VIROVITIČKI KOŠARKAŠKI “MOZART” Za Marina Ferenčevića “tukli” su se Cibona, Cedevita i Zagreb

Najefikasnijeg Hrvata svih vremena obilježilo je nevjerojatnih 178 koševa u jednoj utakmici

Ovaj podatak izostao je u Guinnessovoj knjizi rekorda jer sam bio maloljetan, ali nema veze. I nisam samo Koprivnici “uvalio” preko 100, utakmicu prije zabio sam Boriku 101, Bjelovaru “stotku”, a mislim da ni jednu utakmicu nisam odigrao ispod 40 koševa – kaže Ferenčević s kojim se ni jedan vršnjak nije mogao nositi.

Košarkaška priča Marina Ferenčevića (26), virovitičkog fenomena, započela je s njegovih nepunih osam godina. Marinov otac igrao je u Virovitici i polako završavao svoju igračku karijeru, a sina je redovito vodio na treninge i utakmice. Ferenčević je gledajući oca i ostale virovitičke haklere upijao svaki pokret, šut, dribling, ali i u njemu je ležao ogroman talent, što se pokazalo već u prvom kontaktu s loptom.

– Jednostavno, to je bila ljubav na prvi pogled, kao klinac redovito sam s ocem odlazio u dvoranu, gledao utakmice i tako je sve počelo. Zaljubio sam se u košarku “na prvu” – započeo je razgovor Marin Ferenčević.

TRENIRAO VEĆI DIO DANA

Već je općepoznato da je talent bez rada i upornosti propala stvar, u mlađim uzrasnim kategorijama dolazi do izražaja, a kasnije se gubi i većinu talentiranih sportaša koji nisu dovoljno vremena posvetili treningu baca “pod tepih”. Kod Ferenčevića slučaj nije bio takav. Radilo se “krvavo”, treniralo se punom parom. Svaki je slobodan trenutak provodio s loptom, a radio je to svim srcem, iz dječačke ljubavi prema ovom sportu.

– Svoje slobodno vrijeme provodio sam igrajući košarku, većina mog dana “otpadala” je na trening. Ali ne samo na trening u dvorani, u virovitičkom klubu, već i kod kuće. Imao sam u dvorištu iza kuće koš, a sate i sate sam provodio ispod njega, vježbajući šut. Čak u zimskom periodu, kada snijeg pokrije podlogu, izašao bih van, očistio snijeg, uzeo loptu i to je to. Košarka i ja… Ništa me nije sprječavalo – priča naš sugovornik, koji je svakodnevno gledao video kazete velikog Dražena Petrovića.

NIJE MOGAO PROMAŠITI

S takvim radom, voljom, željom i ljubavi prema jednom sportu rezultati nisu mogli izostati. I onda je stigao taj famozni trenutak, tih 178 koševa. Da, dobro ste pročitali. Tada 13-godišnji Ferenčević u jednoj je košarkaškoj utakmici postigao 178 koševa sam, s napomenom da je i na klupi prosjedio desetak minuta. Ovo zvuči nestvarno, ali dogodilo se. U toj utakmici protiv Gramineae II (187:70) fantastično šuterski raspoložen mladi kadetski reprezentativac Hrvatske razmontirao je svoje protivnike, Koprivničance koji vjerojatno i danas pamte taj dan s nelagodom. Jedino što su mogli je skinuti kapu do poda i čestitati Virovitičaninu koji tog dana nije mogao promašiti. Bilo je to zaista čarobno poslijepodne, poslijepodne koje je Marina postavilo kao najefikasnijeg Hrvata svih vremena.

– Da, tih 178 koševa zaista je bilo nestvarno. Igrao sam na poziciji šutera (igrač koji puca prema košu najviše u utakmici i od kojeg se očekuje uspješno izvršavanje tih šuteva), naštimao sam ruku i pogodio gotovo svaki šut, ali u toj sam utakmici podijelio i nekoliko sjajnih asistencija. To je uspjeh koji će teško netko dostići u skorije vrijeme – istaknuo je ponosno M. Ferenčević.

