OVE GODINE URANILE Na dimnjak obitelji Moslavac rode se vraćaju već punih 40 godina

Jedna od rijetkih obitelji koja se može pohvaliti da su joj rode „podstanari“ je obitelj Moslavac iz Virovitice u Ulici Andrije Kačića Miošića, koju svi jednostavno zovu „Kačićeva“. Na dimnjaku obitelji Moslavac rode su se smjestile prije čak 40 godina i svakog se proljeća vjerno vraćaju svom gnijezdu. Ove su godine, koliko pamte stanari, došle najranije do sad. Budući da bijele rode mogu poživjeti i više od 30 godina, lako je moguće da je riječ o istima, koje su prvo gnijezdo napravile osamdesetih godina prošlog stoljeća.

„DONIJELE SINA“

-Rode su kod nas došle 1979. godine, a te godine brat je dobio sina pa dobro pamtimo tu godinu. Od tada dolaze svake godine te su postale obilježje Kačićeve ulice – priča nam rodin „stanodavac“ Davor Moslavac koji za „stanarinu“ godišnje dobije 700 kuna.

Naime, u sklopu projekta Zaštita i očuvanje bijele rode u Virovitičko-podravskoj županiji vlasnicima kuća na čijim su dimnjacima i krovovima gnijezda bijele rode isplaćuje se godišnje 700 kuna. Taj novac s po pedeset posto iznosa sufinanciraju Fond za zaštitu okoliša i energetske učinkovitosti i Virovitičko-podravska županija, na čijem je području ukupno 77 gnijezda, od čega sedam na krovovima kuća i gospodarskih objekata. Javna ustanova za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode i ekološkom mrežom Virovitičko-podravske županije, koja je nositelj tog projekta, redovito skuplja podatke o aktivnosti roda, stanju gnijezda i broju mladih roda.

– Svake godine naši djelatnici provode redovan monitoring bijele rode na području županije koji se obavlja u dva navrata, prvi od sredine travnja do sredine svibnja, a drugi od sredine lipnja do sredine srpnja, kada se utvrđuje broj mladih ptića po gnijezdima – kaže Tatjana Arnold Sabo, ravnateljica Javne ustanove, te ističe kako bi se ostvarila naknada, gnijezdo mora biti aktivno. No, unatoč naknadi, vjerujemo da bi ove rode i dalje imale smještaj u Kačićevoj, jer se obitelj Moslavac navikla na njih i bilo bi im čudno da ih nema.

– Naviknuo sam na rode i normalno mi je da su na krovu. Ne smetaju mi. Istina, kad rade oko gnijezda, zna biti grančica i drugog materijala, a kad hrane male, znam im žaba ili riba ispasti iz kljuna, pa nam padnu u dvorište. Na glasan klepet smo se već i navikli, osobito se jako čuje kada rade na potomcima, a kojih godišnje zna biti i do četiri u gnijezdu – priča nam D. Moslavac. Gnijezdo nije smetnja loženju, kaže nam naš sugovornik, jer kad se rode vrate u Viroviticu, sezona loženja je uglavnom već pri kraju. Ako se ukućani i griju na drva, dim nađe put i mimo gnijezda, doznajemo.

POMOGLI IM NAPRAVITI NOVO GNIJEZDO

Prije nekoliko godina obitelj Moslavac morala je sanirati dimnjak, budući da se počeo naginjati. Gnijezdo su morali skinuti, kako bi dimnjak podzidali i izbetonirali.
– Kada smo maknuli gnijezdo, rode su ga pokušale ponovno napraviti, ali koristile su suho granje koje je padalo i nije im nikako uspijevalo. Odlučili smo im pomoći, pa je brat napravio konstrukciju od sirovog granja, nakon čega su one za dva dana uspjele napraviti novo gnijezdo – prisjeća se D. Moslavac.

Kao što znamo, rode su Zakonom zaštićene i ne smije ih se uznemiravati. Većina ljudi je ionako navikla na rode na svojim krovovima, ne smetaju im i vole da im rode dođu „kući“, bez obzira na to što im ponekad rade smeće, ali i štetu. U slučaju da netko baš želi izmjestiti gnijezdo roda, ne smije to sam raditi, nego mora Javnoj ustanovi za to podnijeti zahtjev.

– Prema Zakonu, rodama se ne smiju rušiti gnijezda, kao ni uznemiravati ih. Eventualno, ako se želi izmjestiti gnijezdo treba nam podnijeti zahtjev, ali i znati da se to može napraviti samo od 1. rujna do kraja veljače, odnosno dok odu na seobu u Južnoafričku republiku – ističe T. Arnold Sabo. (www.icv.hr, žđl; Foto: M. Rođak)