Ivan Felendeš iz Zdenaca napisao knjigu o pustarama: Nekad bile centar svih događanja, a danas stoje zapuštene

Mnogi stariji čitatelji sjetit će se i znati što su bile pustare, tko je u njima i što radio te kako su one nekada bile centar svih događanja u selu. Niz takvih pustara postojalo je i u Zdencima i oko njih, a putem istraživanja života u pustarama krenuo je Zdenčanin Ivan Felendeš (66) koji je rođen na jednoj takvoj zdenačkoj pustari.

-Pustare su nastajale tamo negdje početkom i polovinom 19. stoljeća. Pustara u Zdencima je izgrađena pokraj stare ciglane, a tamo je prolazila i pruga i zapravo većina pustara je građena uz pruge jer su najvećim dijelom bile u posjedu veleposjednika Gutmanna. U sklopu zdenačke pustare izgrađene su poslovne zgrade u kojima se odvijala ratarska proizvodnja, a u samoj pustari je bila stočarska i mljekarska proizvodnja. Bilo je tu također i stambenih zgrada u kojima je živjelo po 5 ili 6 stanara sa svojim obiteljima. Pustare su zapravo bile, danas bi to rekli, mali trgovački centri, tu su bile mljekare, klaonice, male pekare s krušnim pećima, a tu su se odvijali i razni kulturni događaji, zabave, puštalo se kino, a u pustarama je bio razvijen i sportski život, igrala se odbojka, boćanje, bila je i kuglana, a poseban je bio nogomet i upravo iz naše zdenačke pustare izašao je velik broj sjajnih nogometaša zdenačke Sloge i kasnije klubova većeg ranga. Naša zdenačka pustara nekada je bila doista centar svega i ja sam ponosan što sam tamo rođen i proživio svoj život u njoj – priča Felenedeš te nastavlja kako i zašto su ugašene, odnosno zapuštene.

-Napuštanje pustara krenulo je negdje početkom 60-ih godina prošlog stoljeća, ljudi su krenuli trbuhom za kruhom. Npr. naši zdenački pustaraši su krenuli prema Australiji, bilo je jedno 5 obitelji koje su otišle, potom su neke obitelji odselile u naše veće gradove te po Europi, u Njemačku, Švedsku i druge zemlje jer jednostavno ovdje više nije bilo posla, posebno za mlade. Ovi koji su ostali željeli su se osamostaliti, počeli su graditi svoje kuće u novom radničkom naselju u Zdencima te u Crncu i tako je pustara ostala prazna. Krajem 60-ih i početkom 70-ih su pustare ostale potpuno prazne, i ja danas često prošećem zdenačkom pustarom i dođe mi teško, jer sve je nestalo, moje djetinjstvo je u prašini i korovu – sa sjetom nastavlja Ivan Felendeš koji je upravo želeći sačuvati tu uspomenu odlučio napisati knjigu o svojoj pustari pod nazivom “Pustara Zdenci tragovi sjećanja” koju je promovirao u sklopu Dana općine Zdenci.

-Knjiga mi je nekako došla spontano, jednostavno zbog vlastitih osjećaja jer sam želio sačuvati sjećanja na pustare koja danas pomalo nestaju i izumiru. Na pustari Zdenci je bilo oko 250 ljudi, i ti ljudi nisu brojevi, oni imaju svoja imena i prezimena, svoj život u pustari i želja mi je bila te ljude za sva vremena zabilježiti i one koji su živjeli ili samo radili u njoj. Moram svakako reći da je na zdenačkom i okolnom području bilo puno pustara i njih sam sve spomenuo i zabilježio podatke u knjizi jer htio sam da današnji mladi vide da su pustare nekada vrvjele ljudima, zabavljali se i radili, bile su jednostavno izvor života. Nadam se da sam uspio starije vratiti u njihovo djetinjstvo, a mladima približiti ljepotu života u pustari. Moram se zahvaliti ljudima koji su mi puno pomogli u stvaranju ove knjige, tu je prije svih rođeni Zdenčanin, danas profesor na studiju u Osijeku, Ivan Balta, zatim moj brat Josip Felendeš iz Orahovice, podatke su mi davali Anica Felendeš, Frane Tokić, Bela felendeš, Pavica Tonček i Slavko Risović, a posebno moram spomenuti i veliku pomoć načelnika općine Zdenci Tomislava Durmića koji mi je izašao u susret i Općina je financijski pokrila kompletno izdavanje i promociju knjige. Činjenica je da se danas rijetko tko odlučuju zasukati rukave i ponešto zabilježiti i zapisati o tim povijesnim stvarima, ja nisam želio dopustiti da barem ovaj moj dio života ostane u zaboravu i po reakciji koju sam imao na promociju bilo je vidljivo da sam uspio pobuditi mnoštvo osjećaja. Naravno da tu neću stati, istraživanje ide dalje, želja mi je pribaviti još podataka o drugim pustarama u okolici. Bit će teško, nema više ljudi koji se toga sjećaju, pa stoga pozivam sve pustaraše koji su tamo radili, susjede i sve koji se sjećaju tih dana da mi se jave i podijele sa mnom svoja sjećanja koja će biti zabilježena u nekoj novoj knjizi. Ova koju sam napisao je sada za sva vremena i može se kod mene kupiti po doista popularnoj cijeni jer želim da ju svi imaju kao sjećanje na jedno vrijeme povijesti u Zdencima. Bilo je mnogih pustaraša koji su živjeli ovdje i potom otišli pa postali mogu reći i slavni. Tako ja imam i jedan zanimljivi članak austrijskog pisca Alexandera Friedricha Rosenfelda poznatijeg kao Roda koji je rođeni zdenački pustaraš. U tom članku, ali i mnogim drugim njegovim djelima on posebno naglašava kako je 1872. rođen u pustari Zdenci što je meni posebno drago jer su mnogi to svoje pustaraško podrijetlo znali kriti – zaključio je Felendeš. (www.icv.hr, vg)