Prošlo je 12 mjeseci otkako se na području Grada Virovitice i devet prigradskih naselja počeo u praksi provoditi projekt “Pruži mi priliku”.
Podsjetimo, projekt je odobren Gradskom društvu Crvenog križa Virovitica u sklopu Programa “Zaželi – program zapošljavanja žena”. Trajati će ukupno 30 mjeseci, a ukupna vrijednost projekta je 6.105.346 kuna, uz stopostotno financiranje iz Europskog socijalnog fonda, Operativnog programa “Učinkoviti ljudski potencijali” 2014.-2020. Po svojoj vrijednosti za zajednicu i za djelatnost Crvenog križa te visini odobrenih sredstava, ovaj projekt je najveći projekt iz europskih sredstava koji provodi Gradsko društvo Crvenog križa Virovitica. Projektni prijedlog je izradila i prijavila Razvojna agencija VTA.
Projekt je donio višestruku korist
Projekt je donio višestruku korist našoj lokalnoj zajednici jer uključuje tri temeljna prioriteta: zapošljavanje, socijalnu uključenost i obrazovanje; tri stupa koja omogućavaju kvalitetan i uključiv život u zajednici. Osim toga, korisnici usluge pomoći u kući dobivaju besplatne higijenske potrepštine za svoje potrebe te za održavanje kućanstava. Na taj način se rasterećuje kućni proračun korisnika usluge, kojima je ovakva pomoć zasigurno dobro došla kao redoviti mjesečni dodatak na njihova primanja, što posebice puno znači našim umirovljenicima i staračkim kućanstvima koja ponekad nemaju dovoljno sredstava za svoje osnovne životne potrebe.
Željka Grahovac, ravnateljica Gradskog društva Crvenog križa Virovitica:
– Jako sam ponosna što smo s našim partnerima Hrvatskim zavodom za zapošljavanje i Centrom za socijalnu skrb uspjeli pokrenuti ovaj projekt. To su velika sredstva koja će svakako dobro doći ne samo u zapošljavanju žena, nego i u pružanju usluga našim korisnicima. Na nama je da sada taj hvalevrijedan projekt kvalitetno provedemo. Nadam se da ćemo u suradnji s našom Razvojnom agencijom VTA i ubuduće provoditi ovako kvalitetne projekte ukoliko za to budemo imali priliku po raspisanom natječaju od strane resornog ministarstva – istaknula je Grahovac.
Velik interes za posao i pomoć
Projektom “Pruži mi priliku” zaposleno je 40 žena u nepovoljnom položaju na tržištu rada, koje će kroz 24 mjeseca osigurati pomoć starijim osobama i osobama u nepovoljnom položaju, te će se na taj način postići smanjenje nezaposlenosti i poboljšanje kvalitete života korisnika, uz istovremenu prevenciju institucionalizacije, socijalnu uključenost i smanjenje rizika od siromaštva starijih i nemoćnih osoba.
Žene su zaposlene kroz javni poziv i u startu se prijavilo 102 žene. U suradnji sa Zavodom za zapošljavanje Područni ured Virovitica odabrano je 40 žena pri čemu se pazilo na njihov prostorni raspored, odnosno da radeći u najbližem životnom okruženju pokrivaju kompletno područje Grada Virovitice i devet prigradskih naselja. Nastojanja su bila da svaka žena dobije korisnike o kojima skrbi u dometu prihvatljivom za dolazak do njih biciklom, radi čega je iz sredstava programa kupljeno 40 bicikala.
-Korisnici su identificirani putem internih evidencija koje vode Gradsko društvo Crvenog križa Virovitica i Centar za socijalnu skrb Virovitica uz one korisnike koji su se sami prijavili. Prilikom odabira korišteno je više kriterija. Većina su samci, ali ima ih u domaćinstvu i po dvoje. Dio korisnika je uvršten radi materijalnog stanja, ali većina njih radi zdravstvenog stanja, odnosno činjenice da u bližoj okolini u poznim godinama nema tko o njima brinuti. Imovinski cenzus korisnika nije bio uvjet za ulazak u projekt. Svi korisnici su o tome morali pismeno dati suglasnost. Tako se došlo do broja od 160 korisnika ali zbog velikih potreba do sada je u projekt uključeno 223 korisnika, što prelazi planirani broj od 160 korisnika – ističe Željka Francetić, koordinatorica projekta, koja je i sama dobila zaposlenje na ovom projektu.
Najvažnije je druženje i lijepa riječ
Pomoć koju žene pružaju korisnicima odnosi se na pomoć u kući, pomoć u dostavi hrane i lijekova, priprema obroka, plaćanje računa, odlazak k liječniku ali i šetnje ako su oni zbog zdravstvenog stanja u prioritetu korisnika. Osobita pažnja se pridaje pomoći starijim osobama u prevladavanju osjećaja usamljenosti i socijalne isključenosti. Naglasak je na druženju, odnosno na prilici da starije osobe koje žive same dobiju priliku popričati s nekim te se osloniti na njihovu pomoć.
– Iz te pomoći isključene su sve vrste zdravstvene njega i skrbi jer za to žene nisu educirane, kao i svi majstorski popravci u kući za koje također nemaju potrebne vještine. Također nije predviđeno obavljanje vanjskih poslova kao što je uređenje vrta, košnja trave, cijepanje drva, ali se podrazumijeva da će donijeti nacijepana drva iz drvarnice u kuću, kao i očistiti snijeg koliko je najnužnije za ući ili izaći iz kuće i dvorišta – objašnjava Željka Francetić.
