Krajem prošle godine Hrvatski školski sportski savez dodijelio je nagrade za dostignuća u protekloj godini. Među laureatima bio je Želimir Holer, koji je dobio nagradu za životno djelo.
Rođen 1948. godine, Želimir se kao školarac aktivno bavio nogometom i rukometom. S aktivnom igračkom karijerom prestao je završivši srednju školu.
RED, RAD, UPORNOST
-Upisao sam Pedagošku akademiju, smjer Tjelesni odgoj. Moji roditelji nisu bili imućni te sam podigao studentski kredit, kako bih se mogao školovati. Nisam si mogao priuštiti luksuz, da zbog sportske ozljede prekinem školovanje te sam se prestao aktivno baviti sportom – o upornosti, ali i odgovornosti koja ga prati cijeli život priča nam Ž. Holer.
Završetkom školovanja, prvo radno mjesto dobio je u Feričancima, ali je već nakon godinu dana prešao u Đurđenovac, gdje je radio prvo u osnovnoj, a vrlo brzo i u srednjoj školi. Uz rad, upisao je Fakultet za fizičku kulturu, koji je trebao završiti, kako bi mogao raditi kao srednjoškolski profesor. Bio je jedan od pokretača školskih sportskih natjecanja na području tadašnje općine Našice. Sa školskom rukometnom ekipom dva se puta plasirao na državnu završnicu: 1975. godine u Rijeci i 1980. godine u Zagrebu. Oba puta “mali” Đurđenovac osvojio je peto mjesto.
ENTUZIJAZAM JAČI OD KIŠE
Uz školu, Želimir se aktivirao i u rukometnom klubu, gdje je trenirao niz selekcija i odgojio niz budućih rukometaša.
-Jednom zgodom padala je jaka kiša. Očekivao sam da nećemo imati trening, jer nije bilo dvorane, već se treniralo na vanjskom terenu. Odjednom, zazvonilo mi je zvono na ulaznim vratima stana. Pred ulazom je bilo dvadesetak mojih malih igrača, koji su me došli zamoliti da održimo trening, unatoč lošem vremenu. Takav entuzijazam u sportu danas je teško pronaći – sa smiješkom i sjetom prisjetio se naš sugovornik.
PRVI ŽUPANIJSKI RUKOMETNI SAVEZ
Od 1978. godine Želimir je skijaški trener. U svojoj višedesetljetnoj karijeri obučio je više od pet stotina skijaša. Nakon osamnaestogodišnjeg rada u Đurđenovcu, 1987. godine prelazi u Viroviticu, gdje radi u tadašnjem općinskom SIZ- u za sport. Stvaranjem Republike Hrvatske postaje prvi tajnik Sportske zajednice grada Virovitice, a nakon nekoliko godina prelazi na mjesto tajnika Sportske zajednice Virovitičko-podravske županije. Uz njegovu inicijativu osnovan je Rukometni savez Virovitičko-podravske županije, koji je bio prvi Županijski rukometni savez u Hrvatskoj.
Prelaskom u Viroviticu, nije napustio rukomet. I u rodnom gradu uključio se u rad rukometnih klubova, kao trener. Dugo vremena i u nekoliko navrata bio je trener u ženskom klubu, trenirajući baš sve – od najmlađih igračica do seniorske ekipe. Seniorsku ekipu od treće je lige doveo u 1 B ligu, gdje su bili ozbiljni konkurenti za ulazak u 1A ligu, ali se u najviši rang natjecanja odustalo zbog nedostatka sredstava. Ostavio je trag i u muškom rukometnom klubu, trenirajući nekoliko selekcija.
RADNO I U MIROVINI
U mirovinu je otišao 2013. godine, s 43 godine radnog staža, ali je idućih pet godina još volonterski obavljao funkciju tajnika Sportske zajednice Virovitičko-podravske županije, tako da je u sportu bio aktivan četrdeset osam godina.
Privatno, Želimir Holer ima dvije kćeri. Matilda je molekularni biolog i živi u SAD-u, dok je Martina profesorica engleskog jezika i živi i radi u Virovitici. U Americi ima tri, a u Virovitici dva unuka.
Ni danas, u umirovljeničkim danima, nije napustio sport, svoju veliku ljubav.
– Uz čuvanje unuka, aktivan sam u Planinarskom društvu ‘Papuk’, a u zimskom periodu u više navrata odlazim na skijanje – kaže nam Ž. Holer, koji priznaje kako često zna otići pogledati rukometne utakmice i prisjetiti se kako je to bilo pratiti svaki pokret igrača iz perspektive trenera.
U sportu na sve strane
Želimir Holer jedno je vrijeme obavljao čak četiri tajničke funkcije. Bio je tajnik Sportske zajednice Virovitičko-podravske županije, tajnik Županijskog rukometnog saveza, tajnik Županijskog sportskog saveza i tajnik Županijske udruge kineziologa. Organizirao je školska natjecanja u različitim sportskim disciplinama, a vrlo brzo uključio se u rad Hrvatskog školskog sportskog saveza. U dvama mandatima bio je član i Izvršnog odbora Hrvatskog školskog sportskog saveza. Deset godina sudjelovao je u organizaciji državnih prvenstava, kao koordinator rukometnih natjecanja, a dvije godine bio je glavni disciplinski sudac na državnim završnicama.
(www.icv.hr, mš, foto: arhiva)