Jedna od rijetkih obitelji koja se može pohvaliti da su joj rode „podstanari“ je obitelj Moslavac iz Virovitice u Ulici Andrije Kačića Miošića, koju svi jednostavno zovu „Kačićeva“. Na dimnjaku obitelji Moslavac rode su se smjestile prije čak 40 godina i svakog se proljeća vjerno vraćaju svom gnijezdu. Ove su godine, koliko pamte stanari, došle najranije do sad. Budući da bijele rode mogu poživjeti i više od 30 godina, lako je moguće da je riječ o istima, koje su prvo gnijezdo napravile osamdesetih godina prošlog stoljeća.
„DONIJELE SINA“
-Rode su kod nas došle 1979. godine, a te godine brat je dobio sina pa dobro pamtimo tu godinu. Od tada dolaze svake godine te su postale obilježje Kačićeve ulice – priča nam rodin „stanodavac“ Davor Moslavac koji za „stanarinu“ godišnje dobije 700 kuna.
Naime, u sklopu projekta Zaštita i očuvanje bijele rode u Virovitičko-podravskoj županiji vlasnicima kuća na čijim su dimnjacima i krovovima gnijezda bijele rode isplaćuje se godišnje 700 kuna. Taj novac s po pedeset posto iznosa sufinanciraju Fond za zaštitu okoliša i energetske učinkovitosti i Virovitičko-podravska županija, na čijem je području ukupno 77 gnijezda, od čega sedam na krovovima kuća i gospodarskih objekata. Javna ustanova za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode i ekološkom mrežom Virovitičko-podravske županije, koja je nositelj tog projekta, redovito skuplja podatke o aktivnosti roda, stanju gnijezda i broju mladih roda.
– Svake godine naši djelatnici provode redovan monitoring bijele rode na području županije koji se obavlja u dva navrata, prvi od sredine travnja do sredine svibnja, a drugi od sredine lipnja do sredine srpnja, kada se utvrđuje broj mladih ptića po gnijezdima – kaže Tatjana Arnold Sabo, ravnateljica Javne ustanove, te ističe kako bi se ostvarila naknada, gnijezdo mora biti aktivno. No, unatoč naknadi, vjerujemo da bi ove rode i dalje imale smještaj u Kačićevoj, jer se obitelj Moslavac navikla na njih i bilo bi im čudno da ih nema.
– Naviknuo sam na rode i normalno mi je da su na krovu. Ne smetaju mi. Istina, kad rade oko gnijezda, zna biti grančica i drugog materijala, a kad hrane male, znam im žaba ili riba ispasti iz kljuna, pa nam padnu u dvorište. Na glasan klepet smo se već i navikli, osobito se jako čuje kada rade na potomcima, a kojih godišnje zna biti i do četiri u gnijezdu – priča nam D. Moslavac. Gnijezdo nije smetnja loženju, kaže nam naš sugovornik, jer kad se rode vrate u Viroviticu, sezona loženja je uglavnom već pri kraju. Ako se ukućani i griju na drva, dim nađe put i mimo gnijezda, doznajemo.
POMOGLI IM NAPRAVITI NOVO GNIJEZDO
Prije nekoliko godina obitelj Moslavac morala je sanirati dimnjak, budući da se počeo naginjati. Gnijezdo su morali skinuti, kako bi dimnjak podzidali i izbetonirali.
– Kada smo maknuli gnijezdo, rode su ga pokušale ponovno napraviti, ali koristile su suho granje koje je padalo i nije im nikako uspijevalo. Odlučili smo im pomoći, pa je brat napravio konstrukciju od sirovog granja, nakon čega su one za dva dana uspjele napraviti novo gnijezdo – prisjeća se D. Moslavac.
Kao što znamo, rode su Zakonom zaštićene i ne smije ih se uznemiravati. Većina ljudi je ionako navikla na rode na svojim krovovima, ne smetaju im i vole da im rode dođu „kući“, bez obzira na to što im ponekad rade smeće, ali i štetu. U slučaju da netko baš želi izmjestiti gnijezdo roda, ne smije to sam raditi, nego mora Javnoj ustanovi za to podnijeti zahtjev.
– Prema Zakonu, rodama se ne smiju rušiti gnijezda, kao ni uznemiravati ih. Eventualno, ako se želi izmjestiti gnijezdo treba nam podnijeti zahtjev, ali i znati da se to može napraviti samo od 1. rujna do kraja veljače, odnosno dok odu na seobu u Južnoafričku republiku – ističe T. Arnold Sabo. (www.icv.hr, žđl; Foto: M. Rođak)