Svjetlana Carić iz Slatine je samohrana majka dvoje djece, pedagoginja u školi u Čačincima i sjajna pjesnikinja. Sve što radi, radi s osmijehom. Rođeni je borac, posebno kada su djeca u pitanju. Uz radno mjesto i sve obiteljske obveze jednom tjedno volonterski predaje talijanski jezik odraslima u Župi svetog Josipa u Slatini. Svima koji je znaju primjer je optimizma.
– Većinu svojeg vremena posvećujem djeci i poslu. Kod kuće me čekaju sve obveze kućanice. Nitko te poslove ne može odraditi umjesto mene. Do sada mi je najteže pao ovaj posao s lopatom i snijegom – kaže sa smiješkom Svjetlana, inače rođena Hvaranka. Tek kada su sve druge obveze ispunjene, zadaće napisane, kuća očišćena, a djeca u krevetu, Svjetlana ukrade koju minutu i za sebe pa piše. Stihove o životu. Njen talent prepoznali su brojni prijatelji, kolege i sugrađani pa joj daju podršku.
– Tip sam osobe koji se jako veseli malim stvarima i ljudima oko sebe. Tako da me mnogo toga veseli samo zato što je tu gdje je. Moram napomenuti kako nisam zlobne prirode i mislim da zato iz mene izlazi pozitiva koju ljudi vide, uvijek dobra volja s kojom pristupam drugima. Vesele me ljudi koji sa mnom žele dijeliti svakodnevnicu, a doslovno uživam u svakom trenu koji provodim sa svojom djecom – vedro kaže Svjetlana koja je iz svog rječnika odlučila izbaciti riječi „ne mogu“. (www.icv.hr)