Od 17. do 22. rujna u talijanskom gradu Jesolo Lid, nedaleko Venecije, održano je Svjetsko prvenstvo za kadete i juniore u kickboxingu na kojemu je nastupilo 2312 boraca i borkinja iz 64 zemlje svijeta, među kojima i hrvatske reprezentativke Una Maravić i Eva Gal, inače članice TKD kluba Slatina.
Una Maravić na tom je prvenstvu ostvarila svoj san, postala je svjetska prvakinja u kick lightu kategoriji juniorki do 55 kilograma, dok je Eva Gal osvojila treće mjesto i brončanu medalju u point fightu kategoriji starijih kadetkinja do 28 kilograma.
Naše su se cure vratile u svoj grad Slatinu u nedjelju i poslije jednodnevnog odmora odmah su nastavile s treniranjem u dvorani TKD Slatina, gdje smo ih zatekli s trenerom Stjepanom Galom u čijem smo prisustvu s njima porazgovarali.
Samozatajna sedamnaestogodišnja Una Maravić učenica je trećeg razreda Srednje škole Marka Marulića Slatina, smjer opća gimnazija i odlična je učenica.
Una, kakav je to osjećaj ostvariti tako veliki uspjeh, postati svjetskom prvakinjom?
– Osjećaj je odličan, jer tek nakon ostvarenog rezultata i prespavane noći shvatiš da ti se sav dugogodišnji trud isplatio.
Imaš li tremu prije borbe kada izlaziš na tatami?
– Imam. Ali onu pozitivnu tremu u iščekivanju da borba što prije počne.
Ne bojiš se protivnice koja je ispred tebe?
– Ne. Jer znam što mogu i što znam.
Kako izgleda tvoj „radni“ dan? Kako uspijevaš uskladiti školu s treninzima?
– Ujutro se budim u normalno vrijeme kao i svi moji vršnjaci, obavim sve pripreme za školu, a navečer idem na trening. Ako sam u popodnevnoj smjeni odmah nakon nastave idem na trening, a kada se vratim s treninga pripremim sve za sutrašnju nastavu, pogledam trebam li nešto dodatno raditi za nastavu kako bi sve stigla sljedeći dan.
Paziš li na ishranu jer sport kojim se baviš iziskuje velike napore?
– Jedem jako puno povrća, ali i sve vrste mesa, jer je potreban unos dovoljnog broja kalorija zbog napora na treningu.
Koliko se već dugo baviš taekwondoom?
– Taekwondo treniram od prvog razreda osnovne škole, znači deset godina, usporedo s kickboxom kojeg također radimo na treninzima u Taekwondo klubu Slatina.
Kako dečki u školi gledaju na tebe kao borkinju, boje li te se, zadirkuju ili imaju respekt prema tebi?
– Ne zadirkuju me. Vidim da cijene ovo čime se bavim, kao i moje postignute rezultate, što mi je jako drago.
Kako tvoji roditelji gledaju na sport kojim se baviš? Strahuju li za tebe kad izlaziš na tatami?
– Tata i mama, Bruno i Danijela, su me podržavali u mom odabiru sporta od prvog dana. Mislim da ne strahuju za mene kad se borim, a i ako da, to dobro skrivaju.
Ovo je tvoj prvi nastup za našu reprezentaciju ili?
– Da, ovo mi bio prvi nastup za reprezentaciju Hrvatske i, hvala Bogu, vratila sam se sa zlatom.
Kakav je Stjepan trener?
– Odličan. Zahvalna sam što imam takvog trenera koji zna napraviti treninge zanimljivima, tako da nikome od nas nije teško dolaziti na njih. Osim treninga u dvorani, radimo treninge i na otvorenom, u prirodi – odgovarala je Una kroz smiješak na svako naše pitanje.
Još uvijek razigrana desetogodišnja Eva Gal odlična je učenica četvrtog razreda Osnovne škole Josipa Kozarca Slatina
Eva, koliko se ti dugo baviš taekwondoom?
