OBNOVA VIROVITIČKOG SVETOHRANIŠTA Sjaj dragocjenom sakralnom biseru vraćaju uz brižan rad na svakom detalju

Počela je obnova najznačajnijeg i najsvetijeg dijela u crkvi – svetohraništa župne crkve sv. Roka u Virovitici. Svetohranište je trenutno najoštećeniji segment ovog sakralnog bisera, a obnovu je inicirao virovitički župnik i gvardijan fra Rozo Brkić.
– Za restauraciju svetohraništa Ministarstvo nam je odobrilo 150 tisuća kuna. Koliko će nas ukupno izaći restauracija ne znamo dok restauratorice ne procijene, a sve ostalo financirat će samostan i vjernici koji će htjeti participirati za najsvetiji dio crkve – naglasio je fra Rozo Brkić koji ističe kako je dobrodošao svaki prilog, neovisno je li riječ o 50 lipa, kuni ili više.

REPREZENTATIVNI RAD
Virovitičko svetohranište 1769. godine napravio je majstor Josip Holzinger, jedan od najreprezentativnijih baroknih majstora svoga razdoblja. Radi se o vrhunskom i vrijednom radu, a sam majstor i danas je cijenjen. Prema riječima Nives Maksimović Vasev, vlasnice i voditeljice obrta za restauriranje i dizajn „Gilda“ iz Zagreba, svetohranište u virovitičkoj župnoj crkvi izrazito je zahtjevno i veliko. Formom je jedno od najreprezentativnijih svog vremena. No nažalost, dotrajalo je i potrebna mu je restauracija, odnosno popravak i vraćanje izvorne ljepote i izgleda.


– Svetohranište je dosta prljavo, napala ga je i oštetila crvotočina i drvo je dosta ispucalo. Nedostaje dio dekoracija, a oštećeni su i sami anđeli koji ga krase – priča nam Nives K. V., koja zajedno sa svojim trima djelatnicama već nekoliko dana radi na virovitičkom svetohraništu.

PAŽLJIVO DO IZVORNIKA
Sve je započelo dokumentacijom i istraživanjem koji su nužni kako bi se očuvao izvornik. – Prvo smo radile dokumentaciju i istraživanje, zatim probe uklanjanja slojeva na svakoj zoni kako bismo vidjele što možemo ukloniti mehanički, a što kemijski i tek onda mogle smo ići na skidanje slojeva – kaže Nives K.V., ističući da je priprema najvažniji korak.
Sada, kada su došle do skidanja slojeva, za što ih čeka puno radnih sati, trebaju strpljivo i pažljivo doći do izvornika.


– Kroz povijest je bilo dosta intervencija na svetohraništu pa ima četiri ili pet novih slojeva boje i pozlate koji su lošije varijante od izvornika, a koji je iznimno vrijedan – priča nam Nives te dodaje da kada dođu do izvornog izgleda, sljedeći korak je konsolidacija drvenog nosioca. Nakon učvršćivanja, povezivanja pukotina i rezbarenja te modeliranja dijelova koji nedostaju, radi se tutkalo kredna osnova, polikromija i pozlata, a potom i retuš, kao i rekonstrukcija boje. – Nešto smo već demontirali, dio ćemo raditi u ateljeu u Zagrebu, a dio na licu mjesta. Imamo i dosta stolarskih radova jer ovo svetohranište ima rotacijske niše s tri lica, a samim time i mehanizme koji ih okreću i koje treba popraviti – kaže Nives, koja se ovim poslom bavi već 27 godina, a obrt je otvorila 2006. godine.

Pauza za blagdane
Prema svemu navedenom i činjenici da se skidanje slojeva, između ostalog, obavljala kirurškim skalpelima, radi se o složenom i dugotrajnom procesu. Osim toga, restauracija se neće obavljati za vrijeme blagdana jer će ispred svetohraništa biti postavljene jaslice. Sukladno svemu navedenom, novoobnovljeno svetohranište možemo očekivati do svibnja iduće godine. (www.icv.hr, žđl, Foto: Ž. Đaković Leš, N. Maksimović Vasev)