moći će se pratiti na mojoj Facebook stranici Saša Pjanić, fotograf i putopisac, povremenim objavama i javljanjima na portalima i, nadamo se, livestreamingom. U suradnji s profesorom geografije i humanitarnim aktivistom Dejanom Nemčićem imat ćemo izravno javljanje za vrijeme školske nastave u okviru Dejanovog projekta “Javljanje sa svih kontinenata” – objašnjava S. Pjanić. (www.icv.hr, mlo)