Znate li da ste za svoju pisanu riječ, fotografiju i video koji ste objavili na društvenim mrežama odgovorni pred zakonom? Do kud seže ta odgovornost i što sve ona podrazumijeva, pitali smo poznatu zagrebačku odvjetnicu Vesnu Alaburić, vanjsku suradnicu Fakulteta političkih znanosti (kolegij Novinarska profesija: propisi i praksa) i izvrsnu poznavateljicu medija, društvenih mreža i zakonodavne prakse vezane za njih.
NEMA VIŠE „PRIVATNOG“ PROFILA
Što danas podrazumijeva javna objava na društvenoj mreži?
Javnu objavu predstavlja svaki tekst, slika, video, crtež i drugi sadržaj koji ste objavili.
Možete li biti opravdani ako ste na svojem privatnom profilu nekoga nazvali idiotom, lopovom, zločincem, varalicom pa rekli: „To je moj privatni profil“?
Ne, objavljivanje na „privatnom profilu“ ne oslobađa odgovornosti za protupravni sadržaj. Za pravnu odgovornosti nije presudno u kojem je mediju ili na kojoj komunikacijskoj platformi objavljen neki sadržaj, već je bitno je li taj sadržaj protupravan ili ne. Ako je sadržaj protupravne naravi, važno je koje je društveno ili osobno dobro tim sadržajem povrijeđeno, jer o tome ovisi mogućnost reagiranja kaznenim progonom, odštetnim zahtjevom ili sankcioniranjem druge vrste.
Dakle, onog trena kada na svojem računalu stisnemo „objavi“ i kada naš sadržaj postane dostupan većem broju ljudi, mi preuzimamo odgovornost za objavljeni sadržaj. Dakle, za protupravni sadržaj odgovoran je onaj tko ga objavljuje.
Tko podliježe toj odgovornosti? Može li se opravdati neumjestan post ako ga je objavila, primjerice, javna ličnost ili čak novinar, pod izlikom slobode govora?Zakonske odredbe o slobodi izražavanja podjednako se odnose na sve ljude, neovisno o tome radi li se o javnoj ili privatnoj osobi. Za vrstu i opseg pravne odgovornosti bitne su, naravno, brojne okolnosti, od kojih su najvažnije vrsta sredstva komuniciranja, dostupnost široj javnosti, razlozi i povod objavljivanja spornog sadržaja te javni interes za objavljivanje tog sadržaja. „Privatni profil“ nije obrana od odgovornosti, ali može biti relevantan zbog dostupnosti manjem broju ljudi.
Možete li pojasniti?
Kada objavite neke sadržaje koji su dostupni većem ili neograničenom broju ljudi, vi ste u sferi javnog komuniciranja. Komunikacija na „privatnim profilima“ pravno je slična komunikaciji u „zatvorenom krugu“, odnosno grupi ljudi. Međutim, iznošenje nekog klevetničkog sadržaja kažnjivo je ako ga priopćite samo jednoj trećoj osobi, pa zato nije odlučujuće pitanje broja osoba kojem je protupravni sadržaj objavljivanjem postao dostupan.
Staje li odgovornost za objavljeno samo tom objavom ili se odgovornost širi i na drugo ponašanje na internetu?
Ne, odgovornost ne postoji samo za objavljivanje, nego i za svaki doprinos širenju protupravnog sadržaja kao što su, na primjer, „šeranje“ i „lajkanje“. To je osobito važno imati na umu kad se radi o govoru mržnje, odnosno diskriminatornom, rasističkom govoru. Svaki „like“ za takve protupravne sadržaje, koji teško povrjeđuju pojedinca i društvene skupine na nekoj od rasističkih osnova, predstavlja nedopustivu promociju i upravo zato ulazi u zonu kažnjivosti.
TUŽITI ILI PUSTITI
Prema Kaznenom zakonu, oštećena osoba na dva načina može tražiti pravnu zaštitu ako joj je javnom objavom povrijeđen ugled, čast ili ugroženo poslovanje…Koja je razlika između kaznenog djela uvrede i klevete i tko sve može podnijeti prijavu?
