SAMOZATAJNI UMJETNIK Upoznajte Celestina Kovačevića koji slika kako mu glazba šapuće

Foto: privatni arhiv C. Kovačević

Celestin Kovačević (22) iz Virovitice naoko je običan student, polaznik smjera elektrotehnike na Visokoj školi u Virovitici. No on je i svestrani umjetnik, samozatajan i tih, koji svoju ljubav prema glazbi i slikarstvu otkriva samo rijetkima, kao i onima koji vole zaviriti u svijet društvenih mreža. S Celestinom smo razgovarali o njegovim dvama hobijima u kojima se pronašao još od malih nogu.

Karikatura kao autoportret-privatni arhiv C. Kovačević

Kada si se počeo baviti glazbom, koje instrumente sviraš i koji glazbeni stil njeguješ?

Glazbom sam se počeo baviti od svoje 12. godine, to su bili neki počeci. Tada sam kupio svoju prvu akustičnu gitaru. Htio sam oživjeti „dječački san”, da glazbu koju sam slušao u to vrijeme pretočim u neku strast. Općenito sam dosta otvoren za bilo koji glazbeni stil, osim narodnjaka, jer eto, valjda sam dio te manjine koja ne sluša takvu glazbu. Krenuo sam s rockom, kasnije je to prešlo na metal, a u slobodno vrijeme volim slušati i klasična djela.

Jesi li već negdje nastupao?
Nisam nikada svirao sam, no bio sam u bendu, a to je ujedno bilo i moje prvo iskustvo u radu s ljudima koji su također bili glazbeno „potkovani“. To je bila jedna od većih stvari koja se dogodila u nekom glazbenom spektru. Više volim svirati doma, za svoju dušu. Ako se uzme u obzir da sam introvert i da mi je teško određene aspekte sebe pokazati drugim ljudima, onda moram priznati da je postalo malo lakše kada sam počeo objavljivati određene video i umjetničke radove na Instagramu i Facebooku.

Motiv i sredstvo – privatni arhiv C. Kovačević

Osim sviranja, voliš i crtati. Kada si se počeo baviti tom umjetnošću?
Crtanje je počelo i prije glazbe, okvirno ću reći oko moje 8. godine. Slobodno vrijeme često sam provodio za papirom i maštao kako bih slike iz mašte mogao kreirati i pretočiti na papir. Imao sam strast da nešto što držim unutar sebe izrazim na takav način. Za mene je crtanje općenit pojam, nikada nisam imao neki temelj u crtanju, uvijek sam radio tako da ako mi je izgledalo dobro, za mene je to bilo dovoljno. Ne smatram umjetnost talentom, nego nekom vrstom upornosti i vježbe. Usporedite crtanje s djetetom. U početku dijete puže, ne trči. Isto tako je i s umjetnošću, vjerujem da čovjek može postati bolji praksom i radom. Umjetnici uvijek kažu da je prvi potez kistom zapravo najteži, sve ovisi o nama koliko ćemo biti uporni i jesmo li sami spremni na izazove koje si postavimo u crtanju. Za mene je likovna umjetnost zapravo uvijek bila izlaz i „ispušni ventil”. Zato sam dosad isprobavao različite motive i tehnike, kao što je, primjerice, crtež s grafitom u kombinaciji s akrilnim bojama (spoj različitih medija).

Priroda – privatni arhiv C. Kovačević

Tko su ti glazbeni i slikarski uzori?

U glazbi konkretan uzor baš ne mogu navesti, s obzirom na to da većina ljudi nije upoznata s tim glazbenicima, ali i zbog same činjenice da mi se glazbeni ukus mijenjao s vremenom i da je utjecaja zapravo mnogo. Kod slikanja se najviše mogu povezati s tradicionalnom umjetnošću – Da Vinci, Salvador Dali, Picasso, Albrecht Dürer, Gustave Dore…Kaže se da u umjetnosti „oči prve jedu“, s očima primamo najviše informacija. Za mene je to bilo nešto što je, kako sam odrastao, promijenilo moj pogled na umjetnost i svijet oko mene. Umjetnost me formirala u osobu koja sam sad.

Primjer naslovnice albuma – privatni arhiv C. Kovačević

Kakve su povratne informacije od ljudi koji tvoje radove prate na društvenim mrežama?

Uveliko pozitivne, zapravo. U početku sam se pridruživao grupama (na Facebooku) koje se u principu nisu bavile isključivo umjetnošću, već općenito tematikom rock i metal glazbe. Nekome to može zvučati neobično, ali mene je baš ta glazba poticala na kreativnost. Ljudi su me poticali da se nastavim time baviti, a neki su me čak i pitali smiju li promovirati moje radove, među kojima su bili crteži, grafike, karikature, ilustracije i drugo. Također, bilo je slučajeva gdje sam dobivao ponude da kreiram naslovnicu za časopis i omote albuma. U to vrijeme još nisam imao profesionalnu opremu, tako da to nisam mogao postići određenu kvalitetu s kojom bih ja, a i moji „klijenti” bili zadovoljni. Današnji mediji daju nam veliku mogućnost promovirati svoje radove i ako je osoba uporna i misli da može uspjeti, vjerujem da će uspjeti. U jednu ruku, došlo je do toga da se želim profesionalno baviti glazbom i umjetnošću, a zbog toga sam i počeo više ulagati u svoju opremu. Zadnje što sam kupio bio je grafički tablet kako bih svoje radove mogao i digitalizirati.

E.A.Poe – privatni arhiv C. Kovačević

Jesi li dosad surađivao s umjetnicima i razmišljaš li o koncertu ili o izložbi?

Dosad nisam surađivao s umjetnicima, ali se nadam da će mi se za to ukazati prilika. Želio bih naučiti nešto novo o drugoj osobi koja cijeni umjetnost, a možda i otkriti nešto novo o sebi. Uvijek sam više bio osoba koja je voljela raditi sama, ali je tuđa afirmacija uvijek dobra došla, kao i, naravno, kritika. Izložbu bih volio napraviti, kada bih imao određeni portfolio radova koji su povezani jedan s drugim. Inače sam osoba koja voli razne stilove i tehnike, a volim i eksperimentirati i istraživati. Sve u svemu, definitivno bih volio napraviti izložbu. Što se tiče glazbe, znam dosta glazbenika s našeg područja koji su ostvarili svoj san, koji su se iskazali svojim vokalnim sposobnostima i koji su svirali, ne samo lokalno, nego i po cijeloj Hrvatskoj. Za sebe to ne planiram, no ako se pokaže prilika za nekom suradnjom, uvijek ću biti otvoren. (www.icv.hr, lf, foto: privatni arhiv C. Kovačević)