NEMAJU PRIMANJA, ZA KAZNU NE MARE: Kako se pijani biciklisti izruguju državi i zakonima

Ilustracija

Dva, tri, pa i četiri promila „napuhali“ su pijani biciklisti na našim prometnicama samo u posljednjih mjesec dana. Dio javnosti podsmjehuje se toj praksi, no veći dio građana s pravom je zabrinut.

Jer, postavlja se pitanje: što ako vam pijani biciklist izleti pred automobil? Kako postići da ljudi ne sjedaju u alkoholiziranom stanju na bicikl i takvi ne ugrožavaju vlastite, ali i tuđe sudbine?

Ilustracija s prometne nesreće

Statistike pokazuju kako su biciklisti svojevrsna „crna rupa“ hrvatskog prometa, ali i hrvatskih zakona. Postali su najopasnija kategorija sudionika u prometu koji ugrožavaju sebe, ali i sve ostale s kojima dijele cestu. A rješenja za takvo ponašanje čini se – nema.

TRI PUTA PIJAN U JEDNOM TJEDNU
– Čak 70 posto alkoholiziranih biciklista koje zaustavimo ponovno će sjesti na bicikl pod utjecajem alkohola za samo nekoliko dana. Riječ je o ljudima starosti između 40 i 50 godina. Znalo se dogoditi da u jednom tjednu istog čovjeka tri puta zateknem pijanog na biciklu. Nema prsluk, nema svjetlo i navečer je na cesti u nekom selu gotovo nevidljiv. Opasan je za druge vozače, ali i pješake – ističe Elvis Frajlić, djelatnik Postaje prometne policije Virovitica.

Biciklisti bi trebali imati prsluke noću

Kao motorist koji je već šest godina svakodnevno na terenu vidio je gotovo sve. I uvjerio se da u nekim slučajevima zakoni, propisi i kazne jednostavno nisu dovoljno učinkoviti. Zašto, objašnjava na poznatom primjeru.

– Kad zaustavimo biciklista koji je pod utjecajem alkohola, kazna je 500 kuna. Ako je toliko pijan da ne može sići s bicikla i odgurati ga kući, odvodimo ga na zadržavanje od 12 sati, dok se ne otrijezni.

U nekim slučajevima završimo odmah na hitnoj s njim, tek onda odlazi na triježnjenje. Zadržavanje i triježnjenje mu oduzima 300 kuna od kazne. Preostalih 200 kuna ne može platiti, a novac nema. Nema primanja, nema posao, nema imovinu, nema mu se što ovršiti. Nakon triježnjenja u pritvoru, primirit će se dan-dva, a nakon toga sve ispočetka – iz iskustva priča E. Frajlić.

GORDIJSKI ČVOR SUSTAVA
Većina alkoholiziranih biciklista koji su ponavljači upravo su ljudi koji nemaju stalno zaposlenje i kojima država osigurava naknadu za nezaposlene ili socijalnu pomoć. Budući da je riječ o zakonom zaštićenim primanjima, država ih ne smije iskoristiti za, primjerice, naplatu kazne u prometu, putem ovrhe.

Ilustracija, izvor: 123rf.com

S druge strane samo jedna vožnja biciklom u alkoholiziranom stanju, bez svjetla, prsluka i s lelujanjem po cesti vozača može stajati 1500 kuna. Kao i života.
Tu novčanu kaznu država nema otkud naplatiti, a rijetko će tko zbog ovih prekršaja završiti u zatvoru ili svoju kaznu zamijeniti za rad za opće dobro, pokazuje hrvatska praksa.

Stoga se postavlja pitanje – kako zaustaviti taj problem u kojem država nekome osigurava novac, a zauzvrat isti stvara dugove državi? Pitaju se to i građani koji redovito podmiruju troškove za svoje prometne greške.

Za sada biciklist nema vozačku i nema mu se što oduzeti, zakonom ne može dobiti zabranu vožnje biciklom ni kaznene bodove. Kaznu ne plaća, a apel na savjest, pokazuju policijske statistike, ne vrijedi.
Danas pijan sjeda na bicikl, a i sutra će, čini se, bez ozbiljnijih sankcija dok se ne pronađe djelotvorno rješenje koje će raspetljati ovaj gordijski čvor našeg sustava.

(www.icv.hr, mlo, foto: Ilustracija)