Izreka “Od kolijevke pa do groba – prati te drvo” nije slučajna, jer kao što u nas znaju reći “drvo je prvo”. Ne bez razloga, jer ono daje čvrstoću, trajnost, toplinu, a pridonosi i estetici.
Iako obrti, pa i oni koji su na neki način vezani uz drvo, u nas lagano izumiru, stolarska branša još uvijek se drži.
Junak naše priče, Marijan Dolinac iz Gradine, vrhunski je stolar ili kao što neki znaju reći stolar – umjetnik. Izrađuje sve, od namještaja, drvnih interijera, kućanskih potrepština do drvenih ukrasa. Njegova majstorska djela krase kuće mnogih domova i ureda, od Gradine do Münchena.
Posjetili smo tog drvnog maga i pokušali saznati njegove tajne, iako slovi kao skroman i samozatajan majstor.
ODRASTAO U STOLARSKOJ OBITELJI
– Odrastao sam u stolarskoj obitelji. I moj otac i djed bili su stolari pa sam tako od malih nogu bio upućen u taj posao, u to čemu služi drvo i kako ga se obrađuje.
Bilo je stoga sasvim prirodno i spontano da preuzmem taj zanat. No, za njega je bilo potrebno i puno znanja, upornosti i volje, a nadasve ljubavi prema poslu – govori nam majstor Marijan o izboru svoga zvanja.
Ono po čemu se izdvaja od ostalih je što sve radi sam, u malom pogonu, opremljenom samo najpotrebnijom opremom.
– Obrađujem drvo na dvorišnom prostoru i jednoj maloj namjenskoj prostoriji. Osjećam se najbolje u kućnom okruženju, a to mi daje i poseban motiv da sve što radim, radim s predanošću i ljubavlju. Nemam zaposlenike jer htio bih nekoga tko bi uistinu volio taj posao. Imao sam nekoliko mladih stolara koje sam pokušao približiti ovom zanatu, ali primijetio sam da im nedostaje ono osnovno – ljubav prema poslu, a ne samo razmišljanje o što bržoj zaradi. Svjestan sam da je to odraz teškog vremena u kojemu živimo i u kojemu je i obrtništvu teško. Zato i dalje tražim pravog stolara, a ako ga nađem, sigurno ću ga i zaposliti – ističe naš sugovornik.
TAJNA CRNE TOPOLE
Stolar Marijan Dolinac radi isključivo s drvetom jagnjed, poznatijem kao crna topola. Radi se o bjelogoričnom drvetu sličnom vrbi i topoli, koje raste vrlo brzo te može postići visinu od tridesetak metara te debljinu do dva metra. Najbolje raste između 10. i 30. godine, a može živjeti i do 200 godina. To je drvo koje voli svjetlo i raste uglavnom uz vodene tokove. Ono što ga posebno krasi su mnogobrojni sitni izbojci grana, koji pravilnom obradom u konačnici daju zanimljiv rustikalan izgled kojemu je teško odoljeti.
– Drvo obrađujem polako i s mnogo ljubavi jer pritom ne razmišljam o zaradi već o tome kako usrećiti kupca – odaje nam Marijan, koji sa zadovoljstvom kaže kako su tu posvećenost prepoznali i brojni kupci.
– Mojih stolova, klupa, spavaćih soba i kuhinja ima u Gradini, Virovitici i diljem županije, u Hrvatskoj, ali i u Njemačkoj i Austriji. S ponosom mogu reći da moji uradci krase i poznati skijaški centar Kitzbuhel u Austriji. Bavljenje ovim zanatom iziskuje i mnoge troškove, od nabavka sirovine do svega ostalog, no moji proizvodi imaju sasvim uobičajenu cijenu – kaže uspješni stolar te pritom priznaje kako ima jednu manu – slabu promidžbu.
PORADITI NA REKLAMI
– Svjestan sam činjenice da moja slaba promidžba ne vodi mojem napretku. Po prirodi sam samozatajan, ne idem često na izložbe, izuzev Viroexpa gdje ću izlagati i ove godine. No, ni to nije bila moja ideja, već načelnika Općine Gradina Marka Ajčeka koji se svojski trudi pomoći mi da moji uradci budu u što više domova – objašnjava naš sugovornik, dodajući kako mu je u radnom planu za ovu godinu dobra reklama vlastitog truda definitivno prioritet.
– Nastojat ću se povezati i s ostalim subjektima, uključiti se u EU fondove, unaprijediti proizvodnju i zaposliti djelatnike. Ali, i dalje ću na prvo mjesto stavljati ljubav prema svom poslu, jer tvrdim da za postizanje ove kvalitete i trajnosti, zarada mora biti tek na drugom mjestu – odlučan je vrijedni stolar Marijan Dolinac iz Gradine.
(www.icv.hr, bs)