Virovitičanin Hrvoje Babec je u svojoj kratkoj karijeri prošao već dosta toga. Ovaj 19-godišnjak se iskazao svojim igrama u Akademiji Krpan i Babić, što nije prošlo nezapaženo kod brojnih skauta, a put ga je prvo odveo u Belgiju, a zatim u francuski Metz. Kako nam kažu upućeni, Hrvoje je talent koji se izdvajao od svojih vršnjaka, koji jednostavno živi nogomet i kako kažu, drugačije udara nogometnu loptu, što se odmah vidi na prvu. Obavio sam razgovor s njim o tome što je prošao u karijeri, gdje trenutno igra, kako su ga nažalost izigrali neki menadžeri i koje su mu ambicije – prenosi sportskikod.com
Hrvoje, gdje se pišu tvoji počeci nogometa? Gdje si napravio prve nogometne korake?
Prve nogometne korake napravio sam u nogometnom klubu Virovitici, gdje sam ostao do svoje 10. godine, a nakon toga zapazili su me skauti NK Osijeka u koji sam se preselio sa svojom obitelji i tamo sam počeo upijati nogometno zanje od školovanih trenera.
Kako je došlo do tvog prelaska u Akademiju Krpan i Babić?
Nakon godinu i pol otišao sam u Akademiju Krpan i Babić gdje me dočekao rad sa vrhunskim trenerima od kojih sam puno naučio i koji su mi pomogli u daljnjem razvoju za moju budućnost.
Kako ti je bilo tamo?
Proveo sam lijepo djetinjstvo igrajući za Akademiju i naučio puno toga. Teški treninzi i krvav rad doveli su me do mogućnosti igranja u većim klubovima i u drugim državama.
Upravo te dobre igre u akademiji nisu prošle nezapaženo. Otišao si prvo u Belgiju, a nedugo zatim u Metz. Kako je došlo do tih transfera i kako je to sve skupa utjecalo na tebe, kako si se snašao u tim odlascima, za tebe, kao vrlo mladog igrača tada?
Postao sam najboljim igračem amaterskog prvenstva Hrvatske ,a taj trofej mi je otvorio put u reprezentaciju i u belgijskog drugoligaša Seraing, gdje sam proveo pola godine trenirajući sa prvom ekipom. No, imao sam problem sa dozvolom Fife jer nisam bio punoljetan pa se nisam dugo zadržavao u Belgiji, jer kao mlad igrač nisam htio gubiti vrijeme samo trenirajući. Nakon odigrane prijateljske utakmice protiv tadašnjeg prvoligaša Metza, njihovi ljudi su stupili u kontakt samnom. Obavio sam s njima razgovor, a oni su me pozvali u njihov kamp, gdje sam trenirao par puta i zadovoljio njihove apetite i zatim potpisao ugovor na dvije godine.
U Metzu ti je krenulo odlično, dogurao si do kapetana mlade momčadi. Za jednog stranca, sigurno velika stvar…
Za mene se to sve odvilo jako brzo i naravno da sam bio jako sretan i ponosan na sebe da sam potpisao za takav klub. Shvatio sam da se rad uvijek isplati i vrati onoliko koliko daješ u sebe. Otišao sam kao mlad igrač i za mene je to bio jedan veliki korak, ne samo u karijeri nego i u životu, postao sam ozbiljniji čovjek puno prije nego moji vršnjaci.
No, upoznao si i onu surovu stranu profesionalnog igraja, pogotovo u inozemstvu.
Čekao me težak početak na koji nisam navikao. Francuzi su jako profesionalni i ne pokazuju nikakve prijateljske emocije, kući sam išao samo za Božić i Novu Godinu, a ostale dane bih provodio trenirajući i do tri puta dnevno, tako da se nije činilo bajno kako drugi misle, puno sam se žrtvovao i trenirao sam više od ostalih, a kao nagradu dobio sam kapetansku traku, što se još nije dogodilo da neki stranac vodi ekipu na zagrijavanju. Velika mi je čast bila i trudio sam se zahvaliti dobrim partijama i odužiti se na ukazanom povjerenju.
Je li bilo nekog tvog kontakta sa prvom momčadi?
Odigrao sam par prijateljskih utakmica sa prvom ekipom te odradio nekoliko treninga s njima.
Na kraju si otišao iz Francuske. Koji je bio razlog i gdje si završio?
Nakon odrađene 2 godine u Metzu, klub mi je ponudio još jednu godinu ugovora. Stupio sam u kontakt s jednom njemačkom agencijom koja je puno obećavala, a malo radila. Manjak iskustva u tim trenucima me koštao i nisam imao nekoga da me savjetuje pa sam povjerovao krivim ljudima i oni su razlog zašto sam tu gdje jesam.
U međuvremenu si bio u Turskoj na probi?
Tako je. U Turskoj sam imao ugovor na stolu i samo se čekao moj potpis u prvoj ligu za klub Goztepe, u kojem bi imao odličnu budućnost, no ta agencija mi je na kraju predložila nešto drugo.
Je li u pitanju bio Dinamo iz Zagreba?
Tako je da. Na prvu su to bili uvijeti za normalan život, no ispostavilo se da je to bio samo njihov interes i na kraju se nismo dogovorili sa klubom iz Zagreba. Nakon svih tih peripetija odlučio sam napustiti agenciju.
Na kraju svega, ipak povratak u Hrvatsku i to u treću ligu, u Jelisavac. Po statistici ide ti dobro, zabio si neke golove, Vihor ima dobar omjer otkad si došao u klub?
Da, došao sam kući i ostao ovdje kako bih odigrao 3. ligu godinu dana, u kojoj mogu naučiti puno i kaliti se sa iskusnim igračima. Za sada sam pružao dobre partije, postigao par golova i nadam se da ću tako nastaviti.
S obzirom na igranje u inozemstvu, je li ovo korak unatrag za tebe ili samo odskočna daska?
S obzirom da sam igrao u Francuskoj, ovaj sada povratak u nižu ligu me malo potresao, ali naravno nije mi cilj ostati ovdje nego je to samo prolazna stanica koja mi može samo pomoći u daljnoj karijeri i zahvalan sam ljudima koji su mi pomogli doći do tog kluba.
Bio si član U-17 reprezentacije. Kakav je trenutno tvoj reprezentativni status?
Igrao sam za U 17 reprezentaciju te U 18 i skupio 13 nastupa i onda su odjednom pozivi prestali. Ne znam zašto je to tako bilo, pružao sam odlične utakmice u Metzu i nikome nije jasno zašto poziva više nema, to moraju reći oni koji su tako odlučili.
Reci mi Hrvoje za kraj, kakve su trenutno tvoje ambicije i neki tvoj plan i put kojim želiš ići? Pretpostavljam puno više od Vihora i treće lige…
Treniram dodatno i pripremam se za odlazak i nadam se da će do toga doći vrlo brzo, jer svojim odricanjem i treniranjem mislim da zaslužujem priliku za dokazivanjem i vjerujem da ću ju iskoristit kad mi se pruži u nekom puno većem klubu.
(sportskikod.com, foto: arhiva)