Bok, ja sam Frido (9 mjeseci). Živim u virovitičkom Skloništu za životinje i u potrazi sam za domom. Volio bih napokon nekome pripadati, imati svoje ljude i svoj dom. Zamisli scenu: lijepo zeleno dvorište, moj mali čovjek i ja, sve što se čuje je smijeh. Lakše zaspim maštajući o sretnom životu, no moj se mjehurić sreće uvijek rasprsne i ostanem sam, neželjen i u skloništu. Ne prestajem se nadati da ću se jednoga dana probuditi i da će moj san postati stvarnost. Da ću moći trčati po dvorištu s mojim ljudima i da se više nikada neću morati pitati je li sa mnom sve u redu. Znaš li ljude za mene? Molim te reci im da dođu…
(www.icv.hr, ml; foto:V.Duvnjak)