Oboljeli od MS-a sa 65 godina gube pravo na osobnog asistenta: “To su godine u kojima nam je još potrebnija njihova pomoć”

Virovitičani Zvonimir Rakijašić (64) i Božica Poljanac (60) boluju od multiple skleroze. Opake bolesti zbog koje se svakog jutra bude s neizvjesnošću, jer nikada ne znaju kada će im se bolest pogoršati. A hoće, jer je riječ o autoimunoj bolesti zbog koje njihovo vlastito tijelo uništava samo sebe. Uzroci nastanka bolesti su još uvijek nerazriješeni i MS se teško dijagnosticira pa ga često nazivaju i „bolest s tisuću lica“. Od početnih simptoma, kao što su slabljenje vida, umaranje mišića, ukočenost i gubitak ravnoteže, bilo je potrebno svega nekoliko godina da završe u kolicima. Jednu štaku zamijenili su dvjema, no nakon nekog vremena niti one nisu dovoljne jer umor mišića postaje sve intenzivniji, a snaga se iscrpi u vrlo kratkom vremenu. Ova opaka progresivna bolest oboljele od MS-a osudi na kolica i natjera ih da ovise o tuđoj pomoći. Sve svakodnevne aktivnosti, čak i one osnovne poput odlaska u kupaonicu, ne mogu obaviti bez svojih bližnjih. Srećom u živote naših sugovornika ušli su osobni asistenti, čiju su pomoć ostvarili uz pomoć projekta “Razvoj usluga osobne asistencije za osobe s invaliditetom Virovitičko-podravske županije” županijskog Društva multiple skleroze. No, nečijom procjenom pravo na osobnog asistenta imaju do 65 godine, što posebice teško pada Zvonimiru koji će bez asistenta ostati već ove godine, jer će uskoro napuniti 65 godina.

Kako kažu, osobni asistenti su im sve, ali ne samo njima već i njihovim obiteljima. – Pomirio sam se sa svojom bolesti da je to tako. No, drugi su opterećeni s nama, jer se moraju brinuti za nas. Asistent mi puno pomogne, ali mojoj supruzi pogotovo – govori nam Zvonimir o ulozi asistenta Marijana Ferenčevića u životu njegove obitelji. Marijan Zvonimiru pomaže u svemu, pomaže mu ustati iz kreveta i obući se, obaviti svakodnevnu higijenu. Neprocjenjiva je pomoć i olakšanje obitelji jer preuzima dio brige za Zvonimira na sebe. Vodi ga liječniku i provodi vrijeme s njim, sve kako bi mu svakodnevicu učinio zanimljivijom. Gubitak asistenta u 65. godini života za korisnike predstavlja ogroman problem, jer upravo u tim godinama pomoć koju pružaju je prijeko potrebna. Članovi obitelji, posebice supružnici, također su u godinama u kojima im je izuzetno teško brinuti za oboljele članove obitelji.

Posebice se to vidi u nesretnoj priči Božice Poljanac čiji je suprug, koji se jedini o njoj brinuo, preminuo, te je tako postala još ovisnija o svojoj asistentici Renati Marmann Milković. – Moja korisnica i ja imamo specifičnu situaciju jer joj je prije dvije i pol godine umro suprug, samo nekoliko tjedana nakon što sam počela raditi kod nje. Suprug se jedini brinuo o njoj i ona je ostala potpuno sama i ovisna o meni – govori nam Renata dodajući kako je svojoj korisnici dostupna 24 sata na dan i gotovo svaki mjesec kod Božice provede puno više sati nego 80 koji su joj ugovorom plaćeni. – Puno sati izvolontiram jer ona ne bi mogla funkcionirati sama i bila bi osuđena da ode u neku ustanovu, a samo joj je 60 godina – ističe Renata dodajući kako je u dvije i pol godine, koliko se poznaju, Božičina bolest poprilično uznapredovala.

– Kad smo se upoznale hodala je na štakama i bila je donekle pokretna, no u te dvije i pol godine njezina bolest je dosta napredovala. Sada je u kolicima i po kući se minimalno kreće sa hodalicom, potpuno je o meni ovisna – govori Renata, dodajući kako za Božicu radi sve, vodi ju liječniku, dogovara privatne obveze, odlazi u kupovinu, kuha, posprema kuću i mnoštvo drugih svakodnevnih aktivnosti koje Božica zbog MS-a ne može napraviti.

Iz županijskog Društva multiple skleroze poručuju kako rade na tome da se produži dobna granica za dobivanje ove nezamjenjive pomoći.
– Kada se bude ponovno raspisao natječaj za ovaj isti projekt, pokušat ćemo tražiti da se produži dobna granica, jer zapravo našim korisnicima u toj dobi treba najveća pomoć – rekla je Mirjana Žagar, tajnica Društva, dodajući kako im je u planu ove godine prijaviti dva nova projekta u tu svrhu.– Prijavit ćemo se na projekt „Zaželi“ kojim bi zaposlili 10 žena koje bi ispunile praznine u vremenu koje ostanu nakon asistenta – govori Mirjana Ž. Upravo ova solucija bila bi idealna i za Zvonimira, ali i Božicu i Renatu, jer bi nova djelatnica pomogla Renati u brizi oko Božice. U planu je i prijava na projekt „Širenje socijalnih usluga u zajednici Faza I“ koji bi članovima Društva omogućio razne dnevne aktivnosti, boravak u prirodi, terapijsko jahanje i druženja. – U sklopu tog projekta zaposlili bi fizioterapeuta i psihologa koji bi bili na raspolaganju našim korisnicima – istaknula je Mirjana Ž.

(www.icv.hr, ml)