Važno je razlikovati vrijednosne sudove, odnosno kritička mišljenja, od činjeničnih tvrdnji, koje mogu biti istinite ili neistinite. Kaznenopravna zaštita ovisi o vrsti spornog navoda. Osoba povrijeđena uvredljivim vrijednosnim sudom pokrenut će kazneni postupak zbog kaznenog djela uvrede, a osoba povrijeđena činjeničnom tvrdnjom može pokrenuti kazneni postupak zbog kaznenog djela teškog sramoćenja ili klevete. Kazneno djelo teškog sramoćenja može biti počinjeno istinitom ili neistinitom činjeničnom tvrdnjom, dok kazneno djelo klevete može biti počinjeno samo svjesnim iznošenjem neistine..
Svjedoci smo da se na društvenim mrežama nerijetko vodi komunikacija ispod svake moralne i kulturne razine. Gdje je granica koja odlučuje treba li sudskim putem tražiti novčanu odgovornost ili čak kaznu zatvora?
Svaki je slučaj potrebno posebno evaluirati i donositi presudu, ovisno o specifičnim okolnostima tog slučaja. Pritom valja razlikovati govor mržnje, vrijeđanje i omalovažavanje na nekoj od rasističkih osnova, poticanje na nasilje i mržnju od povrede ugleda i časti pojedinca.
Za prvu grupu protupravnih sadržaja i sankcioniranje zatvorskom kaznom smatra se primjerenim i dopuštenim. Za povrede ugleda i časti pojedinca, međutim, zatvorsko kažnjavanje ne smatra se danas „neophodnim u demokratskom društvu“, kako to obrazlaže Europski sud za ljudska prava.
Za povrede prava osobnosti, koja se na hijerarhijskoj ljestvici ljudskih prava smatraju jednakovrijednima slobodi izražavanja, dostatna sredstva pravne zaštite su novčane kazne i raznovrsni oblici zaštite koje osigurava građansko pravo. Zato naš Kazneni zakon više ne predviđa zatvorske kazne za kaznena djela protiv časti i ugleda.
Treba li onda tužiti osobu koja vas nazove pogrdnim nazivom kao što je budala, kreten, nesposobnjaković?
Smatram da javne polemike i sporenja ne bi svoj epilog trebale doživljavati na sudu, posebno ako se radi o osobama koje imaju pristup medijima i koje mogu javno odgovoriti i tako zaštititi svoj ugled. Ako se radi o javnim osobama, javnost zasigurno raspolaže dostatnim informacijama da pravilno ocijeni jesu li takve pogrdne tvrdnje osnovane ili ne te iznosi li govornik te tvrdnje zato što ne raspolaže pravim argumentima.
ZA KOMENTARE PUNE MRŽNJE ODGOVORNOST SNOSE I SAMI MEDIJI
Zanima nas svakidašnja dilema: što treba učiniti administrator profila na društvenoj mreži, primjerice, jednog javnog medija, kada čitatelji u komentarima iznose sadržaj koji je uvredljiv, koji potiče na mržnju, netrpeljivost i javni linč? Može li taj komentar ostaviti javnim, zbog demokracije i slobode govora, ili bi ga trebao obrisati zbog sadržaja koji je sporan? Može li medij snositi odgovornost za takav sadržaj? Ako ne obriše komentar ili ga ne sakrije, pretpostavlja li se da se slaže s tim sadržajem?
Odvjetnica Vesna Alaburić odgovara da su upravitelji društvenih mreža odgovorni za protupravne sadržaje koje objavljuju korisnici tih mreža, ako u povodu prigovora ne uklone sporni sadržaj.
Upravitelji društvenih mreža imaju pravo ocijeniti da sporni sadržaj nije protupravan, da predstavlja značajan doprinos raspravi o nekoj temi od javnog interesa i da je pravo javnosti da takav sadržaj ostane u sferi javnog komuniciranja. U tom slučaju, međutim, snose odgovornost za takav sadržaj, pa konačnu odluku donosi sud. To je pravilo vrlo slično odgovornosti nakladnika elektroničkih publikacija za komentare čitatelja, dodaje V. Alaburić. (www.icv.hr, mlo, foto: ilustracija, M. Rođak, društvene mreže)