DR. VESNA SAVIĆ, VODITELJICA HITNE MEDICINSKE POMOĆI: Najveća nam je sreća i nagrada kada pomognemo pacijentu

Dr. Vesna Savić u hitnoj službi radi punih 27 godina

Oni dolaze na vrata u gluho doba noći, pružaju pomoć na ulici ili u trgovini, razbijaju stakla na automobilu kako bi došli do unesrećenih i čiste snijeg na zemetenom putu, kako bi što prije došli do pacijenta u udaljenom selu…

Riječ je o liječnicima, medicinskim sestrama i tehničarima te vozačima, članovima timova hitne medicinske pomoći koji osobama u potrebi pomažu 0-24 sata. – I nakon 27 godina službe, još uvijek mi je najveća nagrada i sreća kada je pacijent na kraju naše intervencije dobro- kaže nam dr. Vesna Savić, liječnica u Hitnoj pomoći u Virovitici.

Voditeljica je ispostava Hitne pomoći u Pitomači i Virovitici, svaki dan ima između 5 do 10 intervencija, od prometnih nesreća, ozljeda, hitnih stanja pa sve do „hladnih“ posjeta kroničnim pacijentima, teško bolesnima. Posla je jako puno pa rade i s pacijentima u ambulanti, unatoč tome što su izvanbolnička hitna i što su im kućne posjete i tereni “glavni” zadatak.

VIŠE INTERVENCIJA

– U zadnje vrijeme jako se povećao broj naših intervencija. Riječ je o pogoršanju kroničnih teških stanja, uglavnom su to pacijenti oboljeli od malignih bolesti i teških kroničnih bolesti, bubrežni bolesnici. U ovo ljetno vrijeme povećao se i broj pregleda u ambulantama, osobito zbog uboda kukaca, poput stršljena pa jedan veliki dio pregleda odlazi na lokalne alergijske reakcije u kojima je nužno brzo djelovati – ističe ova liječnica s bogatim iskustvom, poznata po svom mirnom i pribranom pristupu pacijentu.

On je ponekad presudan u slučajevima kada je osoba u šoku, deliriju, apstinencijskoj krizi i drugim situacijama kada je ugrožen ne samo jedan, nego i više života, pa i njihov. U situaciji u kojoj je dragocjena svaka sekunda, ona i tim moraju brzo razmišljati kako najbolje prići čovjeku i pomoći mu. Dr. Savić i njen tim, kojeg hvali, prošli su različita iskustva. Svako je različito i svako je posebno.
Sa svojim pacijentima iskusili su kišu, led, snijeg. Nerijetko imaju tuđe izlučevine na sebi, ogrebotine zbog provlačenja kroz granje, a puno puta improviziraju na licu mjesta, kako bi što prije i kvalitetnije pomogli osobi koja je ozlijeđena, koju boli, koja je izvan sebe.

“HLADNE” POSJETE

Iako im je u opisu posla služiti u hitnim slučajevima, najveći broj njihovih intervencija odlazi, kaže dr. Savić, na ne-hitne situacije. Ambulante hitne pomoći ovih su dana pune i pacijenata koji nemaju svog liječnika u Virovitici ili im je liječnik završio smjenu. Po pomoć ili samo lijek dolaze i turisti. – Naša ambulanta nije zatvorena pa da nam u Hitnu dolaze samo kada je nešto hitno, mi ljudima pružamo pomoć uvijek i u svakoj potrebi – ističe dr. Savić koja kaže kako na ne-hitna stanja zaista odlazi puno vremena, ali da je pacijent taj koji je glavni.  Slično je i s terenima.

Najveći broj intervencija odlazi na tzv. „hladne posjete“ nepokretnim pacijentima, teško bolesnim ljudima koji stjecajem okolnosti ne mogu doći do svog liječnika ili su njihovi liječnici odsutni.  – To su slučajevi u kojima na teren odlazimo kako bi pomogli pacijentu kod bolova bolova u kralježnici i lumbaga, kada je osoba zbog bolova prisiljena zatražiti hitnu pomoć, kada ih zaista toliko boli da ne mogu drugačije nego zvati hitnu. Po nekim našim smjernicama, to uopće ne ulazi u naš posao, ali kako ćemo čovjeka ostaviti u tom stanju da se sam snalazi – pita dr. Savić.

Ilustracija: Od uboda insekata do prometnih nesreća – tim hitne je na terenu

– Onda ih mi obilazimo, zbrinjavamo i ostavljamo doma, ako nije došlo do nekog akutnog pogoršanja. Ako postoje indikacije za daljnju obradu, onda ih vozimo u Hitni bolnički prijem koji im nakon nas pruža medicinsku uslugu – kaže dr Savić.

U gotovo tri desetljeća služenja drugima, svaka je intervencija na nju ostavila dojam. Porodi kod kuće, izvlačenje iz automobila, pomoć ljudima u šoku, reanimacije na licu mjesta, sve to ulazi u „običan dan u uredu“ za osobe poput dr. Savić.

– Malo tko zna da tri čovjeka ne mogu napraviti kvalitetnu reanimaciju, to je jako zahtjevan posao, ponekad traje i do 50 minuta, u kojem se izmjenjujemo. Nakon takve intervencije svi su umorni, no nova intervencija već čeka, netko drugi je u potrebi – ističe dr. Savić.

Specifična priroda ovog zvanja čini da je svaki dan drugačiji i poseban. No liječnici ipak pamte neke od slučajeva koji su im obilježili godine rada i pomoći drugima.

I GRAĐANI POMAŽU

Među najpotresnijim intervencijama, sjeća se dr. Savić, je ona kada je dvogodišnje dijete progutalo čep i počelo se gušiti. Roditelji su zvali hitnu pomoć, nakon što sami nikako nisu mogli izvaditi predmet iz djetetova grla. Počeo se spuštati i situacija je bila više no ozbiljna.

-Došli smo zaista u posljednji tren, svi su znakovi ukazivali da je dijete predugo bez zraka i da sekunde odlučuju. Bilo nam je teško, i kao stručnjacima, ali i kao ljudima, i sami smo roditelji, sve nam je znano, dijelimo iste brige i strahove. Uspjela sam izvaditi čep, bio je jako duboko, dijete je udahnulo i to je bio tren koji se ne može opisati riječima – skromno kaže dr. Savić.

Improvizacija je velik dio njihova posla. Kada nisu na terenu i kada je ambulanta prazna, vježbaju kako skratiti put pomoći i kako najbolje pomoći unesrećenom. A kada su vani, ponekad ovise i o pomoći drugih ljudi i službi, budući da sami prenose pacijente ili se bore s uvjetima zbog kojih im je pristup pacijentu otežan.

Kada je kriza, građani priskoče u pomoć pa im putem medija dr. Savić zahvaljuje.

– Naš teren je specifičan, na primjer Levinovac. Imamo dosta izoliranih područja. Tu dolazi do izražaja ljudska suradnja. Ljudi nam pomognu na razne načine. Zimi, kad su loši uvjeti, cestari nam pomognu i omoguće pristup – ističe dr. Savić.

Poručuje da od poziva do intervencije prolazi između 5 do 10 minuta, ovisno o vremenskim uvjetima i gdje se tim trenutno nalazi. Vozila su opremljena sustavom koji dispečerima, odnosno dojavnoj jedinici, točno pokazuje gdje se nalaze na cesti.  Tako da pacijent i njegova obitelj, kojoj se sekunde sigurno čine kao minute, mogu biti mirni, znajući da je pomoć na putu, kaže. (www.icv.hr, tekst i foto: M. Lovrenc)