Dok se veliki dio Hrvatske, pa čak i okolnih zemalja bori s problemom velikog broja pasa u skloništima i nedovoljnim brojem udomljavanja, Virovitica se može pohvaliti suprotnim. Sve veći broj ljudi odlučuje se na udomljavanje!
Virovitičko Sklonište za životinje pozitivan je primjer odnosa društva prema napuštenim životinjama i otvorenosti k udomljavanju napuštenih pasa. Najbolje to pokazuje broj udomljenja u prvih šest mjeseci ove godine – više od 120, a samo u lipnju čak 28.
REZULTATI VIŠEGODIŠNJEG TRUDA
Po svemu sudeći ova će godina biti rekordna, u odnosu na prethodnih sedam otkako sklonište djeluje. Kako kaže Dražen Majetić iz Veterinarske prakse za male životinje “Feliks” koja vodi sklonište, tek sada se počinju pokazivati rezultati napora dugogodišnje edukacije ljudi o važnosti brige za životinje.
– Mislim da smo svi zajedno uspjeli nešto promijeniti, volonteri, Grad, građani i mi kao veterinari. Uspjeli smo objasniti da su psi bića, a ne stvari – ističe Dražen Majetić.
Jednako tako sve više građana odlučuje udomiti odrasle pse, jer su svjesni da kući vode već socijaliziranog psa.
– Takvi psi su spremni za život s ljudima, volonteri s njima provode vrijeme, uče ih šetati i jednostavno komunicirati s ljudima – objašnjava D. Majetić.
Rezultatima dugotrajnog rada zadovoljni su i sretni i volonteri, koji su u većini slučajeva pronašli „srodnu dušu“ u jednom od četveronožaca iz skloništa.
ISKRENA LJUBAV
Neki dođu s ciljem udomljavanja, a nakon toga se odluče vratiti i svoje vrijeme darovati svima onima koje nisu mogli povesti sa sobom. Pravi primjer je Julijana Jahn-Babić koja je sa svojom djecom udomila čak dva psa. Nakon što su se preselili u kuću i stvorili uvjete za brigu o psu, odlučili su u potragu za savršenim članom obitelji krenuti polako.
– Proučavali smo pasmine koje bi nam odgovarale i kompromisom odlučili da će to biti dva manja, kako bi jedan drugom pravili društvo. Tako smo se u skloništu ubrzo zaljubili u terijerku Kiru i jazavčarku Tisu i postale su naše – govori Julijana, dodajući da je znala da će, ako jednom dođe u sklonište, nastaviti s volontiranjem.
Ljubav prema životinjama dijeli s kćeri i sinom, malim volonterima velikog srca.
– Ta dva sata me čine sretnom jer usrećim nekoliko duša keksićima, maženjem i šetnjom. Psi su iskreni, ne pretvaraju se, samo te vole. Daju ti srce na pladnju, a ako ih iznevjeriš, opet te vole. To je idealna ljubav – s osmijehom govori Julijana.
Kao majka i zaposlena žena ima problema sa slobodnim vremenom, no ljubav prema psima je ipak veća. – Druge žene odu na frizuru ili manikuru, a ja odem u sklonište. Tamo nahranim dušu i sebe činim boljom osobom – iskreno govori Julijana.
UDVOSTRUČILI KAPACITETE
No, koliko god raste broj udomljavanja, broj napuštenih pasa je i dalje prevelik.
– Udomimo nekoliko pasa, a na njihovo mjesto ubrzo dođu novi – govori D. Majetić, dodajući kako rade na proširenju skloništa. Nedavno su kapacitet od 60 mjesta proširili na 136, a planiraju i dalje rasti. Kako kažu i volonteri i veterinari, potrebe su velike i sklonište je stalno popunjeno, ali ovakav trend udomljavanja im pomaže da nastave sa svojim radom. Svaka fotografija sretno udomljenog psa najveća im je nagrada i motiv da svakoj drugoj njuški omoguće isto – sigurnost i toplinu savršenog doma. (www.icv.hr, ml)
[g-gallery gid=”467014″]