VITALNA UMIROVLJENICA KATARINA ČERNELI IZ OKRUGLJAČE POZNATA JE PO SVOM OPTIMIZMU: S pjesmom na usnama ide i u nadnicu, iako joj je 75 godina

Na nedavno održanoj godišnjoj skupštini Kulturno-umjetničke udruge „Graničar“ iz Okrugljače upoznali smo njihovu najstariju članicu, 75-godišnju Katarinu Černeli iz Okrugljače. Na prvi pogled nije nam se činila najstarijom, ni približno, pa smo je upitali koji je njezin recept za vitalnost i dobro raspoloženje u tim godinama.

– Pjesma, ples, veselje i dobro društvo – kao iz topa odgovorila je Katarina te nam ukratko ispričala svoj život. On je nije mazio, ali unatoč tome nikada nije dopustila da joj nešto pokvari dobro raspoloženje s kojim je, kako kaže, rođena.

ODRASLA UZ POLJOPRIVREDU

– Odrasla sam na selu i poljoprivreda je bila sastavni dio mojega života. Njome su se bavili moji roditelji, a kasnije i moja obitelj. Nikada nisam bila zaposlena niti sam radila u nekoj tvrtki, ali sam jedno vrijeme bila radila u Njemačkoj – otkrila nam je Katarina.

Za sebe kaže kako nikada nije dopustila životnim teškoćama da je ometu u onome što najviše voli – djeci i druženju s dragim prijateljima.

– Poznata sam po tome što mije pjesma na usnama od jutra do mraka. Pomogne mi da zaboravim sve loše i prebrodim sve ono što mi je teško. Prije izvjesnog vremena zbog bolesne kralježnice bila sam prikovana za krevet, no dobro raspoloženje me ni tada nije napustilo. Veselila me pomisao da ću uskoro ozdraviti i ponovo raditi i družiti se s mojim prijateljima – priča nam Katarina.

POTREBA I ZADOVOLJSTVO

Njena obitelj ima nešto zemlje pa radi s tri sina, snahama i unučadi, a iako je prešla sedamdesetu, ide i u nadnice.

– Radim to i iz potrebe, ali i s velikim zadovoljstvom. Suprugova mirovina i obiteljska naknada ne mogu pokriti troškove života, ali hvala Bogu zdrava sam i dovoljno snažna. Kad zbrojim ono što zaradim u nadnicama te dodam tome mirovinu, imam dovoljno da mogu preživjeti. Danas je sve jako skupo i teško se živi – ocjenjuje ova vitalna poljoprivrednica.

Jako joj je važan rad u udruzi „Graničar“, gdje je pronašla prijatelje i istomišljenike.

– To mi predstavlja veliko zadovoljstvo jer sam s ljudima koji razmišljaju poput mene. Družimo se i s drugim folklorašima na raznim događajima koji me podsjećaju na mladost, a sada rado sve to proživljavam i u starosti – poručuje Katarina. (www.icv.hr, bs)