Ubrzo su se “sjatili” sa svih strana, a to je za jednog klinca bio veliki teret. Novine su počele pisati o Ferenčeviću, bombastični naslovi prštali su sa svih strana.

– Iako je to bio fantastičan uspjeh, s tim se ipak trebalo nositi. Počeli su nazivati novinari, bio sam doslovno “razapet” sa svih strana, ali svejedno, nije to mala stvar i to mi nitko ne može oduzeti. Ovaj podatak izostao je u Guinnessovoj knjizi rekorda jer sam bio maloljetan, ali nema veze. I nisam samo Koprivnici “uvalio” preko 100, utakmicu prije zabio sam Boriku 101, Bjelovaru “stotku”, a mislim da ni jednu utakmicu nisam odigrao ispod 40 koševa – kaže Ferenčević s kojim se ni jedan vršnjak nije mogao nositi.

CIBONA, CEDEVITA I ZAGREB – SVI SU GA HTJELI

Ta utakmica bila je odskočna daska za kasniji ozbiljniji iskorak u svijetu košarke, a najbolji hrvatski klubovi nadmetali su se u ponudama – svi su htjeli Marina, dječaka koji je od šale polagao, zakucavao, pogađao za “dva i tri”.

-Stigle su ponude iz Cedevite – koja je tada bila klub u nastajanju, ali s odličnom vizijom, zatim Cibone i Zagreba. U dogovoru s roditeljima odlučio sam u Zagreb. Tamo sam puno naučio, stekao puno iskustva. Za jednog klinca to je bilo fenomenalno, svi su se brinuli o meni. Dobivao sam najbolju opremu, igrao sam s odličnim igračima, sve je bilo sjajno isplanirano, znao se red. Tamo sam odigrao puno teških utakmica, upijao sam gledajući Simona i ostale, a kada su stigli Šarić i Hezonja, to je bilo posebno, za te dečke već se tad znalo da će napraviti sjajnu karijeru (i napravili su, obojica su stigli do NBA) – nastavlja Marin.

U vrlo jakoj konkurenciji dogodilo se i ono što svaki profesionalac iskusi prije ili kasnije, a Virovitičaninu se možda dogodilo i u najgorem trenutku, a riječ je o ozljedama. U konačnici odlučio se vratiti u Viroviticu, a prije tog pomogao je i Podravcu iz Virja pri ulasku u jedinstvenu 1. košarkašku ligu. Danas je ovdje, u svom rodnom gradu i klubu u kojem je ponikao. I dalje igra fantastično jer “ona da je klasa vječna” u ovoj priči “drži vodu”.

-Tu sam, u Virovitici, osjećam se dobro, zadovoljan sam. Imao sam hrpu ponuda iz inozemstva, jedna je čak stigla iz daleke Kine, ali nije me to nimalo privuklo. Nije to baš tako jednostavno – ističe Ferenčević.

Ovo je kratka priča o virovitičkom košarkaškom Mozartu i jednom od ponajboljih ne samo u povijesti Virovitice već i jednom od najvećih talenata u Hrvatskoj. Zaista je mnogo odličnih košarkaša gazilo virovitičkim parketom, ali uspjeh koji je Ferenčević napravio kao klinac i talentom koji posjeduje istaknut će ga za sva vremena, kada se bude pričalo o košarci u ovom gradu, tu će uvijek biti i njegovo ime.

ZNANJE PRENOSI NOVIM GENERACIJAMA

Marin danas, osim igračke uloge u Košarkaškom klubu Virovitica, obavlja i još jednu funkciju, trenera. Tako je svoje košarkaško znanje odlučio podijeliti s novim generacijama virovitičke košarke.

-Treniram nekoliko mlađih uzrasnih kategorija, uživam u radu s djecom i bilo bi lijepo da napravimo neki veći rezultat, da netko “iskoči”. Nedavno smo pokrenuli i Školu košarke u Suhopolju gdje se sakupio zaista velik broj djece, a nakon uvodne prezentacije u Suhopolju njih čak 35 odlučilo je doći u virovitički klub – zaključio je M. Ferenčević.

(www.icv.hr, ts, foto: arhiva)