NOGOMETNA SUTKINJA MATEA LOPARAC OSTVARILA JE SAN Danas „kroji“ pravdu na županijskim travnjacima

Uporna osamnaestogodišnjakinja danas „kroji“ pravdu na županijskim travnjacima

Htjela bih napredovati, obožavam to što radim i zaista uživam u suđenju. Da bih došla do većih liga, moram još puno trenirati i učiti, ali mlada sam i za takav iskorak imam još dosta vremena – govori nam M. Loparac.

Jedna od ne toliko obožavanih nogometnih funkcija jest ona nogometnog suca koji je često na udaru obaju momčadi, trenera, navijača na tribinama i gledatelja pred malim ekranima jer ipak, svi jedva čekaju priliku za kritiku. Nogomet je u javnosti poznat kao najvažnija sporedna stvar na svijetu, a nogometne sutkinje sve su češća pojava na nogometnim terenima. Naša sugovornica, mlada nogometna sutkinja iz okolice Slatine, Matea Loparac (18), ostvarila je svoj dječački san i danas „kroji“ pravdu na nogometnim terenima.

SUTKINJA I POLICAJKA

– Sve je započelo kada sam krenula s ocem na utakmice Prve hrvatske nogometne lige. Kao mala, uvijek sam govorila kako bih htjela postati nogometna sutkinja i policajka. Jedna želja mi se ostvarila, a nadam se da će i druga. Trenirala sam razne sportove: odbojku, atletiku, rukomet pa čak i nogomet, ali nažalost sve je to kratko trajalo. Zato će suđenje trajati zauvijek – optimistična je Matea.

Tečaj za nogometnog suca položila je sa 16 godina, a na nogometnim travnjacima sudi već dvije i pol godine.

– Moja prva utakmica bila je 4. ožujka 2016. godine, pamtit ću ju zauvijek. Do sada sam bila samo pomoćni sudac, ali to će se uskoro promijeniti jer želim postati glavni sudac koji će donositi sve odluke na terenu. Htjela bih napredovati, obožavam to što radim i zaista uživam u suđenju. Da bih došla do većih liga, moram još puno trenirati i učiti, ali mlada sam i za takav iskorak imam još dosta vremena – govori nam M. Loparac.

Za Matein ulazak u svijet suđenja zaslužan je otac Goran, jedan od najboljih sudaca na prostoru Virovitičko-podravske županije, ali i sudac s prvoligaškim iskustvom, koji joj je velika podrška.

BAŠ KAO TATA

-Moj otac sudi već dugi niz godina i jedan je od boljih sudaca. On mi je najviše pomogao u sudačkoj karijeri, a najviše volim kada izađemo zajedno na teren. Često idemo zajedno na utakmice 1. HNL pa sam tako posjetila sve prvoligaške stadione – ponosno ističe naša sugovornica.

Na “travnjacima” je doživjela puno pozitivnih, ali i negativnih iskustava. To ju nije spriječilo da radi ono što najviše voli.

– Najneugodnije trenutke pamtim s početka karijere, a prva utakmica bila je ujedno i najteža. Bilo je povišenih tonova pa čak i vrijeđanja, jer ipak sam žensko, a većina misli da sutkinje u nogometu “nemaju što tražiti”. Na utakmice sam išla uplašena. To je iza mene, sada idem sretna i s osmjehom na licu, starija sam i ne bojim se. Najviše volim čuti kada mi kažu: “bit ćeš bolja od oca Gorana” – nastavila je M. Loparac.

Matea je veliki zaljubljenik u “domaći” nogomet i Prvu hrvatsku nogometnu ligu, a istaknula je i nekoliko sudaca čije suđenje smatra vrlo kvalitetnim.

-Najkvalitetniji sudac mi je Bruno Marić, no on je nažalost završio karijeru. Od aktivnih sudaca moram istaknuti Marija Zebeca i Igora Pajača, ali naravno, moj otac Goran je ujedno i moj najveći ponos. Meni najdraže sutkinje su moje kolegice, Sanja Rođak-Karšić i Barbara Vidović-Volenik. Najdražeg nogometaša nemam, ali posebno poštujem sve koji igraju u 1. HNL – naglasila je Matea.

PORUKA NASLJEDNICAMA

Za kraj, Matea ima poruku i za buduće nogometne sutkinje, ali i za one koje se još nisu odlučile za taj posao zbog određenih strahova.

-Želim preporučiti svim curama koje vole nogomet da se slobodno “uključe” u suđenje. Na početku će možda biti teško, ali to sve brzo prođe i na kraju se sve uspješno završi – zaključila je naša sugovornica, a mi joj želimo puno sreće kako na nogometnim terenima, tako i u drugim životnim “vodama”.

(www.icv.hr, ts, foto: arhiva)