– Taekwondoom se bavim devet godina. Tata me je jednom prilikom odveo na trening i svidjelo mi se i od tada treniram.
Hoćeš li mi reći kakav je Stjepan kao tata, a kakav je kao trener, ima li razlike?
– Ima. Iskreno, doma kao tata je dobar, ali ponekad i malo strog, a kao trener strog i pravedan.
Da li se bojiš ponekad protivnice kada vidiš da je veća od tebe?
– Malo da, malo me trema pogodi, ali kad se počnem boriti sve prestane, onda se opustim.
Da li se mama boji za tebe kada se boriš?
– Da, ima tremu, strah ju je da se ne ozlijedim i tak’ nešto. Kao i svi roditelji čija se djeca bave sličnim sportom.
Kaže nam tvoj tata-trener da su na natjecanjima skoro uvijek protivnice veće od tebe, kako se s njima nosiš, kako ih pobjeđuješ?
– Pa…, tata mi je objasnio da su one sve manje od mene… i pobijedim ih – veselo je odgovarala brončana Eva Gal.
Trener TKD Slatina Stjepan Gal je u taekwondou već dugih 37 godina. Internacionalni je instruktor taekwondoa, nositelj je crnog pojasa četvrti dan
Stjepane kakvi su uvjeti u kojima trenirate kada postižete ovakve vrhunske rezultate?
– Nažalost vrlo loši. Ovo nam je treća dvorana ove godine i nije baš na najboljem mjestu, jer je od Srednje škole Marka Marulića udaljena oko kilometar i pol, a od Osnovne škole Josipa Kozarca oko dva i pol kilometra pa nam polaznici jedva stignu na treninge, a tu je i oprema koju moraju nositi. Prvu smo dvoranu ove godine imali u zgradi gdje je Dom zdravlja, drugu ispod Pučkog otvorenog učilišta Slatina i ova tu gdje je bila kapelica Župe bl. Ivana Merza, dok nije sagrađena crkva, nam je treća. Eto, tako smo se mi na tri lokacije pripremali za ovi svjetsku smotru i ipak smo ostvarili vrhunske rezultate s kojima se nitko u Slavoniji i Baranji ne može pohvaliti.
Jeste li razgovarali s nekim iz Grada u vezi dvorane?
– Jesam. Iz Grada su nam obećali da će nam nešto riješiti, nadam se da hoće. Moram napomenuti i to da je situacija u Zajednici športskih udruga grada Slatine vrlo loša. Mi kao osvajači svjetskih medalja i koji se natječemo u olimpijskom sportu dobivamo samo oko devet tisuća kuna, što je sramota.
Kako ste onda financirali putovanje i boravak na Svjetskom prvenstvu u Italiji?
– Snalazili smo se svakako. Morali smo pronaći petnaest tisuća kuna koliko nas je koštalo to natjecanje. Jedan dio, troškova snosila je reprezentacija, a dobar dio troškova snosio je jedan zagrebački klub koji vodi borac Marko Šarko kojeg sam svojedobno trenirao, a pomogao nam je i Sportski savez grada Zagreba. Također, moram spomenuti i Grad Slatinu, gradonačelnika Denisa Ostrošića i Branimira Kalanja, koji su nam isto pomogli u realiziranju preostalog dijela potrebnih financijskih troškova. No, i pored svih tih otežavajućih okolnosti uspjeli smo ostvariti ovaj zavidni rezultat – ispričao nam je alfa i omega slatinskog taekwondoa, trener Stjepan Gal, dodajući kako se nada da će ubuduće vrhunski rezultati njegovih borkinja biti bolje i više cijenjeni u lokalnoj zajednici, te kako će mjerodavni prepoznati sav trud koji u taj sport ulažu Una i Eva, kao i svi ostali sportaši koji se bave individualnim sportovima, jer Taekwondo klub Slatina na ovakvim natjecanjima ne predstavlja samo Hrvatsku, već i Virovitičko-podravsku županiju i grad Slatinu.
(www.icv.hr, adf; foto: D. Fišli i S. Gal)