Sami i nemoćni
Sanja Bogdan zaposlena u ovom projektu naša je sugrađanka koja skrbi o šest korisnika a jedna od njenih je 95-godišnja Petra Žarković koja već 30 godina, od smrti supruga, živi sama. Ova umirovljenica, ima sina u Americi čija udaljenost je razlog što se gospođa Petra našla na popisu korisnika i prihvatila uslugu koju joj je omogućio ovaj projekt. Mada se nisu uopće poznavale niti znale jedna za drugu, obadvije ističu da je od prvog kontakta uspostavljen jako dobar odnos. Sanja je Petri velika pomoć u kućanskim poslovima, ali još više u odlasku u grad radi nabave namirnica, lijekova i plaćanja računa. No, iznad svega Petra ističe značaj društva koji je dobila kroz učestale Sanjine posjete. Ovaj segment, kao najvažniji, isticali su nam svi korisnici s kojima smo razgovarali. Kako je Sanja rekla, uvijek se nađe dovoljno vremena za opušteni razgovor.
– Što da vam kažem osim da sam presretna. Divno je imati nekoga tko skrbi o nama koji smo ostali sami i nemoćni. Hvala Bogu i onome tko se sjetio da nam ovo omogući. Nemam što reći osim da sam presretna – kaže Petra, najstarija korisnica projekta.
Starost u vlastitom domu
Koordinatorica Željka Francetić odvela nas je kod drugog korisnika, 91-godišnjeg Stanka Petranovića, umirovljenika koji nakon smrti supruge živi sam u Taborištu. O njemu skrbi Ljiljana Mihaljenović, koja ga je i prijavila za pomoć. Ljiljana svog korisnika poznaje dugo godina, zna njegove obiteljske prilike i prilike, životne navike i to joj uvelike olakšava pristup.
I ovdje naš domaćin, osim pomoći u kućanstvu ističe društvo i toplu riječ koju razmjeni s Ljiljanom, pri čemu je Stanko simpatično primijetio da „Ljiljana, kad je u pitanju posao, vidi i ono što nije obvezna raditi“. Njegova druga vrijedna primjedba, koja bi mogla biti dijelom i moto ovog programa, je mogućnost da i u starosti ostane živjeti u okruženju u kojem je živio cijeli život, bez potrebe da se seli kod nekoga ili u starački dom.
Želim pomoći i raditi
Žene koje skrbe o korisnicima u njihovim kućama, dobivaju propisanu minimalnu plaću s plaćenim svim doprinosima, kao i mogućnost besplatne dodatne edukacije. Svih 40 zaposlenih žena će pohađati programe edukacija definirane u suradnji s HZZ-om i sukladno potrebama tržišta rada. Po završetku edukacije žene će dobiti potvrdu o osposobljavanju izdanu od strane ovlaštene institucije čime im se uvelike povećavaju izgledi za pronalaženje posla.
U Tjednu cjeloživotnog učenja za zaposlene žene održana je edukacija i radionica na temu “Komunikacija sa starijim osobama”. Kroz predavanje zaposlene žene su se upoznale sa glavnim teškoćama u komunikaciji te metodama koje doprinose uspješnijoj komunikaciji sa starijim osobama.
GDCK Virovitica je za zaposlene žene organiziralo edukaciju iz osnova prve pomoći.
Kroz predavanje i praktične vježbe zaposlenice su se upoznale sa osnovnim postupcima pružanja prve pomoći koji su nužni kako bi svojim korisnicima na terenu mogle pružiti adekvatnu prvu pomoć.
Zaposlenice rade puno radno vrijeme od ponedjeljka do petka i u kućne posjete dolaze svojim korisnicima ovisno o dogovoru s njima, poštujući njihove potrebe, ali i svoje radno vrijeme.
Virovitičanka Marija Siegmund jedna je od zaposlenih žena.
– Iznimno sam sretna što sam dobila ovaj posao i što ću tijekom dvije godine imati redovitu plaću. Vjerujem da sam jedna od žena koja baš voli ovakve poslove. I sama sam tijekom godina uvijek pomagala starijim osobama koliko god sam to mogla tako da mi ništa nije teško. Stekla sam dojam da su razgovor i socijalna interakcija gotovo najvažnije za korisnike. Dakako, uz pomoć u kući, korisnicima treba pružiti razgovor i druženje jer ih je većina u samoći, odvojena od vlastite djece, stoga smo im mi spona za društvo – rekla je Siegmund.
Jedna od 40 zaposlenih žena je i Marijana Hećimović kojoj ovaj posao, kao i njenim korisnicima puno znači.
– Korisnici su jedva dočekali ponovno pokretanje projekta, radila sam i prije i znam koliko im je teško palo kada je program ukinut. Svakako su se snalazili, plaćali su i bilo im je teško. Drago mi je da ponovno imam priliku biti s njima, porazgovarati, otići u trgovinu, donijeti im lijekove – rekla je Marijana Hećimović i dodala kako se nada da će program i nakon dvije godine biti nastavljen.
Za sada su svi zadovoljni
Rad 40 žena zaposlenih na projektu svakodnevno koordinira Željka Francetić koja je spona između korisnika i zaposlenica.
– Po reakcijama koje imamo od korisnika i žena koji rade na projektu u proteklih dvanaest mjeseci nailazimo na pohvale sa svih strana, što dokazuje prije svega povećan broj korisnika.
– Nekih bitnih i neočekivanih teškoća za sada nema. Svjesna sam da je ovo posao u kojem su najvažniji ljudski odnosi i kontakti, što ponekad može biti otežavajuće. S moje strane i sa strane voditeljice Vesne Lazarus, a vjerujem i zaposlenica, postoji želja i interes da se ti problemi svedu na najmanju moguću mjeru i očekujem razumijevanje i od korisnika.
Projekt će trajati do 2020. godine, a nakon toga nadamo se da će projekt biti nastavljen – dodala je koordinatorica projekta Željka Francetić.
(www.icv.hr, GDCK Virovitica)