Josip Strmečki, umirovljeni profesor likovnih umjetnosti dobitnik je Zahvalnice Grada Virovitice za izniman doprinos u odgoju i obrazovanju. Prosvjeti je posvetio cijeli svoj radni vijek, od Specijalne osnovne škole „Peti listopad“ (današnji COOR) pa sve do mandata ravnatelja OŠ Ivane Brlić-Mažuranić, časnu funkciju koju je obnašao pune 22 godine, do odlaska u mirovinu u ožujku 2017. godine sa 42 godine radnog staža.
Do imenovanja za ravnatelja aktivno se bavio slikarstvom, scenografijom, dizajnom, idejnim projektiranjem građevina i unutarnjim uređenjem objekata. Djeluje kao slikar, autor pisanih kritika i kataloga, scenograf virovitičkog kazališta, bavio se grafičkim dizajnom, uređenjem časopisa, kataloga i promidžbenih materijala.
Projektirao je više desetaka građevinskih objekata, od kojih i idejno rješenje školske športske dvorane IBM, a dizajnirao je i unutarnje uređenje više namjenskih objekata od kojih i restoran Dvorac Virovitica. Idejni je autor više spomen-obilježja iz Domovinskog rata.
Kao ravnatelj poticao je opremanje škole, osuvremenjivanje i unapređenje nastavnog procesa, demokratizaciju i toleranciju u nastavnom procesu i životu škole u zajednici. Posebno je razvijao suradnju roditelja i škole, a u radu s učenicima poticao je afirmaciju i promociju uspjeha. Od 2002. do 2012. godine bio je voditelj Aktiva ravnatelja OŠ Virovitičko-podravske županije i član Predsjedništva Hrvatske udruge ravnatelja osnovnih škola.
Pune 42 godine života posvetili ste prosvjetnom radu. Koje biste trenutke izdvojili iz tog perioda, kao posebne i trajne?
Nakon 42 godine rada skupi se mnogo trenutaka i uspomena. Pamtim uspomene koje su bile intenzivne, bez obzira bile ugodne ili neugodne. Sreća je da se radije sjećam ugodnih uspomena – mnogih učiteljica i učitelja, izvrsnih suradnika, kolega i prijatelja, uspješnih učenika, odgovornih roditelja, vanjskih suradnika škole, prijatelja iz Traunreuta i prijatelja naše škole.
Bavite se slikarstvom, scenografijom, dizajnom i idejnim projektiranjem građevina i unutarnjim uređenjem objekata. Koji stilovi su Vam inspiracija i koja je misao vodilja dok stvarate?
U mladosti sam se intenzivno bavio mnogim područjima oblikovanja. Preuzimanjem poslova ravnatelja škole mnoge sam aktivnosti zapostavio zbog opsega poslova rukovođenja školom. No i u tom je poslu bilo mogućnosti za kreativan i predan rad. Nadam se da sam većim dijelom uspio. U slikarstvu sam istraživao i prošao nekoliko izražajnih faza, a zadržao se na asocijativnom slikarstvu jer slika od niza znakova koja provocira promatrača na izvođenje zaključaka o motivu, atmosferi i slično, uključuje promatrača da „dovrši“ našu sliku. A misao vodilja? Vjerujem da je to urođena potreba da ono što radiš učiniš na najbolji način.
Izdvojite neke od važnih promjena koje su učinjene u školstvu, Vašom zaslugom kao ravnatelja, ali i voditelja Aktiva ravnatelja OŠ Virovitičko-podravske županije i člana Predsjedništva Hrvatske udruge ravnatelja osnovnih škola.
Škola je veliki sustav, i veći nego što se na prvu može pretpostaviti. Zbog toga pojedinac, pa bio on i ravnatelj, može malo promijeniti. Ali ako ima viziju, prepozna resurse i uoči slabosti i snagu, pronađe suradnike, predloži im projekte i programe, u timskom radu s učiteljima može ostvariti rezultate i postići uspjeh.
Moje je zadovoljstvo što sam imao suradnike, predane i vrijedne učitelje, koji su prihvatili i unaprijedili prijedloge te u zajedničke projekte uključili učenike i njihove roditelje. To je omogućilo bitne pomake i promjene u našoj školi. Uz podršku osnivača, školu smo uredili i opremili. Radu smo pristupili s motom „Škola uspješnih i zadovoljnih“ uz kredo „Umjerenost u svemu, osim u učenju“ pa je i informatika u školi zastupljena već od 1990. godine. U funkciji promocije uspješnosti razvili smo projekt izbora najučenika i najsportaša škole, a u funkciji kreativnosti i zadovoljstva učenika organizirane su školske plesne večeri i školske priredbe.
U funkciji uspješne nastave u školi se provodi kreativna i vizualizirana nastava s objavljenim elementima i kriterijima vrednovanja prije nego što je to naložilo Ministarstvo. Vijeće roditelja osnovali smo već 1995. godine i pomagali smo Ministarstvu u ustrojavanju Vijeća roditelja. Razvili smo više projekata koji su od Agencije za školstvo odobreni i kao primjeri dobre prakse prezentirani drugim školama.
Rad naše škole i školski programi ili projekti prezentirani su i na državnim skupovima ravnatelja, a projekt „Stop trgovanju djecom“ certificiran je kao međunarodni projekt i prezentiran je osnovnim i srednjim školama u RH te zemljama u okruženju. Škola je u zadnjih dvanaest godina jedna od najuspješnijih škola u županiji. Nažalost, takvi uspjesi prošli su ispod radara i znatiželje medija, pa se dogodilo ono hrvatsko – biti uspješan i nije neka vijest. Sve to rezultat je zajedničkog rada škole, čime se i ja ponosim.
Što za Vas znači ovo priznanje?
Lijepo je čuti pohvalu za svoj rad, a posebno je ugodno dobiti javno priznanje Grada i predstavnika građana Virovitice. To mi daje pravo da vjerujem da sam uspješno odradio povjeren mi posao. Posebno zahvaljujem predlagatelju koji je prepoznao moj rad i nominirao me za priznanje. Bilo bi mi drago da sada mogu reći kako će mi priznanje biti poticaj za daljnji i još uspješniji rad, ali to nije moguće jer sam sada u mirovini, zbog toga samo – hvala svima koji su me u radu podržavali, predložili me i dodijelili mi javno priznanje Grada Virovitice. (www.icv.hr, mlo, foto: privatni arhiv)