NAŠ PONOS Josip se unatoč Down sindromu bavi sportom, piše poeziju, konobari, putuje svijetom i vjerno navija za Hajduk

Josip Miter (26) iz Slatine veseo je i pozitivan mladić koji se bavi raznim sportovima, voli putovanja, piše poeziju i obožava raditi kao konobar. U svemu navedenom Josip je uspješan unatoč Down sindromu od kojeg boluje. Bacanje kugle, košarka i nogomet, sve su to Josipovi sportovi, a najviše trenira kod kuće i u teretani.

– Vježbam kod kuće i u teretani u Osnovnoj školi Eugena Kumičića u Slatini. Tamo imam puno prijatelja i uvijek se družimo i zafrkavamo – kaže Josip te dodaje da voli raditi trbušnjake i sklekove, ali i trčati. No, najvažnija sporedna stvar očarala je i Josipa, a pohvalio nam se da je bio i na utakmici Hrvatske i Španjolske.

– Bio sam na utakmici Hrvatske i Španjolske i slikao sam se s našim Slavoncem Domagojem Vidom i Ivanom Rakitićem, a dobio sam i autograme. Najbolji igrač mi je Raketa, a imam i najboljeg vratara, Danijela Subašića – rekao nam je Josip.

VJERNI NAVIJAČ HAJDUKA
No, više od svega Josip ipak voli Hajduk te ne propušta nijednu njihovu utakmicu.
– Hajduk je moja najveća ljubav, venama mi teče hajdučka krv – našalio se Josip. Osim što gleda svaku `tekmu´, bio ih je gledati i uživo kada su igrali u Koprivnici. Najveća želja: otići na Poljud.

– Najveća želja mi je otići u Split i na Poljudu se slikati sa svim igračima i trenerima Hajduka – kaže uzbuđeno Josip. S druge strane je Josipov tata koji navija za Osijek pa naravno da nije izostala navijačka prepirka oko toga tko je bolji, Osijek ili Hajduk. No, to ćemo ostaviti tati i sinu, neka uživaju u tome.

Još jedna Josipova zanimacija su TV serije, a najdraža mu je Na granici.
– Ponekad gledam i onu njemačku, Cobra 11. No, više volim hrvatske filmove i glumce, a volim pogledati i akcijske i horore i trilere – priča nam Josip.

Foto: DSC Pula

ODLIČAN KONOBAR

Također, Josip je aktivan i u Udruzi za Down sindrom Virovitičko-podravske županije gdje ima puno prijatelja i kako kaže, predsjednicu Sandru koju obožava. Zahvaljujući toj Udruzi Josip i njegovi roditelji stupili su u kontakt s Down Sindrom Centrom Pula, gdje Josip često zna boraviti. Naime, DSC Pula provodi cjelovit PAPO program – program opće rehabilitacije metodom društvenog uključenja mladeži s Downovim sindromom. Kroz taj program Josip razvija svoje vještine, a dio programa praktični je dio koji korisnici obavljaju u Caffe baru Uliks i McDonaldsu u Puli. Tako je Josip razvio konobarske vještine te se nada da će se zahvaljujući njima moći zaposliti. Kroz PAPO program Josip je bio i u Bruxellesu, gdje je posluživao parlamentarce.

Foto: DSC Pula

– Bio sam u Bruxellesu gdje sam posluživao parlamentarce te sam razgovarao s Ružom Tomašić – pohvalio nam se Josip. Bilo je to njegovo prvo putovanje avionom, a nije mu dugo trebalo za drugo, i to u Francusku.

– U Francuskoj sam pomagao čistiti, a i naučio sam nešto govoriti na francuskom – kaže Josip, a potom nas je i uvjerio u to. Na francuskom zna pozdraviti, poželjeti dobar tek, predstaviti se i slično, i to vrlo simpatično.

Osim toga, koliko je uspješan i samostalan, govori i činjenica da unatoč svojoj dijagnozi može otputovati sam do Pule.

