Dr. Danijel Rešetar liječnik je Hitne medicinske pomoći u Slatini, voditelj ispostava u Slatini i Orahovici i zamjenik Lahorke Weiss, ravnateljice županijskog Zavoda za hitnu medicinu.
U Hitnoj pomoći kao liječnik i član tima radi već desetak godina i ističe kako je riječ o lijepom, ali i zahtjevnom poslu. Osobito ovih dana, kada imaju pune ruke posla sa sudionicima prometnih nesreća, studentima koji su se vratili kući, ozlijeđenima u poljoprivrednim radovima, motociklistima koji su stradali na cesti, turistima koji dolaze u ambulantu zbog temperature, osobama koje je napao stršljen i hitno trebaju pomoć…
Sve to ponekad čini samo mali dio smjene za osobe koje rade u Hitnoj pomoći. Smjene traju po 12 sati i liječnici, medicinske sestre i tehničari te vozači nikad ne znaju što će ih taj dan dočekati na poslu.
– Općenito se povećava broj intervencija kako se ljeto primiče kraju. Tijekom ljeta ljudi su više vani, sezona je godišnjih odmora, putovanja, druženja i okupljanja. Imamo dosta intervencija vezanih uz ozlijede u poljoprivredi,šumarstvu, tvornicama. Primjerice, u lipnju smo u Slatini imali ukupno 117 intervencija, u Orahovici 63, u Voćinu 8.
U srpnju je taj broj narastao na 159 intervencija u Slatini, 73 u Orahovici i 6 u Voćinu. Porastao je i broj pacijenata u ambulantama – ističe dr. Danijel R. o radu timova koji pokrivaju područje od Cabune do Zdenaca.
JEDAN LIJEČNIK RADI I PO PET AMBULANTI
Svaka je intervencija priča za sebe. Veliki dio njih i nisu hitni slučajevi, no riječ je o ljudima koji imaju zdravstvenih problema, ali nemaju kako doći do svog liječnika ili ih nema tko prevesti.
-Nemamo pokrivenost svih ambulanti u manjim mjestima i općinama, da je ondje liječnik stalno prisutan, pa su ti ljudi u kontaktu sa svojim liječnikom u najboljem slučaju jednom u dva tjedna. Oni nisu u velikom stupnju hitnosti, ali zasad nemamo drugu alternativu – kaže dr. Danijel Rešetar koji kaže kako su prije nekoliko dana kao intervenciju imali previjanje rane na peti kod pacijentice kod kuće.
-Problem je starački aspekt u selima, ljudi se nemaju kome obratiti, sezona je godišnjih odmora, a jedan liječnik radi 5-6 ordinacija, pa ljudi dolaze nama na hitnu. Isto je sa stomatolozima. Ljudi su tako prepušteni sustavu, a mi se trudimo, koliko možemo, da svima budemo na usluzi. Iako to inače radi sanitetski prijevoz, nerijetko ih mi i vozimo u bolnicu, da dobiju bar kakvu-takvu skrb dok njihovog liječnika nema – kaže dr. D. Rešetar.
Ponekad, u istu kuću dolazi i dva, tri puta tijekom noći, iako je pacijentovo zdravstveno stanje zadovoljavajuće, ali ga nedugo nakon intervencije ukućani ponovno zovu.Nema srca reći “ne” pacijentu koji je u strahu za svoje zdravlje, kao i njegovi bližnji.
U desetak godina teško je izdvojiti posebne slučajeve, u ovom poslu. No pamti jednu od posebnih intervencija. Porodio je ženu u ambulanti u Slatini, na pola puta od Čađavice do Virovitice.
– Žena je zvala da se porađa i već su krenuli iz Čađavice prema Slatini. Mi smo krenuli prema njima, no procijenio sam da porod ne možemo obaviti tijekom transporta. Beba je išla na zadak, pa smo telefonski za porod dogovorili ambulantu u Slatini, gdje imamo ginekološki stol i gdje nam je bilo najbliže. Tamo smo napravili i porod, a kad su i mama i novorođenče bili osigurani, prevezli smo ih u bolnicu u Viroviticu. Sve je na kraju dobro prošlo – sa smješkom se prisjeća liječnik događaja zbog kojeg je, kao i zbog hrabrosti i stručnosti u kompliciranom porodu, pobrao pohvale kolega i sretne obitelji.
Nisu mu strane situacije u kojima stoji mokar u kanalu i pokušava doći do vozačice, zaglavljene u automobilu, a stresne intervencije u kojima u seknudi mora odlučiti o najboljem potezu za pacijenta dio su gotovo svake smjene.
– To je posao koji je lijep, ali me nakon 10 godina dosta potroši, kao i druge članove time. Nekad daješ sve od sebe, ali mnogi to ne razumiju. Ja razumijem da je nekome teško s temperaturom čekati dva sata u ambulanti, dok se mi ne vratimo s terena, no ima dana kada je pacijent zbog toga ljud i nezadovoljan našim poslom -smatra dr. Rešetar koji ističe kako se u samom sustavu još uvijek može naći prilika za poboljšanje, a samim tim i bolju uslugu pacijentima. Jer, za razliku od virovitičkog područja, slatinsko i orahovačko je zahtjevnije. Pacijente prevoze u virovitičku, ali i u našičku bolnicu. Puno se vremena gubi na put.
GUBE VRIJEME NA PUT
Rizik je to u situaciji kada je za pacijenta svaka sekunda bitna. – Ponekad iz Slatine odlazimo po pacijenta u Orahovicu i zatim ga prevozimo u bolnicu u Našice. To je dalek put. Kada predamo pacijenta, nama za povratak u Slatinu iz Našica treba 50-ak minuta, to je vrijeme kada je naše područje bez liječnika u Hitnoj pomoći i to treba riješiti nekim drugim modelom, da pacijenti ne čekaju – smatra dr. Rešetar koji ističe kako je jedan od problema nadležnost, a koja je ograničena županijama, odnosno jedinicama lokalne samouprave.
– Zasad su granice županije, što nije dobar model jer se previše vremena gubi na nadležnost. Sada netko iz Kladara mora čekati hitnu iz Pitomače ili netko iz Stare Jošave hitnu iz Orahovice ili Slatine, iako su im teritorijalne Đurđevac ili Našice puno bliži. Umjesto da prva slobodna hitna, koja je teritorijalno najbliža, odmah uskoči u pomoć pacijentu i odlazi na teren, čekaju se timovi koji su podijeljeni unutar ispostava jedne županije – kaže dr. Rešertar.
U slučajevima kada je jedan tim hitne već na terenu, pa se moraju čekati drugi, to vrijeme čekanja da uskoči prva nadležna ispostava predstavlja rizik za pacijente.
– Nužno je povezati dispečere i službu 112, neovisno o županiji i osigurati im uvid u svako slobodno vozilo, u bilo kojoj ispostavi, unutar županije ili u drugim gradovima. Timovima hitne, a najprije pacijentima, to bi bila velika pomoć i poboljšanje usluge – iz iskustva govori dr. Danijel Rešetar. (www.icv.hr, mlo, Foto: Ž. Đaković Leš)