„Čitajući knjige nećeš usavršiti vještinu življenja. Život je neobuhvatno protjecanje; opire se svakom određenju. Čitajući knjige nećeš doprijeti do istine. Sve što je napisano, izmišljeno je, stvarnost se ne pokorava riječima. Čitajući knjige nećeš postati ni sretniji, ni bolji – ali knjige trebaš čitati da bi sve to shvatio.“ (M. Gavran; Klara) – citat je koji je Ivani Balogović, najčitateljici u kategoriji odraslih, iznimno drag te bi voljela da ga što više ljudi vidi i doživi.
Naime, Ivana pročita barem dvije knjige tjedno, a kako kaže, čita iz čistog zadovoljstva. Znatiželju za čitanjem u njoj je potaknuo njezin djed koji joj je kao maloj pričao priče koje je obožavala. Tu ljubav prema knjizi potaknuli su i roditelji sa svojim pravilom, koje je i Ivana naslijedila – svaki mjesec kupiti jednu knjigu. Tijekom godina ova zaljubljenica u knjige uživala je čitajući razne pisce i razne žanrove, od dječjih knjiga do ljubića, ruskih pisaca…
– S vremenom uz pomoć knjiga shvatila sam da lakše prihvaćam različitost ljudi, mišljenja, stavove, kao i to da se u meni ruše predrasude kojima smo okruženi u ovom svijetu kriticizma i „kukanja“ – rekla je Ivana te istaknula kako je to jedna od povlastica koje svatko od nas može dobiti čitanjem knjiga. Najdraži je autor naše sugovornice, uz Julijanu Matanović, Slavenku Drakulić i Marinu Vujčić, i Miro Gavran kojemu se, kako kaže, uvijek vraća te gotovo nijedna posudba u knjižnici ne prođe bez barem jedne njegove knjige. No, koja joj je najdraža knjiga ne može se odlučiti jer svaka je na svoj način posebna. Ipak, u Ivaninom životu postoji jedna svakodnevna knjiga.
– Moja svakodnevna knjiga je Biblija. Bez nje mi je dan prazan i sigurna sam da je to jedna od onih knjiga koju nikada neću pročitati, a uvijek ću ju čitati – rekla je Ivana te objasnila da je Bibliju intenzivno i svakodnevno počela čitati prije tri godine. Bila joj je to najbolja novogodišnja odluka, procjenjuje.
Ivana nastoji prenijeti ljubav prema knjigama i na svoju djecu, kćer (13) koja unatoč majčinim savjetima voli čitati nešto posve drugačije od nje, i sina (5) kojemu su od svih bajki najbolja Tri praščića koje mu je mama pročitala stotinu puta. Knjige pronalaze u našoj Gradskoj knjižnici za koju Ivana ima samo riječi hvale, kao i za ljude koji tamo rade.
– U knjižnici u Virovitici s poštovanjem se odnose prema petogodišnjaku, kao i prema 25-godišnjaku. Tamo niste titula, broj, ni poznat i slavan, već ste čitatelj koji osjeća zajedništvo i pripadnost – kaže Ivana koja je često tamo te poziva i druge da dođu jer, kako kaže, knjižnice nisu rezervirane samo za dječje igraonice, studente i intelektualce. (www.icv.hr, žđl, Foto: Ž. Đaković Leš)