Foto: DSC Pula

ŠARMIRAO I PREDSJEDNICU

– Išao sam u Pulu sasvim sam, putovao sam autobusom i vlakom – priča nam ponosno Josip kojega je na stanici dočekao brat. Također, svoju samostalnost i korist u društvu Josip pokazuje i kod kuće pomažući mami u svakodnevnim poslovima. Tako nerijetko opere suđe, posprema sobu, a majice u ormaru slaže savršeno, na crtu, na što je posebno ponosna mama Marija. Osim toga, mama je ponosna i na Josipove stihove budući da piše i poeziju, a njegovom šarmu nije odoljela ni predsjednica Kolinda Grabar- Kitarović. Naime, prije dvije godine povodom Međunarodnog dana Down sindroma, Josip je napisao pismo Predsjednici, a nakon nekoliko dana stigao je i odgovor.

No, naš svjetski putnik, kako ga simpatično nazivaju u virovitičkoj Udruzi, još uvijek nema curu, ne jer ju ne može naći, nego jer razmišlja prvo o poslu.

– Prvo posao, a onda djevojka – odlučno je odgovorio Josip kojemu je velika želja zaposliti se, a mi mu držimo fige da osvoji i taj izazov.

Mama Marija: „Josip uvijek za sve nađe rješenje“

Za Josipovo stjecanje snage, jačine i socijalno uključenje u društvo unatoč Down sindromu uvelike su zaslužni njegovi roditelji koji su ga odmalena poticali da bude među drugom djecom. U tome su pomogli i njegova braća i sestre, od Josipa su puno toga dobili zauzvrat.

– Kad je čovjeku najteže, on je tu da sve to riješi, zagrli me i kaže ‘sve će biti dobro’. On je tu za sve, ne samo za mene, već i za svoju braću i sestre. Kako je Josip s nama, postali smo svjesniji stvarnih ljudskih vrijednosti i shvatili da nije sve u jurnjavi, već da je važno imati ljubavi za bližnjega. Tako smo se i povezali više kao obitelj jer on je neka vaga koja uvijek za sve nađe rješenje – rekla nam je ponosna mama Marija.

No, nije uvijek bilo sve tako divno. Za to se trebalo boriti. Bilo je i ružnih i neugodnih situacija kojih se prisjetila mama Marija.

– Najteže mi je bilo kada sam rodila Josipa. Nakon poroda su ga odnijeli i nisu ga vraćali. Shvatila sam da nešto nije u redu, no sestra mi nije ništa htjela reći bez doktora. Kada je došao doktor rekao mi je „vaše dijete je mongolček“. Njegovo osuđivanje i predrasude su me strašno zaboljeli i uzrujali – priča nam mama, prisjećajući se predrasuda koje su ju dočekale u bolnici. No, ona se nije predala. I ona i tata puno su radili s Josipom te su ga redovno upisali u predškolsku gdje se super snašao.

– U predškolsku je išao redovito i nismo imali nikakvih problema. Teta koja ga čuvala rekla je da sporije radi, ali nije ni bilo važno, radio je kako je stigao i mogao, ali je napravio – priča nam mama Marija. Kasnije su Josipa upisali i u osnovnu školu, ali po prilagođenom programu, gdje ih je dočekalo još jedno ružno iskustvo.

– Kada je bio prvi razred, jednoj nastavnici za sve su bila kriva djeca koja su išla po prilagođenom programu, pa tako i naš Josip – prisjeća se Marija. No, ni to ih nije shrvalo, nisu se dali i borili su se za svoje dijete koje unatoč zdravstvenim problemima, slabom sluhu, disleksiji i hipotireozi ruši sve granice pred sobom, uživa u životu te je primjer koji svatko može i treba slijediti. (www.icv.hr, žđl, Foto: Ž. Đaković Leš)

Kako nijedan heroj iz sjene ne bi ostao bez svoje zaslužene priče, tražimo vašu pomoć, dragi naši čitatelji. Kandidirajte nam svoje superheroje, svoja draga lica bez kojih vaš život ne bi bio isti i recite im hvala za sve što čine u vašem životu.