OBITELJ TROTT NESEBIČNO POMAŽE SLATINI VIŠE OD 20 GODINA: Udomili su 29 djece s teškoćama u razvoju…

Slatinčani i žitelji okolnih mjesta jako dobro poznaju Micka i Lyn Trott, bračni par iz Velike Britanije, točnije iz Eastbournea, koji već više od 20 godina pomažu našem području. Za Božić prošle godine obradovali su sitnicama više od dvije tisuće mališana Slatine i okolice, a prije nekoliko dana Gradskom društvu Crvenog križa Slatina darovali su vrijednu opremu za senzornu sobu. Nesebični, neobični, neumorni i uvijek pristupačni pozivu na dobra djela Trottovi su članovi udruge „Living Life“ iz Easbournea i imaju iza sebe nevjerojatno stručno i životno iskustvo. Dovoljno je reći kako su Lyn i prijateljica Marjorie Loftus, koja ih za ovog posjeta Hrvatskoj prati, za potrebe slatinskih mališana prije četiri mjeseca obrijale i glave.

– Željele smo napraviti nešto vidljivo, nešto što će ljude privući, zainteresirati. Najčešće pitanje je bilo jesmo li bolesne, a kada bismo im rekli da nismo, da je ovo jedna vrsta apela za pomoć djeci u Hrvatskoj, uključili su se u akciju – kaže Lyn.

Njihov neobičan apel privukao je brojne dobročinitelje koji su u gradu udaljenom više od 1400 kilometara od Slatine sakupili oko novac i omogućili oko 100.000 kuna vrijednu opremu za senzornu sobu. Danas je koriste djeca s teškoćama u razvoju s našeg područja.

VJEŠTINE ZA ŽIVOT

Lyn i Mick koji su u braku više od 30 godina, svoje živote posvetili su djeci. Vlastitoj, ali i drugima. Onima kojima je potrebna posebna doza ljubavi, razumijevanja i podrške – djeci s teškoćama u razvoju. Trottovi imaju svojih petero odrasle djece i unučad, ali srca i vrata svog doma otvorili su za brojnu drugu djecu koja nisu imala sretne životne početke.

– U posljednjih dvadeset godina udomili smo 29 djece, a dvojicu dječaka i posvojili. Svi oni dolaze sa svojim pričama, svi su bili zlostavljani ili zanemareni i ne mogu se vratiti u svoje biološke obitelji – kazao nam je Mick tijekom posjeta Virovitici u pratnji Vlatka Jelenčića iz slatinskog Crvenog križa, svog dugogodišnjeg kolege i prijatelja. On i supruga stručnjaci su koji rade s djecom različite dobi i različitih stupnjeva teškoća, od onih socijalno zapuštenih do djece i mladih s poremećajima iz autističnog spektra. Pružaju im dom, sigurnost, tretmane, vještine kojima će raditi na sebi, kako bi kasnije, budući da nemaju kome drugome otići, bili sposobni živjeti što samostalnije i neovisni o tuđoj pomoći.

– Riječ je o mladima koji nam dolaze u dobi od 14 ili 15 godina, s različitim teškoćama u razvoju. Pomažemo im steći vještine za daljnji život, odnosno nakon 19. godine života kada više ne mogu ostati kod nas i kada odlaze službama zaduženima za pomoć odraslima.

Učimo ih kuhanju, svakodnevnom životu, onim stvarima uz pomoć kojih će kasnije kvalitetnije živjeti – priča nam Lyn Trott, dodajući da uz to rade i na onome puno važnijem – stjecanju samopouzdanja, povjerenja, nade u sebe i druge.

OČEKIVATI SAMO NAJBOLJE

Teške životne okolnosti u kojima su ta djeca rasla ostavili su trag na njima, a upravo to Trottovi svojom nesebičnošću i toplim pristupom nastoje ublažiti i stvoriti temelje za nove početke.

– Osjećamo dužnost pomoći im da rastu, da budu zdraviji, da budu sretni – jednostavno kaže Mick o željama za svako dijete. Da u tome uspijevaju, svjedoče susreti u kojima im se i dugo godina nakon što odu od njih, ponovno vraćaju, ponekad i s vlastitom djecom, da ih samo pozdrave ili čestitaju blagdane. Nema jedinstvenog recepta u  pristupu djeci i mladima s teškoćama u razvoju, poručuju ovi iskusni roditelji i stručnjaci. No izdvajaju bitno.

– Velika stvar s djecom, od rođenja pa, rekla bih, do zauvijek je očekivati samo najbolje za njih. Kod djece s teškoćama u razvoju roditelji često upadnu u zamku: fokusiraju se na stvari koje djeca ne mogu napraviti. Na primjer, trčati ili pisati. To morate promijeniti, okrenuti. Reći, u redu, ali mogu, primjerice, sjesti. Mogu se smijati. Učit će nešto sporije od drugih, ali će ipak svladati potrebno – o sitnicama koje su jako dobro poznaste svakom roditelju i koje su im velika nagrada govori Lyn.

Mick kaže kako je nužno raditi na njihovim mogućnostima, na njihovoj snazi, bez obzira na kojem nivou počinjali.

– Važno je samo se usredotočiti na pozitivno, bez obzira koliko puta počinjali ili ponavljali iste stvari. Nema veće sreće od one kada vidite da je i dijete ili mlada osoba također sretna jer je nešto vlastitim radom, velikim trudom i povjerenjem u sebe postigla – poručuje Mick.

RODITELJI NAJVAŽNIJI

Jer, kažu, svaka osoba je vrijedna, posebna, dragocjena, neovisno o svojim mogućnostima ili poteškoćama.

– Neće svako dijete biti neurokirurg ili pilot, ali svako dijete može pridonijeti svojoj obitelji ili zajednici. A tu najvažniju ulogu imaju roditelji. Roditelji ni ne znaju koliko toga čine kada misle da ne čine ništa ili kada „samo“ podržavaju dijete i podupiru ga. Mi, dakako, možemo pomoći kroz terapiju, razgovore, ali roditelji su ipak najvažniji – poručuju supružnici Trott.

POSVOJILI DJEČAKE KOJIMA JE BIOLOŠKA MAJKA NARKOMANKA

Dvojica dječaka koje su posvojili postali su dijelom njihove obitelji već u ranoj dobi. Rodila ih je majka narkomanka i već su se u prvim danima života morali boriti s apstinencijskom krizom. Okolnosti su ih ubrzo dovele to Trottovih i odmah su im zarobili srca. Jedan nije govorio, a drugi se samoozlijeđivao u dobi od samo dvije godine. Lyn i Mick su uložili sve snage da im pruže sigurnost, toplinu, podršku i povjerenje, dom koji im biološki roditelji nisu mogli dati. L. i F. danas su sretni dječaci koji ih prate na putu po Hrvatskoj. Znaju da su posvojeni, znaju „svoju priču“.

– Ponekad pišu pisma svojim biološkim roditeljima. Nažalost, na svoja pisma rijetko dobiju odgovor od biološke mame ili tate – kaže Lyn.

Trottovi pak svoju snagu crpe iz vjerničkog života, kao pripadnici baptističke crkve Victoria.
– Velika nam je čast raditi nešto što volimo – skromno kažu Trottovi, za koje smo sigurni kako će i sljedeći put obradovati slatinske mališane na svojoj misiji u kojoj grade neki bolji svijet. (www.icv.hr, mlo)