ZBOG PADA S MOTORA VIŠE NIKAD NEĆE HODATI Damir Viljevac: “Danas na invalidnost gledam kao na novu životnu priliku”

Jeste li se ikada zapitali koliko nam se život može promijeniti u samo nekoliko sekundi? Koliko je život u opasnosti ako popijemo samo jednu čašicu vina ili piva ili na tren skrenemo pogled i opustimo se u krivom trenutku? Ili samo imamo nesreću da smo u krivom trenutku bili na krivom mjestu? Otkrijte priču muškaraca kojem se život potpuno promijenio zbog prometne nesreće. Donosimo ju jer znamo da ona govori više od bilo koje brojke, analize i upozorenja o tome da je najvažniji suvozač uvijek – vlastita savjest.

Prije pet godina, Damir Viljevac doživio je tešku prometnu nesreću. Uslijed brže vožnje na motoru, pri ulasku u zavoj naišao je na šljunak na cesti te se odsklizao, sletjevši pritom u obližnji kanal pored ceste. Posljedice su bile kobne: prijelom vrata na nekoliko mjesta, točnije na petom, šestom i sedmom kralješku. Oštećena mu je leđna moždina jer se od siline udarca pršljen doslovno nabio u nju, pretrpio je vanjski prijelom noge i napuknuće ruke.

-Prvi tren, kada sam se probudio na mjestu nesreće, pokušao sam micati nogama i rukama, no nisam mogao. Krvi je bilo posvuda, gledao sam kako mi doslovno pršće iz noge – o kobnoj nesreći govori nam Damir. Po dolasku u bolnicu, otkrivena mu je ozljeda lijevoga kuka i to na šest mjesta. A tada je stigla i dijagnoza koja je obilježila ostatak njegova života: tetraplegija. Nikad više neće moći hodati. Ozljede vrata, ruke i noge su se, koliko je moguće, oporavile, no kuk je i dalje ostao problem.

-Najgore je to što mi se vratio osjet u cijelo tijelo i sada trpim ogromne bolove u kuku koje ni doze morfija više ne mogu odagnati – ističe Damir te dodaje kako se nada posebnoj operaciji kuka. Sam put pomirbe da više nikada neće hodati trajao je dugo. – Znao sam da sam ozlijeđen, ali nisam znao koliko su teške ozljede ni koliko će dugo trajati oporavak – ističe Damir, koji je oporavak prvo započeo u bolnici Virovitica, a nastavio ga u Varaždinskim toplicama.

Damir je danas nasmijan i vedar momak, nema ni traga pesimizmu – ne dopušta si to, kaže. No život koji vodi nije lagan, svaki je dan borba. O njoj Damir ionako puno već zna. Kao dvadesetogodišnjak prvo je zakoračio u pakao droge iz koje se, godinu dana prije nesreće, uspio sam izvući: jednostavno nije posustajao.

No, nakon nesreće, opet je pao u ovisnost – shvativši da nikada više neće moći hodati, predao se alkoholu kako bi ublažio tugu. Uslijedila je nova životna bitka.
– Danas sam čist – i od droge i od alkohola, riješio sam se čak i doza morfija. Trudim se učiniti ono što je najbolje za mene -ističe Damir koji mnogo čita o svojem stanju, uči kako poboljšati tjelesno zdravlje te svakodnevno vježba kako bi se mogao potpuno osamostaliti. Uz snagu volje i prije svega uz odlučnost da će se stanje koliko je moguće popraviti, Damir ide dalje kroz život. – Još sam mlad – planiram imati obitelj jednoga dana – ističe Damir koji naprosto zrači pozitivnim stavom, radošću, dobrotom i skromnošću te potiho dodaje da bi volio imati nova kolica kako bi se potpuno mogao osamostaliti. (www.icv.hr, lmh)